Fra Iko Skoko: Dobra djela koja su učinili međugorski hodočasnici su nebrojiva

U Međugorju traje devetnica Kraljici mira, a sinoć 23. lipnja 2021. godine, osmog dana devetnice, Svetu misu, uz mnoštvo vjernika i koncelebraciju 181 svećenika predslavio je fra Iko Skoko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije. Njegovu propovijed Radio Mir Medjugorje donosi u cijelosti: 

"Braćo i sestre!

Četrdeset godina na poziv Blažene Djevice Marije se okupljamo ovdje u Međugorju na molitvu sa sve četiri strane svijeta. Četrdeset godina dolazimo tražit duhovnu hranu za svoju dušu, za svoj život, za svoje obitelji, za prijatelje i dobročinitelje, za mir u našim obiteljima, zajednicama i među narodima u svijetu. Gospa, Isusova majka Marija, nam pomaže na tom put susresti se s Kristom te živjeti njegovu Riječ i ići odgovorno prema svojem cilju životu vječnom.

U Svetom pismu Isusova majka, Blažena Djevica Marija, ne spominje se na mnogo mjesta, ali dovoljno da možemo vidjeti tko je ona i kako brine o ljudima, posebno kad im je teško i uvijek ih poziva svome Sinu, Isusu Kristu, Spasitelju i Otkupitelju.

Najstariji spomen Isusove Majke je u Poslanici Galaćanima: „A kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.“ (Gal 4,4) Žena koja je rodila Sina Božjeg, Isusa Krista, zove se Blažena Bogorodica Djevica Marija. Anđeo Gabrijel ju je nazvao Milosti puna, reče: „Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom“. (Lk 1,28) Marija se smela i počela je razmišljati o anđelovu pozdravu. Nakon razgovora s anđelom i nakon što je razumjela što se od nje traži, da rodi Sina Božjega usudila se vjerovati i odgovorila je anđelu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“. (Lk 1,38) Marija se usudila vjerovati i povjeriti u Božji plan i razmišljati.

1.Posredovanje Blažene Djevice Marije u Svetom pismu

Blažena Djevica Marija postaje Majka koja pomaže potrebnima, posreduje kad je najpotrebnije. Ovom prigodom ne možemo nabrojiti sva njezinaposredovanja koja su zapisana u Svetom pismu, ali istaknuo bih večeras ova  tri:

a)Luka Evanđelist piše kako se nakon naviještenja Isusova rođenja Gospa žurno zaputila u planinski kraj, u jedan Judin grad u kojem su živjeli Zaharija i Elizabeta. Elizabeta je bila starija osoba. Zatrudnjela je nakon što je anđeo Gabrijel njezinu suprugu Zahariji u Hramu rekao: „Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva. Tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina komu ćeš nadjenuti ime Ivan“. (Lk 1,13) Elizabeta se stidjela što je začela u poodmakloj dobi. Brižno se krila pet mjeseci od susjeda i rodbine. Marija joj dolazi pomoći. Čim je Elizabeta čula Marijin glas zaigralo joj je čedo u utrobi. Elizabeta se napunila Duha Svetoga, a Mariju  je nazvala: „Najblagoslovljenijasi ti među ženama.“ Marija je ostala i pomagala Elizabeti tri mjeseca. (Lk 1,39-56)

b)Evanđelist Ivan nam opisuje svadbeni događaj u Kani Galilejskoj. (Iv 2,1-11) U svadbi su bili majka Isusova, Isus i njegovi učenici. Marija je primijetila kako je nestalo vina. Ona želi sačuvati mladence od sramote. Posreduje i reče Isusu: „Nemaju vina“. (Iv 2,3) A domaćinima i onima koji su služili svatove reče: „Što vam god rekne, učinite!“ (Iv 2,5) Isus je tu u Kani Galilejskoj učinio svoje prvo znamenje na posredovanje svoje Majke.

c)Pisac Djela apostolskih evanđelist Luka izvješćuje nas o događanju nakon Isusova uzašašća na nebo. Apostoli se još ne snalaze. U strahu su, ključaju se, zatvoreni su. U tim važnim i prijelomnim trenucima Gospa je s njima. Apostoli su se vratili nakon Isusova uzašašća s Maslinske gore u prostoriju posljednje večere. Još su bili puni straha i neizvjesnosti. Luka zapisa: „Svi su bilo jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom“.  (Dj 1,12-15)

2.Posredovanja Božene Djevice Marije u povijesti Crkve

Blažena Djevica Marija je za našu Crkvu uzor vjere i ljubavi. Ona je „pralik“, tip naše Crkve. (KKC 967) Zagovor i blizinu Blažene Djevice Marije Crkva je iskusila kroz svoju povijest. Zato u Crkvi Blaženu Bogorodicu Djevicu Mariju zazivamo imenima: Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica i Posrednica. (KKC 969) Nemoguće je spomenuti iz povijesti Crkve sva Gospina posredovanja kao što su svetišta: Loreto u Italiji, Guadalupa u Meksiku, Czestochowa u Poljskoj, ali spomenut ću  tri:

a)Kad je u Europi bilo prijelomno, raspadala se jedna epoha, aljudi su ostajali bez orijentira i sigurnosti.  Vladao je strah. Pojavila se Gospa u Lourdesu 11. veljače 1858. Gospa je pozvala da se moli za grešnike, i predstavila se riječima: “Ja sam Bezgrešno Začeće”.

b)Kad je Prvi svjetski rat bio kraju ponovno stradanje, krv, beznađe. Smrt i neizvjesnost su vladali svijetom, a svijet je izlazio iz rata bez jasnog cilja i jasnog puta. Javlja se Gospa u Fatimi 1917. Hrabri Crkvu, hrabri sve narode na svijetu za život, da žive ljudski i kršćanki.

c)Japan – U Nagasakiju, na koji je bačena atomska bomba, fratar mi je pokazao Gospin kip pred kojim su se kršćani okupljali na molitvu u strahu i skrivajući se 250 godina. Skrivali su Gospin kip u zidu. Nisu mogli imati svećenika ni Svete mise toliko veliko razdoblje. Sačuvali su svoju vjeru moleći se pred Gospinim kipom strpljivo i dugo.

3.Gospina posredovanje u našoj povijesti

Također u našem hrvatskom narodu je veliko iskustvo blizine i zagovora Blažene Djevice Marije kroz cijelu našu povijest. Nemoguće je večeras spomenuti sva mjesta, kao što su Olovo, Aljmaš, Trsat, Široki Brijeg, Končilo…, ali spomenut ću tri mjesta u kojima se u znak zahvalnosti časti Gospa:

a)Korčula – Narod je ostao u Koručili bez muškog svijeta koji je otišao u bitku kod Lepanta u drugoj polovici 16.st. Žene i djeca koja su ostali na otoku vidjeli su  dolazak velikih neprijateljskih snaga. Širio se među njima strah: „Sad će nas pobiti! Nemamo vojske. Naši su na fronti, daleko.“ Fra Andrija Kačić Miošić zapisa: „Dan Marije biše Uznesenja, pokaza se veliko znamenje. Vedro se je nebo otvorilo i iz njega nešto je govorilo: ,Nemojte se plašiti, Korčulani! Čuvat će vas Marija Divica, koja no je vaša pomoćnica.’“ Nastavlja pisati fra Andrija kao iz vedra neba gromovi su zapucali i razbili neprijateljsku silu.

b)Marija Bistrica – naše nacionalno svetište Blažene Djevice Marije puno je zahvala našega naroda za njezino posredovanje u životu pojedinaca, obitelji i našega naroda.

c)Sinj 1715. Ljudi koji su branili svoje kuće i svoje obitelji u Sinju 1715. nisu bili moćni ni brojem ljudi, a niti oružjem. Neprijatelj je bio brojem i oružjem nadmoćniji, ali ipak je pobjegao s boja. Kroničar je zapisao da su turski vojnici nakon što su pobjegli rekli: „Zar niste vidjeli? Iznad grada stajala je blistava Žena, i na nas je oganj bacala. Zato smo pobjegli!“ I danas u tom Gospinu svetištu brojni pronalaze milost.

4.Plodovi u Međugorju

Ovdje su nam prije 40 godina, tada šestero mladih i djece: Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Marija Pavlović i Jakov Čolo rekli kako su vidjeli Gospu na brdu iznad Bijakovića, koje danas nazivamo „Brdo ukazanja“. Mnogi su ih zastrašivali, plašili, omalovažavali i ispitivali s ciljem da promjene svoj iskaz. Oni su čvrsto stajali uz svoje svjedočenje kako su vidjeli Gospu.

Što naša Crkva kaže o takozvanim „privatnim“ objavama? O tome naša Crkva izričito govori odmah na početku Katekizma Katoličke Crkve pod br. 67. : „Tijekom stoljeća je bilo takozvanih »privatnih« objava. Neke je od njih priznao crkveni autoritet. One ipak ne spadaju u polog vjere. Uloga im nije da »poboljšaju« ili »upotpune« konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se ona u određenom povijesnom razdoblju potpunije oživotvori. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi pravi poticaj Krista ili njegovih svetaca. Kršćanska vjera ne može prihvatiti »objave« koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena.“ (KKC 67)

Braćo i sestre, četrdeset godina nije malo. To je vrijeme za jedno veliko iskustvo. Četrdeset godina je trebalo Izraelcima putovati kroz pustinju od Egipta do obećane zemlje. Na tom putu bilo je mrmljanja, zakazivanja, lutanja, grijeha… Malo pomalo sazrijevala je ta zajednica i išla putem koji joj je Gospodin pokazivao.

Četrdeset godina je Međugorja. Bilo je sigurno mrmljanja, zakazivanja, lutanja, grijeha, neprihvaćanja i odbacivanja. Ali bilo je i ima i danas nebrojnodobrih stvari. Zacijelo, možemo reći kako je ovih četrdeset godina bilo da nam „pomognu da se Kristova objava u ovom povjesnom razdoblju potpunije oživotvori“.

U Matejevu Evanđelju u sedmom poglavlju Isus dva puta kaže: „Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima“. (Mt 7,16.20)

Braćo i sestre, svjedok sam od prvog dana 24. lipnja 1981. kad sam bio sjemeništarac u Visokom do danas mnogih duhovnih plodova Međugorja. Ovdje sam djelovao kao kapelan tijekom rata od 1991. do 1993. Ni u ratu kad su ovdje iznad crkve prelijetali i u blizini padali projektili nije bio nijedan dan bez barem jednog hodočasnika. Ovdje trideset i jednu godinu dolazim kao svećenik ispovijedati i predvoditi Svetu misu.

Nitko nikada neće moći znati koliki je broj hodočasnika koji su se ovdje obratile. Koliki su ovdje smogli snage i pristupili sakramentu svete ispovijedi nakon mnogo godina, a neki i nakon pedeset godina bez sakramenta pomirenja. Vratili su se svojim kućama izmireni s Bogom i sa željom da se pomire i sa svojim bližnjima i žive kao mirotvorci. Naš pokojni kardinal Franjo Kuharić rekao je tadašnjem međugorskom župniku fra Ivanu Landeki i meni u nadbiskupskom dvoru u Zagreb u svibnju 1994. kako često govori biskupima Europe da se u Međugorju ispovijedi više vjernika, nego u cijeloj Europi. Rekao je kako često propovijeda o obraćenima koja su bila ovdje u Međugorju iako izričito nije spominjao da se to dogodilo u Međugorju.

Koliki su se ovdje susreli s Kristom u Euharistiji. Mnogima je taj susret bio poticaj za redovito slavlje Svetih misa u svojim župama iz koji su hodočastili.

Na temelju iskustava klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu mnogi su svećenici uveli u svojim župama redovito Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, i oživjeli svoje župne zajednice.

Mnogi su ovdje počeli čitati Bibliju i tražiti što im govori Gospodin. Nastavili su čitanje Svetog pisma osobno i u svojim molitvenim skupinama raspršenim po cijelom svijetu.

Koliki su počeli moliti prvi put krunicu na Brdu ukazanja i put križa na Križevcu. Ovdje su naučili moliti ili obnoviti svoju osobnu, bračnu i obiteljsku molitvu.

Stotine i stotine svećenika i redovnika i redovnica iz cijelog svijeta i iz različitih redova zahvaljuju Bogu za svoje duhovno zvanje za koje su poticaj dobili upravo ovdje za vrijeme hodočašća.

A dobra djela koja su učinili međugorski hodočasnici – ne samo tijekom rata, ne samo u Majčinu selu i Cenacolu – nego tijekom ovih četrdeset godina su nebrojiva. Nisam siguran da su sva zapisana bi li mogla stati u najjače računalo na svijetu, ali sam siguran da su zapisana u Božje računalo. Hvala Blaženoj Bogorodici Djevici Mariji, kako mi ovdje kažemo Gospi, hvala Bogu za ovih četrdeset godina duhovnoga života u Međugorju koje se valovima ljubavi, mira i svjedočenja proširilo cijelim svijetom.

Hvaljen Isus i Marija!"