Hrvati Bugojna nikad bliži istini o lokacijama s posmrtnim ostacima 15 nasilno odvedenih logoraša

Molitva, cvijeće i vijenci, ali i nova nada da će se uskoro otkriti lokacije s tijelima nasilno odvedenih Hrvata iz zloglasnih logora Armije RBiH za kojima se još traga, obilježili su i ovogodišnji blagdan sv. Josipa u Bugojnu, piše Večernji list BiH. Oni koji su preživjeli torture bugojanskih logora, 294 logoraša, razmijenjeni su 19. ožujka 1994. u Mostaru i već 30 godina ovaj dan obilježavaju kao drugi rođendan. - Za nas koji smo preživjeli zloglasne logore Armije RBiH u Bugojnu ovo je sretan dan.

Torture, progoni...

Nakon 240 dana u kojima smo svakodnevno izgladnjivani i premlaćivani, odvođeni na prisilna vađenja krvi, na prve crte obrane gdje smo bili živi štit, nakon što smo gledali kako se naše logoraše odvodi u nepoznato, kako mnogi umiru od posljedica premlaćivanja, na ovaj dan prije 30 godina konačno smo dočekali slobodu - kaže Miroslav Zelić, jedan od logoraša i predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH. Po riječima Marija Mostarca, predsjednika Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojna, 550 bugojanskih Hrvata prošlo je torture u desecima logora i drugih mjesta zatočenja koja su bila pod nadzorom Armije RBiH u Bugojnu. U njima su proveli više od osam mjeseci, od zarobljavanja u ljeto i jesen 1993., kada je Armija RBiH započela agresiju u cilju etničkog čišćenja Bugojna od Hrvata i Srba, do razmjene. Posljednji logor u kojem su boravili prije razmjene bile su tribine stadiona NK Iskra u Bugojnu. - I poslije 30 godina posebno je teško sjetiti se onih koji nisu preživjeli, ali i činjenice da su zločini nad Hrvatima Bugojna, uključujući progon 15.000 bugojanskih Hrvata, paljenje i uništavanje njihove imovine, i dalje nekažnjeni - kazao je Mostarac. Uz sjećanje na razmjere zločina koji uključuju i plan etničkog čišćenja Bugojna, čiji su sastavni dio bili i logori za Hrvate, 30. godišnjicu razmjene 294 onih koji su uspjeli preživjeti njihove torture obilježila je nova nada da će se konačno doznati istina o lokacijama s posmrtnim ostacima 15 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša koji se još uvijek vode kao nestali jer su prethodnih godina šestorica nestalih pronađena, posljednja četvorica u ljeto 2020. na Rostovu. Nadu da će biti pronađena i tijela preostalih 15 logoraša probudilo je nedavno podizanje optužnice protiv Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, i Selme Cikotića, zapovjednika Operativne grupe Zapad 3. korpusa Armije RBiH. - Najodgovorniji za zločine nad Hrvatima Bugojna izvedeni su pred lice pravde i sudit će im se za zločine. Očekujemo da će proces protiv Mlaće i Cikotića dati odgovore i gdje su tijela naših nasilno odvedenih za kojima još tragamo - kaže Zelić. Očekivanja preživjelih logoraša i hrvatskih žrtava Bugojna da će se konačno doznati istina o lokacijama s tijelima nestalih dijele i dužnosnici hrvatskog naroda u BiH na čelu s predsjednikom HNS-a Draganom Čovićem.

Pravna dimenzija

- Godine i desetljeća prolaze, ali mi nismo dopustili da žrtva Hrvata Bugojna padne u zaborav. Nakon 30 godina imamo novu pravnu dimenziju i uvjeren sam da, koliko god pravda bila spora, ona je dostižna. Mnogo je logora bilo u BiH, više od 300, svaki zločin mora biti kažnjen, svi nestali pronađeni kako bismo tu priču konačno ostavili iza sebe i krenuli naprijed - poručio je Čović u Bugojnu. Za završetak priče o zločinima nad Hrvatima Bugojna, osim pronalaska nestalih, potrebno je kazniti sve nalogodavce i izvršitelje zločina koji je rezultirao progonom više od 15.000 Hrvata iz Bugojna. HNS BiH bio je pokrovitelj obilježavanja 30. godišnjice razmjene hrvatskih logoraša Bugojna koju su organizirale hrvatske udruge logoraša Bugojna i BiH. Obilježavanju su, osim brojnih hrvatskih dužnosnika iz BiH, nazočili i veleposlanik RH u BiH Ivan Sabolić te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas. U Hrvatskom domu u Kandiji prikazan je dokumentarni film "Zidine" koji govori o logorima za Hrvate u BiH, položeni su vijenci i zapaljene svijeće za sve poginule i nestale, dok se za njihove duše molilo u bugojanskoj župnoj crkvi sv. Ante na misi koju je predvodio fra Bože Milić, gvardijan u Tomislavgradu.