Sve veći broj mladih traži stručnu pomoć. - S jedne strane to je dobro jer govori o sve većoj osviještenosti mladih o potrebi takve pomoći. S druge strane to govori o sve većim i intenzivnijim problemima s kojima se mladi ne mogu i ne znaju nositi - ističe dr. sc. Marko Romić, specijalist traumatske psihologije. Potvrđuje to i nedavno istraživanje koje je pokazalo kako svaki treći adolescent ima problem koji utječe na njegovo mentalno zdravlje, piše Večernji list BiH.
Adolescentna dob
Okolnosti pandemije COVID-19, nemogućnost bavljenja sportom, zabrana izleta, zatvaranje svih mjesta na kojima su se mladi družili, nedostatak igara, koncerata i općeniti nedostatak bilo kakve interakcije s vršnjacima pogoršali su situaciju. U istraživanju se navodi kako sve veća posvećenost tehnologiji i smanjena potreba za druženjem u prirodi ili na nekom drugom mjestu za opuštanje sigurno pridonose razvoju mentalnih poremećaja u ponašanju.
- Iako je to skupina koja nije imala puno razloga brinuti se izravno za svoje zdravlje i život, pandemija je i na nju utjecala u značajnoj mjeri. Adolescenti su onemogućeni normalno živjeti, školovati se, raditi, družiti se. Uz to, brinuli su se za zdravlje i živote starijih članova svojih obitelji. Neki su, nažalost, izgubili blisku osobu, djeda, baku, ponetko je izgubio oca ili majku. Svi su bili izloženi neizvjesnosti u pogledu daljnjeg razvoja situacije, posebno onda kada se shvatilo da pandemija neće trajati dva tjedna, pa ni dva mjeseca. Dakle, i ova skupina stanovništva pretrpjela je značajne štete - objašnjava dr. Romić kako je pandemija COVID-19 utjecala i utječe na ovu skupinu stanovništva u BiH. Ističe kako vjeruje da će većina mladih nastaviti živjeti bez drastičnih posljedica, a jedan manji broj njih može imati dugoročne posljedice u području svoga mentalnog zdravlja. Ističe kako je važno prepoznati probleme navrijeme te odmah reagirati.
- Svi mi koji imamo mlade u svojim obiteljima i oko sebe poznajemo njihove bitne karakteristike, njihova stanja raspoloženja, njihov temperament, stavove itd. Uvijek kada vidimo da nešto od ovoga odstupa, posebno ako odstupa u značajnijoj mjeri i to traje dulje, trebamo poduzeti nešto kako bismo razumjeli o čemu se radi i, ako treba, usmjerili tu mladu osobu da traži stručnu pomoć. U mnogim slučajevima stručna pomoć neće biti ni potrebna, nego će biti dovoljan dobronamjeran razgovor uz iskazivanje potpore - smatra ovaj liječnik s bogatim iskustvom. Da promjene u ponašanju moraju biti alarm da s djetetom nešto nije u redu, upozorio je nedavno i pedagog/psiholog sa Sveučilišta u Tuzli doc. dr. sc. Gabriel Pinkas. Kad se dogodi problem s ponašanjem adolescenta, stariji ga članovi obitelji često ne shvaćaju ozbiljno, pa roditelji njegovo stanje pripisuju svemu osim onome zbog čega mu je potrebna pomoć. Svađe, rastave, negativan stav prema djetetovim rezultatima, pritisci... faktori su rizika za promjene u ponašanju tinejdžera i adolescenata.
Poticati djecu i mlade
Kao roditelji, dodaje, možete puno učiniti za stvaranje sigurne klime u obitelji od samog početka i utočište u kojem bi vaše dijete tražilo utjehu kada se osjeća bespomoćno. Poštujući njegove odluke i pokazujući razumijevanje za njegov izbor, steći ćete povjerenje adolescenta, rekao je. - Zanemarivanje djece može biti gotovo jednako loše kao i pretjerano zaštitničko ponašanje. Djecu treba poticati da razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje tako što ćete im omogućiti da samostalno upoznaju sebe i svijet oko sebe poštujući njihove razlike i sklonosti.
Važno je da djeca znaju kako se pogreške događaju svima, ali dragocjene su kad od njih naučimo nešto novo i kada ih ne ponovimo - objasnio je profesor pedagogije i psihologije. Dr. Pinkas upozorava kako razdoblje kada se stvaraju snažna prijateljstva, koja ponekad traju i cijeli život, adolescenti provode ispred računala. Smatra kako su oni koji su bili malo introvertniji i manje prepoznati u školama, jer se ne ističu “gurajući”, sada još više povučeni jer nemaju poticaje ili interakcije koje su dolazile od njihovih učitelja i profesora. Naglašava kako je važno djecu naučiti slušati, što ujedno govori i struka. - Psihoterapijski učinak može imati i razgovor s bliskom osobom koja nije profesionalac, ali je spremna saslušati problem bez postavljanja pitanja “zašto”, ne osuđujući ili nužno namećući rješenja - zaključio je dr. Gabriel Pinkas.•