Jučerašnji dan u Mostaru i Hercegovini bio je posebno emotivan s obzirom na to da se na liturgijskom obredu od vjernika oprostio vladika Grigorije koji odlazi na službu u Njemačku, u Eparhiju frankfurtsku.
Vladika je govorio o snazi vjere i molitve, približavajući ljudima blagdane koje kršćani slave ovih dana.
Strujanje sile Duha Svetoga
- Nisam bio svjestan što točno, ali sam kao dijete osjećao da se, kada molimo, zbiva nešto izvanredno, snažno, svijetlo, toplo, oživljujuće, a kasnije sam se uvjerio da je to uvijek bilo strujanje sile Duha Svetoga. Kad sam kao dječak počeo čitati Bibliju, bio sam zadivljen Bogom, Njegovom svemoći koja se svuda vidi i osjeća kada čitamo Stari zavjet.
Kada sam počeo čitati Novi zavjet, vodila me je i istodobno milovala svaka Kristova riječ, a Krist je bio sveti sjaj. A onda kada sam Kristovom rukom uveden u Crkvu, obradovao sam se tom tihom i tankom i svemoćnom i silnom, blagom i umilnom dodiru Duha koji struji kroz Crkvu, koji struji kao životvorna energija između svih nas, oživljava nas i povezuje ne samo jedne s drugima nego sa Sinom Božjim i Ocem Svedržiteljem, zato nam je potrebna ova crkva, ova soba, ovaj zajednički dom, da u njemu večeramo kruh života i pijemo vino vječne radosti, da se u njemu nadahnjujemo Duhom Svetim, živimo i već ovdje i sada osjećamo svjetlost neizrecivu i svjetlost vječnu kako bismo pripravljeni ušli u svjetlost svog Gospoda - kazao je vladika. Zaželio je sreću i puno uspješnog rada novom vladiki Dimitriju te je zahvalio svećenicima u Mostaru.
Preduvjeti za bolju budućnost
- U času kada se spremam napustiti Hercegovinu i preuzeti novu službu, osobitu blagodarnost želim uputiti svim svojim mostarskim prijateljima, s obje strane Neretve, kršćanima rimokatolicima i muslimanima s kojima sam jako uspješno surađivao proteklih godina i koji su nam svesrdno pomagali pri uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa i međusobnog razumijevanja među svima nama koji živimo na ovom prostoru. Drago nam je što su nam se, makar nakratko, putovi ukrstili i što smo imali priliku surađivati, razmjenjivati mišljenja i, koliko je u našoj ljudskoj moći bilo, ostvariti preduvjete za bolju i spokojniju budućnost ovog dijela Hercegovine - kazao je vladika. Na kraju, sa suzama u očima, zahvalio je svima koji su bili uz njega.
- Hvala vam što ste uvijek bili uz mene i u radosti i u brizi, i kad se pjevalo i kad se plakalo, radilo i gradilo, i kad se odmaralo i kad se padalo te ustajalo. Ponijet ću vas zauvijek u svome srcu i spominjat vas Ocu u svojim molitvama, a molim vas da se i vi molite za mene kako bih dostojno ispunio novi zadatak koji mi je povjerila Sveta crkva - završio je vladika Grigorije.