Nakon što je Vlada Tuzlanske županije imenovala Tim za analizu stanja opasnog otpada u industrijskoj zoni Tuzle, koji će analizirati stvarno stanje o pitanju količina i vrsta zaostalih supstancija u krugu nekadašnjih tvornica HAK 1 i HAK 2 te nekadašnjem odlagalištu otpada u Moluhama, u utorak je počelo otkopavanje opasnog otpada. Problem zbrinjavanja opasnog industrijskog otpada iz kruga bivših kemijskih tvornica u Tuzli županijske vlasti nastoje riješiti već osam godina. Otkopavanje jedne od lokacija ovog otpada je počelo, a nakon analize otpada bit će donesena i odluka o načinu njegova zbrinjavanja. Članovi Tima, među kojima su i rukovoditelji nekadašnjih pogona koji dobro poznaju tadašnje proizvodne procese, obavit će sada potrebno istraživanje, konkretno za lokaciju HAK-a 1. Zvjezdan Karadžin, ministar zaštite okoliša u Vladi TŽ-a, napominje kako je ovaj otpad deponiran tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, a riječ je o užasnom nemaru tadašnjeg rukovodstva ove tvornice. Prvi uzorci opasnog otpada iskopani iz ovog deponija već su poslani na analizu u Hrvatsku, a bit će poslani i nekolicini domaćih tvrtki na analizu. U Timu vjeruju da će i na drugim lokacijama biti pronađen klor. Nakon što uzmu uzorke otpada i urade inženjersko-geološke karte, ove lokacije bit će zatrpane jer bi mogle biti potencijalno opasne za stanovništvo okolnih naselja. Nakon detaljne analize otpada bit će ponuđena rješenja zbrinjavanja koja će, prije svega, ovisiti o količini klora koji bude pronađen. Ako koncentracije klora budu male, otpad bi mogao biti spaljen u lukavačoj Fabrici cementa, i to bi bilo najjeftinije rješenje. Ako koncentracija klora bude velika, a ne bude se mogla tehničkim postupcima smanjiti, bit će potrebno ovaj otpad otpremiti u inozemstvo, za što će trebati milijuni maraka.
- Naš zadatak je prvo popisati sve lokacije, odrediti vrstu opasnih tvari i, ako budemo mogli, njihove količine. Za očekivati je ćemo naći klor, koji je opasan i u malim količinama, zatim zaostalu živu, koja zahtijeva zbrinjavanje, te toluen diizocijanat. Moguće je da ima i drugih tvari koje su opasne po svojim svojstvima ili količini. Uzorke ćemo uzeti i analizirati, točno ustanoviti o kakvim se tvarima radi te se shodno tome opredijeliti za način neutralizacije - izjavio je Franc Andrejaš, voditelj stručnog tima i profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli. Kada je riječ o dijelu nekadašnjeg komunalnog deponija Moluhe, veliki problem predstavlja i činjenica da građani, tragajući za korisnim materijalima, iskopavaju i uništavaju bačve u kojima je uskladišten kruks. Tim postupkom izravno ugrožavaju svoje, ali i zdravlje lokalnog stanovništva. U naselju Moluhe deponiran je opasni kruks (toksični industrijski otpad kemijske industrije slične katranu), koji su građani raznosili i koristili za asfaltiranje pristupa svojim kućama, ne znajući o kakvom otrovu se radi. U Bosni i Hercegovini ima na desetke industrijskih zona u kojima leže ogromne količine toksičnog industrijskog otpada koji truje građane, a vlasti ne rade ništa kako bi ga otkrile i uklonile, čime svjesno ubijaju građane ove zemlje, kazao je za Radio Slobodna Europa Damir Arsenijević s Univerziteta u Tuzli, koji je osnivač platforme za ekološku humanistiku “Zemlja - voda - zrak” iz Tuzle. - U BiH ima nekoliko takozvanih crvenih zona, koje su najopasnije zone u Europi. To je ono što je zabrinjavajuće. U samoj Tuzli, osim navedenih, imamo još 3-4 opasne zone, a to su Global ispat koksna industrija (GIKIL) u Lukavcu nadomak Tuzle, imamo šljačišta postrojenja termoelektrane, imamo “bijelo more” (taložnica “bijelo more” tvornice Sisecam soda Lukavac). U Mostaru imamo deponij Uborak gdje se našao i piralen, koji se nalazi i u Banjoj Luci u krugu nekadašnje tvronice Incel - kazao je Arsenijević. Sam piralen toliko je kancerogen da se već krajem 70-ih prestao koristiti u Europi. Ovo je veliki problem za javno zdravlje u cijeloj BiH i u svim ovim zonama. Recimo, u naselju Divkovići u okolini Tuzle postoje čitave generacije ukućana koje su umrle od karcinoma. Uklanjanje i sanacija toksičnog otpada koštaju jako mnogo. Recimo, izvoz jednog kilograma toksičnog otpada kruksa koji bi se negdje vani sanirao i uništio košta 2,50 KM po kilogramu zagađene zemlje. Znači, ako imate 2500 tona takvog materijala samo na jednom mjestu u Tuzli, govorimo o stotinama milijuna eura.•