Formiranje vlasti u BiH zapelo bi prvo na zakonodavnim tijelima

Dok traju špekulacije oko navodnog plana visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona BiH te se vode polemike oko sadržaja odluka koje se očekuju, zaboravlja se na glavni motiv koji je vjerojatno i potaknuo njemačkog diplomata na akciju koju je spremna podržati međunarodna zajednica, piše Večernji list BiH. Bez intervencija u Izborni zakon BiH zapravo bi bilo nemoguće u potpunosti provesti rezultate izbora, a u pitanje samim tim dolazi i formiranje nove izvršne vlasti, posebice na federalnoj razini. Iako se iz Sarajeva nastoji minimizirati taj problem, njega su u međunarodnoj zajednici itekako svjesni. Da nije tako, ne bi se Schmidt baš sad odlučio za akciju. Bosanskohercegovački politički lideri imali su sasvim dovoljno vremena da sami usuglase i provedu izbornu reformu. Danas je jasno da to mnogima od njih nije ni bilo u interesu, pa su se sukladno tomu i ponašali u pregovorima.

Nužnost izmjena

A što je to zbog čega je nametanje djelomične izborne reforme postalo nužno? Izbore izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nemoguće je provesti nakon izbora županijskih skupština jer ne postoje zakonske odredbe koje definiraju način delegiranja iz tih skupština u Dom naroda. Ustavni sud BiH je, postupajući po svojoj odluci iz presude "Ljubić", jednostavno izbrisao zakonske odredbe koje su se odnosile na taj dio zakona jer su neustavne. Tako bi već odmah nakon 2. listopada Federacija došla u nerješiv problem koji bi samo dodatno produbio političku i institucionalnu krizu. Bez većih problema provest će se i izbori za Zastupnički dom Parlamenta BiH, kao i izbori za federalni Zastupnički dom, županijske parlamente te svi izbori koji se provode isključivo na teritoriju RS-a. Svi ti izbori provode se po klasičnom većinskom ili građanskom modelu. Vrlo brzo nakon izbora moći će se uspostaviti sva tijela vlasti na razini RS-a i županija u Federaciji.

Moguće zaustavljanje

No, veliko je pitanje što će biti s posrednim izborima u FBiH. Trenutačno nema zakonske osnove da se izaberu izaslanici iz deset županijskih parlamenata u Dom naroda, koji je gornji dom u Federaciji. Bez Doma naroda u FBiH nema ni imenovanja predsjednika i dopredsjednika entiteta, a samim tim ni federalne Vlade. Konstituiranje federalnog Doma naroda preduvjet je i za uspostavu Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH jer klubovi Hrvata i Bošnjaka biraju po pet izaslanika iz ovih dvaju naroda u državni Dom naroda. Sve bi, dakle, moglo biti zaustavljeno i to bi bilo znatno ozbiljnije stanje od sadašnjeg. Naime, istina je da postojeća izvršna vlast u Federaciji završava drugi mandat jer nakon izbora 2018. nisu izabrani predsjednik i dopredsjednici Federacije, kao ni nova entitetska Vlada. Međutim, proces uspostave zakonodavne vlasti bio je zaokružen i na federalnoj i na državnoj razini. Zahvaljujući tomu tehnička vlada mogla je nastaviti s radom, a parlamenti na federalnoj i državnoj razini donositi odluke, uključujući usvajanje proračuna. Sad nam prijeti situacija u kojoj ni zakonodavna vlast neće biti potpuno uspostavljena, a o izvršnoj da i ne govorimo. Takvu situaciju u daytonskoj BiH nismo imali i krajnje je neizvjesno prognozirati ishod potencijalne krize. Sigurno bi se u toj situaciji prizivao međunarodni intervencionizam. On je i sada moguć, u ovoj fazi izbornog procesa. Sigurno je da visoki predstavnik ima veći legitimitet ispuniti prazninu u Izbornom zakonu nego što to ima pravo Središnje izborno povjerenstvo. A upravo taj scenarij, s nekakvim tumačenjem SIP-a o načinu popune Doma naroda, prizivaju stranke iz Sarajeva. Tek bi to značilo eskalaciju institucionalne i političke krize. Najbolje bi bilo svakako rješenje koje bi uključivalo izmjenu Izbornog zakona BiH, barem u dijelu koji se tiče izbora izaslanika u Dom naroda. Za sveobuhvatnu izbornu reformu i korekcije Ustava BiH sad očito nema vremena ni političkih preduvjeta.