Grljevići, najsjevernije naselje ljubuške općine za koje će mnogi reći da su duhanska prijestolnica Hercegovine ovih dana pruža prekrasnu sliku obrađenih njiva i vrtača, koje čekaju za sadnju ili su već vrijedni mještani u crvenici, u redovima posadili mladi duhan.
Svaki komad zemlje je obrađen, ako ima neobrađenih ledina to je znak da su njihovi vlasnici onemoćali pa ne mogu raditi ili se raselili, piše Ljportal.
U ovom selu tradicija sadnje duhana nije izgubljena te su vođeni tom činjenicom posjetili neke od uzgajivača jer ih je zanimao sam proces sadnje, uzgoja i skladištenja nekadašnjeg blaga ovog kraja.
Najpogodnije vrijeme za sijanje duhana je krajem siječnja i početkom veljače, a što se tiče sadnje ako vremenski uvjeti dopuštaju kao ove godine može već sredinom travnja. U jutarnjim satima treba pripremit zemlju za sadnju duhana te je treba dobro nagrabiti, zatim napraviti redove potrebne za sadnju i naravno natopiti mjesto gdje se sadi duhan.
Kako su sugovornici istaknuli, prije rata sadio se duhan na svakom komadu zemlje, čak i u vrtu ispred kuće. Bio je glavni izvor prihoda od čega se živjelo. Kuće su se pravile, djeca su se školovala, sve se moglo od duhana.
"Od petnaeste godine se bavim sadnjom duvana. Ove godine sam posadio 6 tisuća sadnica na ovim njivama i trenutačno stavljam gnojivo, pa ćemo zalijevati, kasnije treba okopavati, pa jariti. Od duvana se ne može živjeti, to je za ljutu muku za pokrit osnovne troškove, struja, voda i telefon. Nekad se od toga moglo živjet, iako je uvijek bilo teško, pa se znalo reći "od duvana ima malo kruha i to gorkoga i opanaka ništa više", a danas još manje. Star sam i bolestan, ali treba radit od zore do mraka da bi se preživjelo. Grljevići su nekad bili poznati po duvanu, a danas je poznatiji gornji kraj Mamići." kazao je Ferdo Radišić, vrijedni osamdesetogodišnji uzgajivač duhana te dodao da je on započeo i s uzgojem smilja.
"Za ovaj kršni kraj to će biti spas, ako nas opet veliki ne uguše. Posadio sam malo, ali kad bi znao da veliki neće gaziti male, sve bi ja posadio."- priča Ferdo ne prekidajući svoj rad oko duhana.
"Sada duhan ne vrijedi ništa, ne može se ni preživjeti od toga jer su veliki troškovi."- kazala je Ana koju su zatekli ispred svoje kuće u rasadu kako čupa duhan i priprema ga za rasađivanje.
Njive i vrtlače uz cestu, a na njima zasađen duhan u ovom su selu svakodnevna slika, međutim privukle su pozornost i njive koje su zasađene smiljem. Znatiželjni su se zapitali "Može li smilje mirišljavo zlato, zasjeniti tradicionalno hercegovačko žuto zlato u Grljevićim?" te u doznali da su već četiri obitelji svoje njive zasadile smiljem, a još četiri obitelji pripremaju zemlju i kreću u uzgoj smilja.
Selo imaju potencijal postati poznati i po maslinarstvu, vidi se maslinik obitelji Kraljević u kojem se nalazi oko 400 stabala maslina. Oni su prošle godine osvojili zlatnu medalju za kvalitetu svog ulja. Svoj maslinik imaju već osam godina te naglašavaju da je maslinarstvo samo hobi jer se od toga ne može živjeti. Međutim nisu oni jedini koji se bave maslinarstvom, u blizini škole se nalazi maslinik od 750 maslina.
Unatoč teškoj situaciji neda se duhan s grljevačkih njiva, a prema onom što se može vidjeti veliki potencijal u ovom selu ima i bavljenje maslinarstvom i uzgojem smilja, međutim sugovornici Ljportala su kazali kako je u ovom selu najveći problem što je stanovništvo sve starije, a mladi se sve manje odlučuju za nastavak bavljenja poljoprivredom te bolji život pokušavaju pronaći u gradovima.