Kvaliteta proizvoda namijenjena određenom tržištu bitno varira, i to nije tajna. Ljudi su već odavno primijetili da su određeni proizvodi kvalitetniji ako se kupe u zemljama Europske unije, pa određene tehničke proizvode, ako su u mogućnosti, mnogi radije kupuju u inozemstvu, piše Večernji list BiH. Iako nema službenih podataka o listi proizvoda koji su lošije kvalitete, udruge za zaštitu potrošača imaju neslužbene podatke koji govore o mnogim proizvodima koji su bitno drukčiji u odnosu na tržišta Europske unije.
Problem s jamstvom
Istraživanja udruga za zaštitu potrošača pokazuju da se u BiH, ali i zemljama okruženja, prodaju elektronički uređaji slabije kvalitete u odnosu na “identične” proizvode koji se prodaju u bogatim zemljama zapadne Europe. To znači da za isti, ili veći novac u odnosu na uređaje kupljenje u Berlinu, Parizu, Stockholmu..., stanovnici BiH, ali i regije, dobiju proizvod koji nema iste performanse, kvalitetu, trajnost, a vrlo često i jamstveni rok. Ono na što kupci imaju najviše primjedbi svakako su mobilni telefoni. Možda je razlog za to što najveći broj prodanih uređaja pripada toj kategoriji. Veliki broj građana žali se da većina mobilnih uređaja koji se prodaju na bh. tržištu ima jamstveni rok od godinu dana, unatoč tome što se na stranicama proizvođača može vidjeti da oni na svoje uređaje daju jamstvo od dvije godine. Problem nastaje i kad se takav uređaj pokvari unutar jamstvenog roka koji se dobije u domaćim trgovinama jer, kako tvrde ogorčeni kupci, u to jamstvo ne ulazi gotovo nikakav kvar. O kvarenju svih tehničkih uređaja odmah po isteku jamstvenog roka da i ne govorimo. Primjećeno je da se na tržištu istočne, srednje i jugoistočne Europe prečesto kvare tehnički uređaji u odnosu na istoimene proizvode kupljene u zemljama zapadne Europe.
Provjeriti proizvod
Educiran potrošač je zaštićen potrošač, savjetuje Ilija Rkman iz hrvatske udruge “Potrošač”. Svatko se prije kupnje treba dobro informirati, kako o prodavaču tako i o proizvodu. “Bolje je izgubiti pola sata u razgovoru s prodavačem ili na Googleu, nego izgubiti novac”, dodaje. Jedan od načina je da se zapiše točna šifra uređaja koji žele kupiti, a zatim da na internetu provjere radi li se doista o proizvodu koji se reklamira u trgovini. “Često postoji niz uređaja istog imena, s bitnim razlikama, ovisno za koje tržište su namijenjeni. Ovako se točno zna o kakvom se konkretnom uređaju radi”, kazao je. Rkman kaže da je često dobro izravno se obratiti centrali proizvođača spornog uređaja, s obzirom da domaće kompanije često izbjegavaju uvažiti reklamacije ili koriste upitne komponente. Velike kompanije će radije odmah riješiti problem, često uz pritisak na prodavača, nego da gube reputaciju.•