Svoj ciklus slika “Rolling stones” cijenjeni mostarski slikar hiperrealist Marin Topić obogatio je skulpturama genijalne umjetnice Sofije Naletilić, poznate u narodu kao Baba Penavuša.
Dosad je Topić naslikao četiri slike iz tog ciklusa, a namjerava još barem desetak kako bi mogao prirediti veliku izložbu Naletilić - Topić u čast te famozne širokobriješke umjetnice, koja je potkraj svoga života doživjela velika priznanja i od svoje struke. Dovršetak slike kralja Tomislava, na kojoj skulptura Babe Penavuše stoji na Neretvi, bio je povod za ovaj razgovor koji je trebao biti najvećim dijelom posvećen umjetnosti ovih dviju karizmatičnih i nadasve zanimljivih osobnosti.
Međutim, kad se radi o Topiću, priča obično skrene na drugi kolosijek, pa je tako bilo i ovoga puta. Kulturu i umjetnost zasjenila su povijesna i aktualna politička previranja u našoj zemlji.
Večernji list: Povod za ovaj razgovor je, uz ostalo, i ciklus slika “Rolling stones”, koji ste posvetili naivnoj umjetnici iz Širokog Brijega Sofiji Naletilić, u narodu poznatijoj kao Babi Penavuši. Spoj njezine i vaše umjetnosti dovodi do remek-djela, u što smo se mogli i uvjeriti. Otkud ideja za jedan ovakav umjetnički pothvat?
- Kad je Baba Penavuša bila najpopularnija, ja sam bio u Njemačkoj, poslije u Americi. Ali sam o njoj mnogo čuo, bila je originalna i imala puno uspjeha. Počela se baviti umjetnošću u 64. godini i samim tim je fenomen. Pred sam rat dobila je nagradu od vrhunskih umjetnika. Tek sam je uspio upoznati u ratu. Baba je bila u izbjeglištvu u Trogiru, a tu je bila Maja Galić, Širokobriježanka koja me je i upoznala s njom. Ja sam obožavao Babu Penavušu i njezinu umjetnost. Kad sam je otišao posjetiti u hotel, vidim Baba, legenda, sjedi i puši u sobi te “dilja” neko drvo. Ja je upitam: “Što ti je to, Baba?”, a ona će: “Ptica se odmara na plaži.” I, stvarno, ptica stavila krila ispod glave i odmara. Meni je to bilo genijalno. Tada je meni sinula ideja i ja joj kažem: “Baba, ovo bi bilo idealno za ovo moje kamenje ‘Rolling stones’”, a ona će: “Slikaj, što te briga.” I tako sam upoznao Babu i ta ideja tinja u meni od tada. Ali, kako je bio rat, ja nisam slikao 10 - 15 godina. I nakon 30 godina intenzivno sam se počeo baviti ovom idejom posudivši od fra Ante Marića nekoliko skulptura. On je jako zaslužan za to što sam počeo slikati.
Večernji list: Objasnite mi ulogu fra Ante Marića u tomu.
- Fra Ante je veliki zaljubljenik u umjetnost i on je otvarao vrata alternativcima u umjetnosti. On je otkrio i Babu Penavušu i mene. Kako? Tako što je organizirao moju prvu i prvu izložbu Babe Penavuše u Širokom Brijegu za Susrete hrvatske katoličke mladeži. Tada bi se na Brijegu skupljalo mnoštvo svijeta, tako da je na mojoj prvoj izložbi bilo oko 30.000 ljudi. Isto toliko i na Babinoj, a nije bila zajednička. To je bilo negdje 1982. godine u franjevačkom samostanu na Brijegu. I baš sam zvao fra Antu prošle godine i ponudio mi je četiri Babine figure: Pijevca, Kornjaču, Kugaša i Sovu. U Babe ima figura “Majmun koji puši”, ali ga nisam mogao povezati s Hercegovinom pa ga nisam radio, ali je isto genijalan. A od fra Antina brata Stipe Marića posudio sam Kralja Tomislava. To izgleda tako moćno da sam se oduševio. Odmah sam ga vidio kako stoji na Neretvi na oblutcima, gdje se savršeno uklapa.
Večernji list: Ispalo je pravo remek-djelo moderne umjetnosti?
- Apsolutno.
Večernji list: Kad će izložba, da i ljudi mogu vidjeti vaše radove?
- Znate, vrlo su zanimljiva ta dva prezimena, Naletilić i Topić. Dobra bi bila ta izložba. Ali trebalo bi mi još nekoliko godina da naslikam barem dvadesetak radova Babe Penavuše i povežem ih s Neretvom i mojim oblutcima. Imam to u planu iako još uvijek nisam kontaktirao s Grgom Mikulićem ili već kod koga se nalaze ti njezini radovi. Baba je bila cijenjena, danas svatko kaže: “Super je”, ali ne znaju da je ona svjetska vrijednost.
Večernji list: O kakvoj se tu umjetnosti radi, o naivnoj ili nekom drugom pravcu?
- Nije to naivna umjetnost, pa i Picasso je onako radio. Tu je riječ o iskrenoj umjetnosti. Autodidakt jest, ali ti njezini potezi, to je otišlo u apstrakciju. Naiva nije sigurno. Ona je srcem i dušom to radila pa bi se tu moglo govoriti o nekoj lirskoj apstrakciji u skulpturi. Ima toga, ma ima tu svega, čak i digitale. Ej, govorimo o babi od 64 godine, s cigarom u ustima i cap, cap, cap... Još zanimljivije je kako je ona to bojala i tražila rješenja problema. Ima ona reklama “Svjetsko, a naše”, e to vam je Baba Penavuša.
Večernji list: Dugo niste izlagali. Posljednja velika izložba bila je prije četiri godine.
- Volio bih se ponovno predstaviti, imao sam poziva, bio je u planu i Beograd... Volio bih napraviti ovu hercegovačku izložbu jer mi moramo raditi na identitetu i na svojoj kulturi, nema tko nam se ne ruga. Od postanka povijesti nas Hercegovce predstavljaju kao zlo svemira. Mi živimo u najljepšoj zemlji na svijetu, s najljepšim ljudima na svijetu, a uvijek na nama zvono.
Večernji list: Nažalost, svakim smo danom tomu svjedoci kroz razne povijesne emisije. Koliko smo i sami doprinijeli tom negativnom imidžu?
- Pa, samo u Hrvatskoj ima da gubitnici pišu povijest. To je smiješno. Pisao je o tome fra Dominik Mandić “Hrvati i Srbi – dva stara različita naroda”. Znači, 1054. godina, crkveni raskol i podjela kršćanstva. To je ključna godina. Pravoslavlje je sezalo sve do Ravene u Italiji, najljepša istočnjačka crkva nalazi se u Poreču, Sv. Tripun u Kotoru napravljen je 912. kada nije bilo podjele, tek bio kralj Tomislav... Znači, i Srbi i Hrvati su bili zajedno, u istoj crkvi se molili, istome Bogu. I kako su se tada podijelili, taj proces traje do danas. I od toga procesa svatko ima koristi osim katolika i pravoslavaca. U nas je tako, u 90 odnosno 100 posto slučajeva je: koje si religije, te si nacije. Moderne nacije formirane su u 19. stoljeću. Tko je bio katolik, izjasnio se kao Hrvat, a pravoslavci kao Srbi, Muslimani kasne 100 godina. Mi smo Humljani, i Hrvati i Srbi. Humsko vojvodstvo prostiralo se od Omiša i Cetine do Goražda i Foče, gdje su bili Kosače, pa sve do Duklje u Crnoj Gori. Herceg Novi bio je Humska zemlja. To je prekrasan trokut s predivnim ljudima koji su zauzeli najljepšu lokaciju na Zemlji i kako ćete onda voljeti. U međuvremenu su središta moći postali Zagreb i Beograd i bilo je prirodno da čovjek ide tamo i svatko svomu. I gdje je god došao naš čovjek, bio je dominantan. Uzmi modernu politiku i u Srbiji i u Hrvatskoj, pa nećeš tu naći ni jednog Zagrepčanina i Beograđanina. Uzmi sport, on će ti najbolje reći. Zamisli hrvatsku reprezentaciju bez Hercegovaca i Bosanaca. Nema šanse. Kompletan bi se hrvatski sport sveo na onoga malog u gimnastici Udea i onog Srbića. Ne bi bilo ni jedne reprezentacije, ni nogometne ni košarkaške, pa i ovi vaterpolisti su Vlaji koji su se spustili na more. Maro Joković se upravo oprostio i ekipa...
Večernji list: Sve je to predivno i najbolje, ali i odavde se i dalje masovno odlazi. Više nismo centar?
- Mi smo prestali biti centar 1465. kada je pao Blagaj i kada Kosača umire 1946. Herceg Novi, grad hercega Stjepana Kosače i kralja Tvrtka, bio je njihov Dubrovnik i njihova luka za uvoz i izvoz 1481. i od tada nisi imao centar. Bili smo centar za vrijeme Hercegovačkog sreza, ali to je bilo vrijeme diktature, ali ni države nema bez diktature. Tada je Mostar doživio veliki razvoj. Tad su dolazili iz okolnih mjesta, iz Metkovića i sličnih, ovdje se rađati i školovati. Tada je vladala neka logika. A u ovom su posljednjem ratu ne samo Hercegovinu, odnosno Humsku zemlju, podijelili nego su i Mostar podijelili.
Večernji list: Kad smo kod Mostara, bili su izbori, izabran je gradonačelnik. Kako se stvari odvijaju, po vašem mišljenju? Je li s grada skinuta “luđačka košulja”?
- Nije, tek je sad zatežu. Dobili smo gradonačelnika koji ima ovlasti na 5000 KM i ne može nikakvu odluku donijeti bez suglasnosti svih. On ne zna u što se uvalio. Mogu se dogovoriti HDZ i SDA, ali nije problem dogovora tih dviju strana. Sada je tu Skupština odnosno Gradsko vijeće i treba dvotrećinska većina za sve planove i važnije odluke. Znači, dobili smo u gradu 25 Gorana Ivaniševića, točnije reketaša, koji neće slušati središnjicu. I kad prođe prvi regulacijski plan i da se za njega bude glasovalo s 24 ili 25 ruku, sjetite me se. Do tada će sve biti: “Ne talasaj i dobro je”.
Večernji list: Znači, pomaka ni na vidiku?
- Kakav pomak! Ukinute su općine, jedinice lokalne samouprave, čime je ukinuta hrvatska suverenost u ovome gradu. Zahvaljujući našim idiotima koji su 1995. išli stvarati Federaciju. Požurili su i prije ovih iz međunarodne zajednice krenuli antidaytonski djelovati. Jer nigdje u Daytonskom sporazumu ne stoji da su kultura, obrazovanje i znanost na razini FBiH, jer je propisano da je to u nadležnosti županija. I čak piše u statutima javnih poduzeća, a to su elektroprivreda, telekomunikacije i ostalo, da moraju financirati nadgradnju toga naroda. Ali ne, oni naprave paralelno ministarstvo na federalnoj razini i tako automatski ponište županijska. Inače, Federacija je potpuno nepotrebna državna struktura koja je izmišljena da bi bošnjačka politička elita pljačkala Hrvate i centralizirala FBiH. Pa i Dragan Čović je iznio podatak da Hrvati od Federacije dobivaju tek sedam posto, a imamo paralelna ministarstva. To je država u državi, parazit. Osim županija, treća razina vlasti može biti samo država. Kakva Federacija, izmišljena je da bi nas sarajevski paraziti pljačkali. I dobro su nas opljačkali, svaka im čast. I ja bih da sam na njihovu mjestu. I sve uz blagoslov Zagreba i Njemačke. I što meni znači što su oni potpisali ugovor s Njemačkom kad je u posljednjih pet godina odavde otišlo pet tisuća liječnika i medicinskih sestara? Pa to su otimači, najveći na svijetu!
Večernji list: Reklo bi se, sve po zakonu ili po Daytonu, a koji su potpisali i Hrvati?
- Gašenjem Herceg Bosne Hrvatima u BiH je sve ugašeno. I ovo što sad Čović traži to je tek mrvica od mrvica.
Večernji list: Mislite na Izborni zakon?
- To je smiješno, taj Izborni zakon. Zapamtite, antidaytonsko djelovanje u BiH provodila je samo međunarodna zajednica, jer ni mi, ni Bošnjaci ni Srbi, to nismo mogli i da smo htjeli. Znači, nama je sve živo uzela i samo je ukidala Hrvatima, dok su Srbima ukidala ono što ne mogu financirati, primjerice vojsku. Sve su radili kako bi podržavali i jačali bošnjačku politiku. I do čega je to njihovo djelovanje dovelo? Dolaze novi izbori, a nisu rezultati provedeni još od prošlih. Oni nama Hrvatima više nemaju što oduzeti, sve su nam uzeli, sad su na redu Srbi. Znači, ovdje se provode izbori samo da se održi status quo. Jer Hrvati još jedne izbore ne mogu preživjeti, biološki ne možemo preživjeti.
Večernji list: I što će biti za izbore 2022. godine?
- Ništa. Bit će status quo. Održat će se izbori po istim pravilima i zakonima, mi ćemo “iscuriti” i za pet godina više nema Hrvata. Riješeno hrvatsko pitanje. Ostat će Hrvati u zapadnoj Hercegovini, četirima općinama koje čine jednu županiju. A mi ostali ćemo se iseliti. Toranj pokojnog gvardijana Ivana Ševe, a to sam mu rekao još za života, bit će najveća džamija na Balkanu.
Znači, apokalipsa?
- Ma, mi smo moneta za potkusurivanje. Ovo je sramota što se nama radi. Rugaju nam se. Tisuće je promjena Daytona dosad bilo i sve ih je uradila međunarodna zajednica. Nametnuli su Izborni zakon koji je potpuno antiustavan. Jer ako si konstitutivan narod, a Hrvati to jesu, onda moraš imati izbornu jedinicu, čovječe. Bez izborne jedinice si ništa kao narod. Ne mogu u zemlji gdje su tri naroda federirati županije, federiraju narodi, a to je progurao Haris Silajdžić, a potpisao onaj naš Ivan Bender, da federiraju županije. Pa ne zove se dom županija nego Dom naroda. Hrvati katolici su ovdje pomnoženi s nulom. I da bude još gore, pomnožili su ih s nulom Njemačka i Vatikan.
Večernji list: Bilo je i težih vremena pa je narod opstao. I dalje će se neki izjašnjavati kao Hrvati premda to nisu?
- To je samo dokaz da odluka “Sjedić - Finci” nema veze ni s čim. To je najbolje objasnio profesor Dražen Pehar, čovjek koji jedini od svih njih zna engleski i koji je pročitao i rastumačio Dayton na faktore, genijalac od kojeg su budalu napravili. O kakvom Daytonu govorite, pa predstavnička je demokracija i ako se u Ustavu zove Hrvat, onda ga Hrvati moraju birati, a nema veze koje si ti nacije. Mi možemo izabrati koga hoćemo, ali da predstavlja Hrvate. Znači, izborna jedinica i ti si njezin predstavnik. Ako živimo u višenacionalnoj državi, s tri naroda, jednakopravnost je samo ako imaš rotaciju, paritet i konsenzus. Znači, na razini države bilo bi isto ministara i pomoćnika i ni jedna odluka se ne bi mogla donositi da svi nisu “za”. Isto tako i na razini entiteta i županija. E, to je ravnopravnost koja ovdje nikad nije napravljena.
Večernji list: Ali bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić govori suprotno, da članovi Predsjedništva ne predstavljaju jedan narod nego državu?
- To što on govori je ruganje sa zdravom pameću. Kao i ovo što svojoj braći Hrvatima rade Željko Komšić i Bošnjaci. Pa hajde mi objasni tvrdnju generala Jacquesa Paula Kleina da je ministrov vozač Željko Ćosić stavio eksploziv pod svoje noge da bi ubio ministara Leutara i to se priča kao najnormalnija stvar. Umalo čovjek nije osuđen. Sve je dovedeno do apsurda. Od Hrvata su ovdje napravili debile.
Večernji list: Ako ništa, ostaje Zrinjski koji igra kao preporođen ove sezone?
- Zrinjski je svetinja. Ostao je i na Sigetu i na Neretvi.
Večernji list: Kao i vaš kralj Tomislav, koji stoji na Neretvi. Zašto baš na Neretvi?
- Pa dotle žive Hrvati, imate ga i u Čapljini. Bit ćemo tu još nekoliko godina dok nas i otud ne protjeraju. A nekad mu je kraljevstvo sezalo do Crnoga mora.
Večernji list: Ispade, po vašem mišljenju, da samo Hrvati nestaju, a drugi narodi isto odlaze, i to možda masovnije?
- Ali dobro vode statistiku. Kako Srbi vode statistiku, nakon Drugog svjetskog rata ostalo bi ih jedva 100 tisuća.
Večernji list: Kažu, nije do naroda nego do njegovih predstavnika, odnosno političara?
- Pa naravno da nije do običnog čovjeka, koji je svugdje isti, i dobar i loš. I to je normalno.
Večernji list: Kako ocjenjujete hrvatsku politiku, odnosno hrvatske političare?
- Hrvatska politika u BiH ne postoji, odnosno postoji ovo malo, zato što ih Dragan Čović drži na okupu i povezuje središnju Bosnu, Posavinu, Mostar, Zagreb... Kada ode Čović, a morat će biološki kad-tad, to će biti katastrofa, jad i čemer. Svako selo će dati svoga glavara. I tad ćete vidjeti što su Hrvati. Dobro je ovo što je Čović uradio da približi stavove predsjednika Vlade i predsjednika RH. I da pušu u jedan rog. Odmah je to druga priča. Dobro je i da se pojavio netko poput Milanovića, koji ima hrabrosti i stav. Jer nama su uzeli sva bitna ministarstva, pogotovo vanjskih poslova. Naša jedina infrastruktura prema svijetu su ministarstva u Hrvatskoj. Ali i tamo je vladao negativni duh, da su nam bili više neprijatelji. Tek sad prvi put čuješ Gorana Grlića Radmana, ministra vanjskih poslova RH, da nešto pozitivno govori. Do jučer su tu sjedili Vesna Pusić i ostali plaćenici Sarajeva, poput one Ljubušanke koja sjedi u Vijeću Europe. Sve je radila protiv nas. Debile su od nas napravili. I takvi su bili spremni cijeli jedan narod, koji je jedva uspio opstati na svome ognjištu, voditi kao zločinački pothvat. Pa to nije zabilježeno u povijesti svemira. Mi hodamo pokunjeni i “kokuzi” jer su svi novčanici prebačeni u Sarajevo.
Večernji list: Što bi RH konkretno trebala učiniti da poboljša položaj svojih sunarodnjaka u BiH, a da nije riječ samo o folkloru i Crkvi, već stvarnom životu?
- Prvo što RH treba uraditi je napraviti stadion Zrinjskom, dovršiti zgradu Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i sportsku dvoranu ako misli da ovdje narod opstane i živi. To su institucije koje su započete, a nikad nisu dovedene do kraja. Mi imamo najboljeg košarkaša i rukometaša Bojana Bogdanovića i Igora Karačića, koji su trenirali u dvorani Građevinske škole i na asfaltu. Moglo se to do sada napraviti, ali smo opljačkani. I RH mora uspostaviti ministarstvo za iseljeništvo i BiH, jer od ovoga što radi Zvonko Milas s Državnim uredom za iseljenike i izdvajanjem novca za folklor nema nikakve koristi. Čovječe, daj da biološki opstanemo pa će biti i folklora. Ključno je ulagati u Mostar i središnju Bosnu, u obrazovanje i sport mladeži.
Večernji list: A hoće li biti izmjena Izbornog zakona?
- Ovisi o međunarodnoj zajednici. Ona je donijela izmjene, ona ga može i promijeniti. I nitko drugi. A što mi njima možemo ponuditi u odnosu na jedan Katar ili Saudijsku Arabiju? Oni idu za islamskim kapitalom, što njih briga, nas će prodati za dvije sekunde.
Večernji list: Ali ovdje nije nikad musliman bio visoki predstavnik?
- Dao Bog da je bio. Bio bi nam veći prijatelj nego ovi što dolaze iz kršćanskog svijeta. Nisu prva dva svjetska rata muslimani izmislili i imperijalističku politiku. Sve zlo svijeta pošlo je iz Europe. Kako nitko Belgiju i Nizozemsku ne spominje, koje su početkom 20. stoljeća pobile u Africi milijune ljudi? Englezi i Amerikanci su samo od kraja 2. svjetskog rata krivi za smrt 20 milijuna ljudi. Oni bez rata ne mogu funkcionirati. Pa kada su kroz povijest prije 1914. Hrvati i Srbi ratovali? Nikad. Dapače, bili su saveznici. I kad su Nijemci krenuli na istok, Drang nach Osten, da bi došli do nafte, spojili se s Turskom i Bliskim istokom željeznicom od Istanbula do Damaska koju je rušio Lawrence od Arabije, krenuo je nered. Pa što mislite kako je bilo Srbima za vrijeme 1. svjetskog rata u Mostaru? Mobiliziraju ga i puca na brata Srbina s druge strane Drine. U Doboju je u logoru život okončalo 10 tisuća Srba. A to su u stanju oni i nama napraviti, da nas mobiliziraju i da napadaš ove Hrvate u Dalmaciji. To su radili ovi svjetski moćnici.
Večernji list: Što mislite o novom visokom predstavniku?
- Ma što ću misliti, zalutao čovjek. Kakav predstavnik! To treba ukinuti. Zna se što je suverenost jedne države. Pusti ljude da se normalno razvijaju i dogovaraju. A ne na silu.
Večernji list: Bliže se izbori, već je uzavrelo je na političkoj sceni, Milorad Dodik ne posustaje. Kako će završiti, može li se izvući bez sankcija?
- Ima ona pjesma Arsena Dedića “Tko stoji iza mene”. Iza Hrvata i Dragana Čovića ne stoji nitko, a iza Milorada Dodika stoje Rusi i još mnoge države i on se može zeznuti. I kakvu on cijenu može platiti, što mu mogu uzeti? Kažu: pa ne može ići u Ameriku. Pa, nije u životu išao tamo niti mu je palo na pamet. Optužuju ga da ponižava institucije, a te iste institucije ponižavaju državu, narod i zdravu pamet. Kakve su to institucije gdje se “šaner” s Čengić Vile uvali u tramvaj bez karte i uđe u Predsjedništvo kao Hrvat? Tko je tu normalan? I tako tri puta. I sve zahvaljujući međunarodnoj zajednici. Što će “kokuz”? Ima jedna dobra od Ranka Bobana: “Što kokuzu može pasti na pamet, to ne može nikome.” Za sve je kriva međunarodna zajednica kojoj BiH služi kao inkubator iz kojega će uzimati jeftinu radnu snagu. To je poanta svega. Puno su humaniji imperijalisti bili Osmanlije od ovoga tzv. kršćanskog Zapada. Znači, Osmanlije ti uzmu dijete od 7-8 godina, odvedu ga na carske dvore i školuju i ako se dijete prometne i sjeti, kao onaj Sokolović s 35 godina, pa se sjeti oca i majke i pomogne im. A ne kao ovi zlikovci, oni tebe tjeraju da zadnju lovu ulažeš u djecu do 25 godina pa moliš Boga da odu u Njemačku i ako te se nekad sjete, dobro je. Pa to ne bi ni Sotona smislila.
Večernji list: Jesu li išta dobroga uradili iz EU?
- EU je najgluplja tvorevina, to je Kominterna II. Jedino dobro je što su sagradili Pelješki most pa sad možemo lakše bježati dalje prema Korčuli, Pelješcu, Visu, a kakve smo mi sreće, nas će Palagruža zapasti. Problem je što mi nemamo kamo, mi imanentno pripadamo Zapadu, Hrvati u BiH su posljednji katolici u Europi koji nisu u EU. Nije meni drago ni katoličanstvo ni EU, ali tomu pripadam. Ne mogu sada sebe u šezdeset i nekoj mijenjati. Hrvat sam i katolik i tomu pripadam.
Večernji list: Zanimljiv je i vaš odnos prema religiji, koja se kroz vašu umjetnost provlači od samih početaka. Sliku Gospe međugorske naslikali ste još 1981. kada to u najmanju ruku nije bilo poželjno?
- Hrvatima je hendikep što su katolici. To se najbolje ogleda kroz Međugorje. Mene čudesa ne zanimaju. Što se tiče religije, volim Isusa, a Crkva i religija me ne zanimaju. Kako se evanđelje širilo prva tri stoljeća? Nije bilo ni institucije, ni Crkve, ni mobitela i nije se širilo mačem, nego ljubavlju. Od Milanskog edikta počinje se širiti mačem. A Isus zapovijeda da voliš neprijatelja. Isus je za spasenje duše individualno, zbog jedne ovce napušta njih 99. Nema gore na nebu jesi li Srbin, Hrvat ili netko treći. Meni je najbolji primjer bio izbornik rukometne reprezentacije Hrvatske Željko Babić. Kad je igrala Hrvatska protiv Poljske i trebalo joj 10 golova razlike da bi išla dalje, ona ih dobije na njihovu terenu. I nakon toga ode u Međugorje. Znači, četiri milijuna licemjernih Hrvata, jer nema većih licemjera kad je u pitanju vjera na svijetu od njih. I kako slažu na prvoj ispovijedi, tako lažu čitavog života, uvijek ista ispovijed. Igraju protiv 70 milijuna Poljaka, koji su čitavo postojanje progonjeni zbog katoličanstva i nema većih katolika od njih, a Gospa navija za ove licemjere. Po tome kako Hrvati shvaćaju kršćanstvo, Gospa i Isus, po njima, ne bi iz kladionica izlazili. To je smiješno!
Večernji list: Kakav je danas položaj umjetnika u društvu?
- Nikada se ovdje nije moglo živjeti od umjetnosti. Ona je zadnja rupa na svirali. Mi na razini Mostara i županije nemamo ni jedan zakon po kojem umjetnik može dobiti atelje. Čak ni na korištenje. Sve su ukinuli. Nemamo zakonsku osnovu dodijeliti stan ni liječniku ni prvoklasnom nogometašu. Nemamo ništa. Mi smo jedini stolni grad iz kojega su stolove iznijeli. Ne možeš državu praviti sa seljačkim mentalitetom, jer seljak je naučio samo uzimati i to je normalno i u pravu je. Tržište je spalo na dva tajkuna, nemaš više slike komu prodati.
Večernji list: Sjećam se našeg posljednjeg razgovora na početku pandemije koronavirusa kad ste rekli da ćemo svi biti cijepljeni i ispade tako.
- Pa da. Evo, i ja sam primio dvije doze. Oni što su to naumili, to su i ostvarili. Ne možeš protiv jačeg, jedino možeš umrijeti, a to ćemo svi prije ili poslije. Meni je punac nestao, “ukraden” od korone, za deset dana. I nakon toga dođoše mi moje dvije kćeri i kažu da se boje da će prenijeti na mene koronu, a ja sam rizična skupina iako se čuvam. I nisam ni sekundu razmišljao, znaš kad ti dijete tako kaže. I što ću, zovi doktora i cijepi se. Nema druge.
Večernji list: Kad će ovo s pandemijom stati?
- Nikada. Izmislit će nešto drugo. Pa život funkcionira na virusima. On se samo transformira. I države, umjesto da subvencioniraju liječenje, stavile ti krpu na usta da ne možeš disati i još više ti oslabile imunitet. Pa onoga jadnog Velu Pralasa na početku epidemije proglasili su zlikovcem što je donio koronu, a čovjek ni kriv ni dužan. To je bila državna represija što su nam radili na početku. Ograničili su nam kretanje. Meni u Mostaru, po suncu koji je izvor vitamina D, zabranili kretanje. Halo, tko je tu lud?! I kako je krenulo, to je mutiralo i sad mogu od nas raditi što hoće. Mi smo mali i nas odgajaju pogrešno. U nas je još termin u narodu za nekog političara “je li pošten”. A nema veće poruge za političara ako mu kažeš da je pošten.
Znači da je nesposoban i debil. Znači, mi još živimo u katekizmu onoga imaginarnog katoličanstva. Više se brinemo što će biti na onom svijetu nego na ovom. Pa zapitaš li se ima li života na ovom svijetu. Kad bismo se mi držali evanđelja, mi bismo bili djeca cvijeća, hipici, ne bi nitko služio vojsku, bili bismo teški pacifisti. Kao amiši u Americi.