Na izvenrednom sastanku čelnika Brdo-Brijuni procesa u Zagrebu na poziv predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Republike Slovenije Boruta Pahora, kao voditelja predsjedničkog procesa Brdo-Brijuni odazvali su se svi predsjednici država u regiji, američki potpredsjednik Joseph Biden, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, te austrijski predsjednik Heinz Fischer. Donesena je i posebna deklaracija, piše Večernji list BiH.
Na deklaraciju pod nazivom „Zajednička strateška vizija Europe koja je cjelovita, slobodna i u miru" potpise su stavili svi lideri. Večernji list BiH ekskluzivno donosi potpisani dokument i koje su njegove najvažnije značajke. Oni se odnose na sadašnje izazove, kao i mogućnosti za jačanje stabilnosti, sigurnosti i blagostanja u Jugoistočnoj Europi.
Dogovoreno je da za postizanje ovih zajedničkih ciljeva moraju nastaviti jačati transatlantsko partnerstvo Sjedinjenih Država i Europske unije, te unijeti novu energiju u proces proširenja EU-a za države kandidatkinje i proces euroatlantske integracije za one koji žele pristupiti NATO-u
Što je osim regionalnoga konteksta, stabilizacija jugoistočne Europe, značio summit procesa Brdo – Brijuni održan u srijedu u Zagrebu, za BiH. Konkretno, hoće li biti prekinuta tendencija jačanja granice između BiH i Hrvatske i postupno brisanje granice na Drini između BiH i Srbije. I hoće li biti promijenjen smjer bh. politike, službene i one praktične, od Istoka prema Zapadu.
Ispunjavanje uvjeta i BiH
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je na skupu zamolila da se više prostor jugoistočne Europe ne zove Balkan već jugoistok Europe. To nije zemljopisna razlika, već bitno politička. To je njezin zahtjev za strateškom političkom orijentacijom. Naime, inauguriranjem politike „Regiona", u čemu su desetljeće i pol aktivno sudjelovale i bivše vlasti u Zagrebu, BiH se sve više pozicionirala u regiji zapadni Balkan, koja je bila neka protuteža Europskoj uniji, a ne skup država koje će po pojedinačnim ispunjavanjem europskih uvjeta, standarda i vrijednosti priključivati se EU. To je značilo utapanje BiH u sferi interesa bilo Turske, bilo Rusije. Pri tom, ne mali broj političara u BiH i medija, se ponašao tako kao da EU treba ispunjavati uvjete i standarde koje propisuje BiH, a ne obratno. Ne samo u političkom, već i gospodarskom smislu.
Sjetimo se samo odbijanja vlasti u Sarajevu da BiH poštuje tradicionalnu trgovinu BiH i EU, iako je na to pozvana bezbroj puta. Nacionalni, a ne državni interesi su okrenuli trgovinu prema Srbiji, Turskoj itd., a zanemarili trgovinu prema EU, i to pravdali zaštitom domaćeg gospodarstva. Brojni sastanci bh. političara s srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem u posljednje vrijeme, sjednica Vlade Srbije i Vijeća ministara u Sarajevu, posjeti Srebrenici i sl. bili su nekritički pozitivno prihvaćeni. Nije bilo, čast izuzetcima, hrabrosti upozoriti na činjenicu da osim verbalnog zaklinjana na suradnju dviju država i povijesnu upućenost Srba spram Bošnjaka i obratno, rješavanja konkretnih otvorenih pitanja između Srbije i BiH nije bilo. Posebno što ni Republika Srpska nije blagonaklono gledala na učestale susrete i izjave Beograda i Sarajeva, koji nisu strateški jasno pozicionirali u širem kontekstu ni Srbiju, a još manje joj je odgovaralo vezanje BiH sa Turskom kao i Srbije s Turskom.
Stotine tisuća imigranata iz sjevera Afrike i jugozapadne Azije preko država na jugoistoku Europe prema zapadnoj Europi, još su više ukazivali na pogrešnu političku orijentaciju Srbije i BiH prema Turskoj. Povijesna orijentacija hrvatskoga naroda u BiH prema Europi je u tom kontekstu doživjela negaciju. Uporni pokušaji predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana Čovića da se stvore stabilne koalicijske vlasti koje bi mogle ubrzano ispunjavati uvjete na putu prema Europskoj uniji, susreti s europskim dužnosnicima i posjeti Bruxellesu, praćeni su s figom u džepu.
Opstrukcije su dolazile kroz institucije, ali još više kroz stvaranje nesigurnosti i širenje straha preko terorističkih napada. Bilo bi, naime, krajnje pogubno smatrati da pojedinačni teroristički akti, širom BiH, nemaju ideološku i političku povezanost i da nemaju jedinstven cilj - daljnja destabilizacija stanja u BiH i u regiji. Događaji, i sad već dugoročan proces radikalne islamizacije, započet i prije rata se konačno moraju nazivati pravim imenom i u skladu s tim adekvatno odgovoriti.
Fokus američke politke
Posjet Zagrebu i sudjelovanje američkog potpredsjednika Joea Bidena Zagrebu značio je povratak fokusa američke politike na ovaj dio Europe. Stanje u jugoistočnoj Europi, nesumnjivo zabrinjava SAD, kao i Europu i krajnje je vrijeme za nove inicijative i djelovanje. Bez strateškoga pristupa, stanje nestabilnosti i nesigurnosti, pojačano imigrantskim valom i radikalnim islamizmom, doseglo je točku na kojoj se sigurnosne agencije u BiH ne mogu nositi sa učestalim napadima na atribute države - policiju i Oružane snage. „BiH je primjer zastoja procesa, a narod BiH zaustavljen je na putu napretka zbog sporosti čelnika, rekao je Joe Biden.
Ispunjavanje formalnih uvjeta koje je postavila Europska unija pred BiH je svakako dobro došlo, a isto tako i moguća aplikacija za stjecanje statusa države kandidata. No, ni taj željeni status ne bi značio ništa ako se ne uspostavi nužan stupanj stabilnosti. A njega neće biti dok uz službene politike postoje i politike, u BiH i izvan BiH, koje svoj interes vide u destabilizaciji BiH i cijele jugoistočne Europe.
Na liderima zemalja jugoistočne Europe je izbor: biti dio procesa Brdo-Brijuni pomoći ostvarenju zajedničke strateške vizije Europe, ili potonuti u nestabilnost i sukobe.