Ubrzan i moderan način života sa sobom nosi brojne negativne čimbenike od kojih neki, nažalost, pogađaju najmlađe članove društva. Sve veći broj djece u svijetu, a za tim trendom ne zaostaje ni BiH, pogođeno je "modernim bolestima" poput problema s govorom, digitalnog autizma ili ekranizma, piše Večernji list BiH.
Poremećaji i bolesti
Iako na prvu ne zvuče ozbiljno, ako se njihovu rješavanju ne pristupi navrijeme i s velikom posvećenošću, mogu dovesti do ozbiljnih psihičkih poteškoća za dijete u kasnijoj dobi. Razlog pojave navedenih poremećaja je činjenica da su djeca danas u sve ranijoj dobi izložena ekranima, nerijetko već u prvoj godini života imaju doticaj s mobitelima i televizorima, a vrijeme koje provode pred ekranima s njihovim rastom samo se povećava. Stručnjaci upozoravaju da u prve tri godine dijete ne bi trebalo imati nikakav doticaj s ekranima jer su one ključne za razvoj mozga. U prvim kontaktima s ekranom dijete pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da to što je na ekranu ne uzvraća, dijete se počinje zatvarati u sebe jer ne dobiva odgovor na pokušaj komunikacije. To je najveća šteta ekranizma. Dijete nije naučilo komunicirati uz ekran pa se i dječji mozak uvježbao za isključivanje. To je ono što zovemo digitalni autizam. Dijete ne gleda i ne doživljava drugu djecu i osobe, povlači se u sebe. Drugi problem koji nastaje ranim korištenjem televizora, tableta, mobitela su poteškoće u govoru, zbog čega sve veći broj djece posljednjih godina treba pomoć logopeda. Poteškoće su sve izraženije, od toga da djeca ne mogu izgovarati određena slova. Nerijetko se događa da ne razumiju što im se govori te vrlo često nemaju razvijene riječi koje su potrebne za njihovu dob. Također se često događa da razviju neki svoj jezik koji okolina ne razumije.
Potreba za logopedima
Stručnjaci upozoravaju da je stanje alarmantno ako dijete do šesnaestog mjeseca nema svoju prvu riječ, a do svoje treće godine treba imati razvijenu bazu materinskog jezika. Ostali znakovi da je vrijeme potražiti pomoć su nerazvijanje kontakta s vršnjacima, nefunkcionalna igra, besmislene riječi i slično.
- Dijete do treće godine ne treba biti izloženo elektroničkim medijima, to znači ne treba biti izloženo ekranima. Ono što je poražavajuće unatrag nekoliko godina i ono što je praksa pokazala jest da djeca u dojenačkoj dobi, nažalost, budu izložena ekranima - objasnila je u izjavi za FTV Jasmina Klebić, logopedica u Centru za rani rast i razvoj Doma zdravlja Tuzla.
Osim ekrana, na nepravilan govor utječe i predugo korištenje bočica i duda varalica, kao i blendanje hrane djeci koja imaju zube, što dovodi do nepravilnog zagriza i nerazvijanja žvakaćih mišića koji su bitni za pravilnu artikulaciju. Logopedica Irma Nuhić nedavno je za medije objasnila kako je tipična dob u kojoj djeca počinju pričati oko prvog rođendana, ali se prve riječi mogu čuti ili malo prije toga ili malo poslije. Dodala je kako dječaci imaju tendenciju početi pričati kasnije u tom razdoblju nego djevojčice.
Ipak, kao savjet roditeljima istaknula je da, nebitno je li dijete muško ili žensko, u dobi od 18 do 24 mjeseca treba imati najmanje od pet do deset riječi koje koristi redovito i spontano. Ako to nije tako, potrebno je potražiti savjet logopeda jer sve navedeno može psihički utjecati na dijete, koje u tom slučaju može postati agresivno, anksiozno, imati problem u komunikaciji s vršnjacima… Pojedini podaci pokazuju kako školska djeca više od 10 sati dnevno provode na mobitelima i tabletima. •