Školstvo je bitan dio materijalne i duhovne baštine svakog naroda. Služi i kao mjerilo za odmjeravanje kulturne i sveukupne razvijenosti pojedine zajednice, zemlje. Obrazovanjem, i u procesu odgajanja, usvajaju se i razvijaju određene vrijednosti – etičke, humane, univerzalne, posebne. Hrvatsko je školstvo u BiH, kao što su i Hrvati, dio zapadnoeuropskog civilizacijskog kruga. Temeljeno je i razvijano, kao i u drugim europskim zemljama, na zasadama antike i kršćanstva te drugih utjecaja. U pojedinim razdobljima povijesti bilo je pod utjecajem srednjoeuropskog školstva. Dominirajuće društvene i pedagoške ideje, školska praksa i organizacija dopirale su, unatoč svemu, i do BiH. I Hrvati u BiH rano su primili kršćanstvo, prigrlili Bibliju kao duhovno blago, kao temeljnu knjigu europske civilizacije. Pojedini su se crkveni redovi, kao i u drugim europskim zemljama, etablirali i među Hrvatima u BiH. Benediktovo geslo – “ora et labora” odjekuje stoljećima, prenosi se s naraštaja na naraštaj. Dominikanci su ostavili svoj trag. Sagradili su čak i katedralu. Redovnici sv. Franje – franjevci imaju osobite zasluge, kako za opstojnost Hrvata na ovim prostorima tako i za razvoj školstva, kulture, otvaranje narodnih ustanova, prosvjećivanje puka, upoznavanje s europskim vrijednostima i drugo. Trapisti su također ostavili neizbrisive tragove, posebice u razvoju gospodarstva, školstva, kulture, obrtništva. Isusovci su otvorili glasovitu gimnaziju u Travniku i teološki fakultet 1890. godine u istom gradu. Svjetovni svećenici također mnogo rade na polju školstva i kulture. Danas vode katoličke školske centre – škole za Europu. Redovnice, koje djeluju i u Europi i diljem svijeta, Kćeri Božje ljubavi, sestre milosrdnice sv. Vinka, franjevke još od 1871. godine otvaraju diljem BiH različite i prestižne škole. Otvorile su i prvu učiteljsku školu u BiH (1884. godine) kao i predškolske ustanove, stručne škole i druge. Hrvati su podizali đačke i studentske domove, otvarali kulturno-prosvjetna društva, pokrenuli prve pedagoške časopise, a tiskaru otvorili još 1872. godine.
Ovaj prilog želi pokazati: hrvatsko je školstvo u BiH dio europskoga sa svim vrlinama i slabostima, kao što su i Hrvati oduvijek dio europske civilizacije. Na simboličan način predočit će se razvitak svih stupnjeva školovanja. Nastava se izvodila na materinskom, hrvatskom jeziku. Hrvatske su škole uvijek otvorene za sve, bez obzira na vjersku, nacionalnu, jezičnu pripadnost. Daytonskim je sporazumom utvrđeno da je školstvo u isključivoj nadležnosti županija. Po važećim konvencijama, deklaracijama i drugim međunarodnim dokumentima, svaki narod ima pravo na školu na svom materinskom jeziku. Na tom području ne smije biti nametanja, prisiljavanja i uskraćivanja europskih standarda, slobodnog izbora jezika, škole i slično. Taj se standard provodi u tzv. dvije škole pod istim krovom. Međutim, gola politička moć želi uništiti plodove slobode, tolerancije, pluralnosti te izvršiti unifikaciju škola, obvezati sve na neki jedinstven nastavni program, a prava na različitost etiketirati segregacijom, diskriminacijom pa čak i apartheidom. Dakle, umjesto međusobnog razumijevanja, širiti nepovjerenje, mržnju, sukobe i slično. Prilog će na znanstveno kritičan način propitati reformske tendencije u školstvu i ulogu međunarodne zajednice u tome.•