“Ljubav ne može ostati sama – nema značenje. Ljubav se mora staviti u akciju, a ta akcija je služenje”, kazala je jednom Majka Tereza. Riječi svetice koju štuju pripadnici svih velikih religija kao da su bile putokaz Ernadu i Ranku koji su stradali u poplavama, Lejli koja je spasila svoju djevojčicu i čovjeku koji je njima dvjema dao ruku i tako ih izvukao na sigurno, a ove poplave sigurno će iznjedriti još neke svoje heroje, piše Večernji list BiH. O nekim pothvatima u tim presudnim trenucima možda nikad ništa nećemo doznati, ali vjerovat ćemo kako postoji ona nebeska plaća koju zaslužuju oni koji čine dobra djela. Tužno je bilo gledati Muhameda, čovjeka kojeg ćemo pamtiti kao jednog od heroja poplava sa sinom Ernadom. Nažalost, Ernada više nema. Naletio je vodeni val i zauvijek ga stopio s Neretvom.
- U kući su bili sin, nevjesta, žena, unuk i unuka. Počeli smo izlaziti iz kuće kako bismo išli dalje. Sin je išao iza mene, okrenuo se i naišao je veliki val. Bio je visok sigurno tri metra, samo je nestao. Gdje ću sada? Osim sina, ostali su uspjeli preživjeti - riječi su nesretnog oca Muhameda Begovića. Tužnih priča ne nedostaje.
Ranko Oroz stradao je u poplavama u Fojnici. Dajana Stil, njegova rođakinja, svjedočila je potresnom prizoru.
Auto pod vodom
- Prevrnuo se auto, tu je i ostao. Na početku ga muž i ja nismo vidjeli od vode, ali kad se povukla, vidjela sam ga - govorila je kroz suze. Poslije, tražeći podatke, vidjelo se koliko je Ranko Oroz značio društvenoj zajednici. Ovaj sin i otac bio je na usluzi svojim Fojničanima u svakom trenutku. Kao neka vrsta aktivista u najboljem smislu, koji će uvijek priteći u pomoć. Potvrda tome je i njegov pokop u Fojnici. Iako su mnoge kuće još poplavljene, a ceste neprohodne, more vjernika iz naselja Trošnjik, Bakovići, Gojevići, Lužani i drugih slilo se na groblje oprostiti se od ovog čovjeka. - Ljudi koji pokreću društvo - njih vrijedi čuvati jer tek nakon njihova odlaska vidiš koliko su i sitnice koje su činili bile velike, a kamoli sva ostala djela. Ranko je bio naš dobrotvor - komentirali su Fojničani, a u toj općini je danas Dan žalosti. Priča o borbi kod Konjica još je jedna koja pokazuje kakvu snagu čovjek pronađe u sebi kad je najteže. Priča je to o Lejli Zalihić iz Buturović Polja kod Konjica, koja je spasila život svoje kćeri. S trećeg kata Lejla je skočila u vodu, tri kilometra se borila s bujicom, ali je zaplivala kroz nju i uhvatila svoju kćer te joj sva izudarana i ozlijeđena spasila život. Prepričala je traumatične trenutke kada se njihova kuća srušila pod naletom poplava. - Osjetili smo kako se kuća jako zaljuljala jednom pa drugi put, a treći put se srušila, a i mi smo propali s njom. Sjećam se da sam čula vriskove svog muža, svekrve i kćeri. Moja kći je primijetila svjetlo u mojoj ruci i počela me dozivati. Nisam mogla doći do nje zbog nagomilanih predmeta – drva, kućanskih uređaja. Gurala sam ih, ronila ispod, prelazila preko njih, raščišćavala kako bih došla do nje - prisjetila se u ispovijesti za Avaz. Svoju djevojčicu je doslovno vukla za sobom kad ju je uhvatila. - Sve je bilo preteško – čizme su bile natopljene vodom, odjeća, ali smo uspjele doći na obalu i tamo smo ostale sjediti, pokušavajući odlučiti kamo krenuti dalje. Tada smo ugledale mlađeg čovjeka koji je plutao na splavu. Doviknula sam mu da uzme tanje drvo i da se odguruje na obalu. Uspio je doći do nas. Nas troje smo se onda kroz šumu probijali do prve kuće koja nije bila poplavljena. Tamo smo se pokušali presvući i doći sebi jer smo bili mokri, blatnjavi i izudarani - ispričala je žena koja je u ovoj katastrofi izgubila svekrvu.
I taj nepoznati muškarac svojevrsni je heroj poplava, a koliko takvih priča čekaju biti otkrivene. Heroji ovih poplava su brojni spasioci. U BiH, u kojoj nema koordinacije kakvu imaju razvijene države, samoorganizirani i obučeni krenuli su u poplavljena područja sa željom da još nekoga pronađu živog u ovoj tragediji ili barem da se pronađu tijela ljudi kako bi se obitelji i prijatelji dostojanstveno od njih oprostili. Ističe se i veličina bagerista, ljudi koji upravljaju strojevima kako bi raščistili teren i pomogli u akcijama. Smijeh na licu mnogima se razvukao kad je spašeno dijete ispod ploče teške dvije tone, a cijela akcija spašavanja uspjela je zahvaljujući naporima spasilaca i mještana. A u svim ovim akcijama posebna su priča plemenite životinje, psi. Prema riječima Sabahudina Spahovića iz Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), na terenu rade tri licencirana psa za pronalazak mrtvih osoba. Psi su na tri različita mjesta dali signal, što sugerira moguće lokacije žrtava. Međutim, zbog teških uvjeta i nepristupačnog terena još uvijek se čeka da se stvore uvjeti za probijanje do tih mjesta potrebnom mehanizacijom i sa spasiocima. Zara je jedan od tih pasa. Stigla je iz Hrvatske i daje sve od sebe da pomogne u pronalasku ljudi. Timovi HGSS-a među prvima su se uputili pružiti pomoć kolegama u Bosni i Hercegovini, gdje su snažne poplave i odroni pogodili područje. U timu se nalazi 11 pripadnika HGSS-a s četiri terenska vozila i dva plovila iz stanica Šibenik, Dubrovnik i Orebić te potražni pas Zara. Ona pomaže u akcijama na Svetom Iliji, prošla je Pelješac, Korčulu, Lastovo..., ma cijelu Hrvatsku. Jedan ovakav pas može zamijeniti i do 30 osoba.
Zaru je istrenirao Ante Dužević, iskusni spasilac. On je svojedobno govorio kako se obučavaju ovakvi psi i njihova pomoć u ovakvim katastrofama nužna je u današnjem vremenu.
Zara pokazala znanje
- Kod obuke je iznimno važno da se sve to psu predstavi kao igra, a ne nešto što on mora. Svaka akcija je specifična, a one u kojima su unesrećeni zapravo preminule osobe posebno su stresne. Važno je pritom umiriti potražnog psa, stvoriti mu ozračje kako je sve u redu, ne smije mu to predstavljati stres. Jer vi na psa prenosite svoju energiju i on sve osjeti. Kaže se kako su doktori ekspresije – ne razumiju što govorite, ali razumiju pokrete i izraze lica, a posebno se to odnosi na pse koji su vam privrženi i žive s vama. Oni osjete i tugu, i sreću, i stres - kazao je svojedobno podsjetivši da je Zara bila i u ljetnom kampu u Sloveniji, gdje je demonstrirala vještine i znanje, a koje ovih dana primjenjuje i u napaćenoj Jablanici te na neki način predvodi tim koji vjeruje da još uvijek ima onih čije srce kuca pod ruševinama, a koje se može spasiti iako smo svi svjesni da je sa svakim novim trenutkom misija sve teža. Dani pred nama puni su neizvjesnosti. Nitko ne može sa sigurnošću reći koliko će se još pod vodom, kamenjem, zemljom... pronaći tijela i to je posebno bolno. BiH se ovog puta ujedinila u boli. Pomažu joj svi - od Hrvatske, koja je uvijek uz ovu zemlju, do EU-a, koji je vidi u toj zajednici zemalja. Treba podsjetiti i da je EU bio najveći donator i 2014. godine, a na neke postupke iz tih vremena treba posebno upozoriti, da se nikad ne ponove.
Danas u novim, teškim vremenima pokažimo solidarnost jedni prema drugima, da onaj dječačić koji je ostao bez roditelja dobije nove igračke jer roditelje mu ne možemo zamijeniti, ali možemo mu barem donekle olakšati to djetinjstvo koje je već sada počelo teškim bremenom. Ne ponovilo se...
U brojnim mjestima, u župnim zajednicama, diljem BiH, prikuplja se pomoć za stradale, a otvorene su i telefonske linije.
Caritasov jedinstveni broj za pomoć je 17764, a pozivom donirate 2 KM.
Broj za donacije udruzi Pomozi.ba je 17039, a pozivom i na taj broj donirate 2 KM.
Crveni križ FBiH također je otvorio humanitarni broj 17023, a donacije se mogu uplatiti i na namjenski račun 1340011130004680 - ASA banka d. d. Sarajevo.