Sarajevski ratni tunel ili Tunel spasa, dugačak 800 metara, prokopan je u aerodromskom naselju Butmir sredinom 1993. godine, najteže sarajevske godine, i tim putem omogućio se unos najosnovnijih namirnica potrebnih za opstanak u Sarajevu, piše Večernji list BiH.
Očev ratni kod
Danas je Tunel spasa pretvoren u muzej i bilježi najviše posjeta turista u gradu. No, ovih dana je Sarajevo dobilo novu atrakciju za turiste, a riječ je o hostelu koji podsjeća na sve ratne strahote koje su građani Sarajeva preživjeli za vrijeme dugogodišnje opsade grada. Naime, vlasnik hostela Arijan Kurbašić odlučio je rekreirati vlastita sjećanja kako bi podučio druge ljude o tome kako je živjeti u gradu pod opsadom.
Razlika je, objašnjava vlasnik Kurbašić, u tome što turisti imaju luksuz da ne moraju strahovati za život i što mogu otići kad god požele. Putovanje kroz vrijeme, 20 godina unatrag, i autentično iskustvo – to je ono što Arijan Kurbašić, idejni tvorac Ratnog hostela, nudi posjetiteljima. Za početak, dočekuje ih u vojnoj uniformi. Gostima hostela nudi sobe osvijetljene žaruljom koju pokreće akumulator, s prozorima oblijepljenim najlonom umjesto stakla. Cijelu noć slušaju zvuk detonacija, a po hostelu se kreću uz svijeću. U njemu će vas poslužiti djelatnici odjeveni u vojničke uniforme, spavat ćete na podu i jest ćete hranu koju su i Sarajlije jeli za vrijeme rata - sve kako biste približno doživjeli rat. Da bi osjećaj bio potpuniji, gostima hostela puštaju se zvuci granata koje su neprestano padale na Sarajevo tri i pol godine. Također, mogu čitati i sjediti pod svjetlošću svijeća ili gledati dokumentarne filmove o opsadi Sarajeva.
Novo iskustvo
Nula Jedan pseudonim je Arijana Kurbašića, a nadimak je odabrao jer je to bio ratni kod koji je koristio njegov otac koji je bio vojnik Armije BiH. Kaže kako kodnim imenom skriva svoju etničku pripadnost. “Samo se želim identificirati kao ljudsko biće jer je to bila najvažnija stvar za vrijeme rata. Ili ste ljudsko biće ili niste”, objašnjava on te navodi kako je Nula Jedan odabrao u čast svoga oca.
Podsjećanja radi, opsada Sarajeva trajala je 1425 dana - dulje od opsade Lenjingrada, sada Sankt Petersburga, tijekom Drugog svjetskog rata. U Sarajevu je 380.000 ljudi ostalo bez hrane, struje, vode i grijanja dok su se skrivali od snajpera, a prosječno je 330 granata dnevno padalo na grad.
“Najbolji način da se nauči nešto je iskustvo”, rekao je 21-godišnji gost hostela Andrew Burns iz SAD-a. No, i ostali koji su pohodili ovaj hostel izjavili su da je to sasvim drugačije od onoga što se gledalo na televiziji.
Nula Jedan gostima osim dokumentaraca organizira i obilazak gradskih ratnih lokacija, kao što su ratne crte i tunel koji su Sarajlije iskopali ispod aerodromske piste za povezivanje grada s vanjskim svijetom. “Oni dođu ovdje i dožive iskustvo koje mijenja njihove perspektive”, kaže Kurbašić te dodaje: “Jedna ili dvije noći provedene ovdje promijeni im stavove, nakon čega cijene svoj život, vodu, udobnost, krevet...”, kaže vlasnik hostela.