Vrijeme i ljudi se mijenjaju, s napretkom nastaju novi društveni odnosi i norme ljudskog ponašanja. Mijenjaju se običaji, navike, opća pravila u međuljudskim kontaktima, kako u privatnom tako i u javnom životu. Stariji naraštaji često ne mogu shvatiti mlađe, čude se njihovom ponašanju za koje često kažu da je “iščašeno”, a znaju ga ponekad ocijeniti i nenormalnim. Pritom zaboravljaju da su u vrijeme dok su oni bili mladi svojim ponašanjem izazivali čuđenje starijih. Od društvenih promjena nije imuna ni Crkva. Nastoji ići ukorak s vremenom kako bi svoje poslanje i djelovanje prilagodila prije svega mladim vjernicima koji su snažno izloženi utjecajima suvremenog načina života u kojem, nažalost, ima i jako puno negativnog, neprihvatljivog, razarajućeg i nenormalnog. No, Crkva, prije svega katolička, ne odustaje od svojih temeljnih biblijskih postavki i nauka na kojima se zasniva njezino učenje, ustrajno traži od svojih članova da ih se pridržavaju. Ne bježi od prilagođavanja potrebama vremena, ali obazrivo i oprezno, ne mijenjajući i ne narušavajući bit Kristova učenja. Po mnogima, pa i onima izvan Katoličke crkve, to je njezina snaga koja je, unatoč povremenim slabostima i posrtanjima, dva milenija vodi i održava jakom, stabilnom i utjecajnom.
Međutim, katkad dođe vrijeme da se svećenici moraju javno obratiti “svome stadu” koje predvode i upozoriti ga na neprihvatljivo ponašanje u nekim prigodama. To su ovih dana učinili franjevci u samostanu i župi Humac u Ljubuškom. U obraćanju svećenika iza oltara, u župnim obavijestima na kraju svete mise i u tjednom župnom glasilu Humački glasnik, uputili su molbu koja se odnosi na ponašanje tijekom vjenčanja: “Svim mladencima koji planiraju svoje vjenčanje slaviti u crkvama na Humcu upućujemo ozbiljnu molbu”. U njoj fratri mole mladence i svatove da pripaze na red i lijepo ponašanje, piše Večernji list.
“Primijetili smo, naime, da pojedini svatovi crkvu ne doživljavaju kao svet prostor, nego kao običnu svatovsku dvoranu te smatraju kako je u crkvi dopušteno galamiti, zviždati, pljeskati, pričati, bacati razni nakit (konfete, papiriće, cvjetne latice, rižu...), paliti svijeće, čestitati uz viku i priču... Sve je to poganski običaj koji ne pripada bogoslužnom prostoru koji ruši sve što je sveto i vrijedno u sakramentu sv. ženidbe.
Odijevanje za ulazak u crkvu pokazatelj je opće i vjerske kulture svake osobe”, napominju humački fratri. “Zamijetili smo, također, kako pojedini fotografi u crkvama izvode prave ludorije, leže po podu, trčkaraju po crkvi kao po sportskoj dvorani, smetaju pred oltarom, pa čak i mladenke poliježu po oltarima kako bi ih i u tim pozama slikali. Stoga, molimo sve buduće mladence i njihove svatove da ne zaborave kako je crkva svet prostor u kojem se moramo sveto ponašati!
U crkvi molimo, pjevamo, radujemo se Božjoj blizini i mogućnostima s Njim dijeliti Riječ i blagovati Njegovo Tijelo! S poštovanjem i prema liturgijskim (zakonskim) propisima Crkve, svaki prolaz kroz crkvu zahtijeva i pobožni poklon (desnim koljenom do lijeve pete) Presvetom Oltarskom Sakramentu, Isusu, Bogu, prisutnom u posvećenoj hostiji”, upozoravaju i mole humački svećenici.