U posljednje vrijeme od građana se često može čuti kako su vidjeli zmiju u središtu ili u blizini grada. Građani Sarajeva prijavljivali su zmije i na Vilsonovom šetalištu, a prije nekoliko dana zmija je ušla i u jednu kuću u Mostaru, zbog čega su morali intervenirati i vatrogasci, piše Večernji list BiH. I u SKB-u Mostar tri osobe liječene su zbog ugriza zmije. Zbog čega imamo sve veću pojavu zmija, koje su otrovne, a koje ne i što učiniti ako dođe do ugriza, u emisiji “Jutro za sve” BHT 1 govorio je Admir Gluhić, šef Službe za DDD i sanitarni nadzor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Otrovnice
Pred nama je razdoblje sve intenzivnijeg boravka u prirodi, kretanja po raznim zelenim površinama te je važno skrenuti pozornost na neke eventualne rizike boravka u prirodi. Je li povećan broj zmija ili je sve ovo što se događa normalna pojava, upitan je Gluhić. - Prvo bih krenuo od jedne stvari koju je vrlo važno naglasiti, mahom zmije koje mi susrećemo u urbanim sredinama nisu otrovne. To je jako bitno naglasiti da se ne stvara panika ili da ljudi imaju nervozu pri kretanju u prirodi, ali, naravno, mjere opreza su obvezne. Kada govorimo o otrovnim zmijama, važno je naglasiti da je ispod 10 posto ukupnog broja zmija koje se nalaze u prirodi otrovnice. Na našem podneblju to su poskok, riđovka i planinski žutokrug. To su tri otrovnice koje gotovo nikada nećemo sresti u urbanim sredinama. Zmija koju srećemo u urbanim sredinama je bjelouška, za koju ljudi jako često misle da je otrovnica, a to je sve zbog njezina izgleda. Tu su i dvije vrste smuka. To su zmije koje nisu opasne, ali i s njima treba biti na oprezu isključivo jer ljudi u kontaktu sa zmijama imaju iracionalan strah, dolazi do nekih drugih problema koji mogu prouzročiti daljnje zdravstvene probleme - kazao je. Upitan je i kako postupiti ako dođe do ugriza zmije te kako bi trebala izgledati prva pomoć. - Radim u ustanovi koja se bavi primarnom zdravstvenom zaštitom i naša parola je “Bolje spriječiti nego liječiti”. Tako da, i ovdje bih apelirao na ljude da u slučaju boravka u prirodi i područjima gdje je moguća pojava zmije urade sve da ne dođe do kontakta s njom. Isto tako, važno je nositi odgovarajuću odjeću i obuću na područjima gdje imamo visoko raslinje. Kada ste me pitali je li povećan broj zmija, rekao bih da je povećan u onoj mjeri u kojoj smo im omogućili da naše stanište postane njihovo. Ne vodimo dovoljno računa o tome kakve su nam ulice, kakvi su nam parkovi, trava se ne kosi redovito, ostavljamo otpad koji nije usko povezan sa zmijama, ali komunalni otpad koji ljudi ostavljaju povezan je s glodavcima, a glodavci i ptice su prirodna hrana zmijama, tako da zmija u potrazi za hranom dolazi u urbanu sredinu. One ne dolaze zbog ljudi jer zmije ne vole prisutnost ljudi baš kao što ni ljudi ne vole prisutnost zmija - objašnjava Gluhić ističući kako postupiti u slučaju ugriza zmije. - Primarno i ono oko čega jako moramo voditi računa jest da ne paničarimo. Sva šteta i cijeli problem koji nastane pri susretu sa zmijom je zbog panike. U slučaju da se dogodi ugriz, odmah je važno kontaktirati hitnu službu u slučaju da se nalazimo na područjima koja su dostupna medicinskim vozilima. U slučaju da smo previše daleko, onda bismo trebali kontaktirati gorsku službu spašavanja. Ono što sami moramo poduzeti jest smiriti se. Nikako ne napadati zmiju, nego udarcem nogom o tlo treba pokušati otjerati zmiju. Idući korak je mobilizirati ranu, odnosno područje ekstremiteta na kojem se nalazi ugriz. Inače, koža je nakon ugriza zmije blago napregnuta, imamo jako oštar bol koji se bazira na područje samog ugriza, a nakon 30 minuta do sat i pol nakon ugriza imamo osjećaj da nam će nam, ako kažemo da je ugriz na nozi, koža “puknuti”. Ako se ugriz dogodi na rukama, preporučuje se svakako skidanje nakita jer dolazi do jakog zadebljanja i oticanja kože. Preporuka je da se sav nakit od prstenja, narukvica, satova... skine s ruku. Moramo postaviti oblogu na mjesto ugriza. U slučaju da je s nama netko tko zna podvezati ekstremitet, on to treba uraditi. U slučaju da smo sami ili je pored nas netko tko ne zna podvezati ranu, onda je bolje ne činiti ništa. Važno je smanjiti kretanje i, naravno, zaputiti se u zdravstvene ustanove, objasnio je.
Loša higijena
No, osim zmija, u bh. gradovima sve češće dolazi do najezde žohara, što je također prokomentirao. - Osnovni razlog koji sam i ranije spomenuo jest komunalna higijena. Imamo jako ružne navike odlaganja ostataka hrane. Drugi razlog je neodržavanje parkova i šetališta i treći razlog je povećanje vodostaja rijeka koji žohare i insekte tjera s njihovih prirodnih staništa. Preventivna mjera kako se riješiti žohara jest da držimo površine na kojima obitavamo čistima, da ne ostavljamo ostatke hrane. Svaki otpad treba biti na mjestu gdje je to predviđeno - objašnjava Gluhić. No, osim žohara, sve češća je i pojava stjenica. - Stjenice i krpelji u ovom su razdoblju najveći nametnici i najveća smetnja normalnom funkcioniranju ljudi. Stjenica bi u budućnosti mogla stvoriti vrlo velike probleme. Važno je znati da se stjenice prenose na odjeći, odnosno komadima tkanine i vrlo lako se prenosi, a simptomatično je da može jako dugo bez hrane. Ona čak pet mjeseci može preživjeti bez hrane, odnosno krvi kojom se hrani. Važno je naglasiti da žohari ne predstavljaju zdravstveni problem, nego higijenski, dok stjenice, a posebno krpelji, stvaraju. Krpelji su specifični te ako se njihov ubod neadekvatno tretira čak i kada krpelj nije zatrovan, ostaci krpelja koji ostaju pod kožom ulaze pod tkiva i mogu izazvati daljnje širenje zaraze. I u tom slučaju najbolje se javiti u zdravstvenu ustanovu. I za kraj, možemo se riješiti žohara, krpelja i stjenica uz stručnu pomoć i sve navedene preventivne mjere - zaključio je u emisiji “Jutro za sve” BHT 1 Admir Gluhić