U prelijepom zdanju samostana i duhovnog centra - Karmel sv. Ilije na obalama Buškog jezera nalazi se jedinstvena etnografska zbirka nošnji i nakita Hrvata BiH. Ova, po mnogo čemu, posebna redovnička oaza centar je kulturološko-duhovne i vjerske naravi u kojem mjesta ima i za muzejske djelatnosti, piše Večernji list BiH. Postavljanjem stalne izložbe tradicijskog odijevanja i nakita Hrvata u BiH karmelićani su dali doprinos očuvanju etnografskog naslijeđa, a duša tog hvalevrijednog pothvata jest otac Zvonko Martić.
Taj veliki ljubitelj folklora nošnje je počeo prikupljati koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, a povod je, kako nam je kazao, bila revija na kojoj su se diplomatskim predstavnicima u Sarajevu trebale predstaviti nošnje naroda BiH. Njegova zadaća bila je osigurati tri hrvatske nošnje iz različitih krajeva BiH.
- I tad se došlo do spoznaje da Hrvati u BiH nemaju institucije koja čuva nošnje iz različitih krajeva. Sve samostanske zbirke su zavičajne, ne postoji nešto gdje možete doći i naći tri nošnje iz različitih krajeva, kazao nam je o. Zvonko.
Zbirka na državnoj razini
Tako je počelo. Onda je uslijedilo njegovo istraživanje utjecaja bh. naroda jednih na druge. - Odlučili smo, kao mlada institucija koja ove godine slavi 10. obljetnicu postojanja, napraviti jedan drukčiji pristup, da to ne bude preslika zavičajnih zbirki nego zbirka na državnoj razini. Danas je to respektabilna zbirka s više od 100 kompleta hrvatskih nošnji, 20-ak bošnjačkih, također 20-ak srpskih”, ističe o. Zvonko i s ponosom pokazuje bisernu kapu ženske srpske nošnje iz Mostara za kojom je godinama tragao. Podsjetili smo ga i na svibanj 2013. i izložbu “Tradicijska odjeća i nakit Hrvata, Srba i Bošnjaka u BiH”.
Narodne nošnje
Prisjetili smo se kako su doprinos izložbi i kulturnom programu dali i derviši Rifaijsko-bedevijske tekije iz Vareša. Tom prigodom nam je Azmir Muftić, šeih Tekije u Varešu, kazao:
- Ne možemo pronaći riječi za ovo što smo ovdje doživjeli i vidjeli. Otac Zvonko je, kao etnolog i etnograf, posjetio našu tekiju. Mi smo mu našu malu zbirku stavili na raspolaganje, nešto od toga smo i darovali za njihovu zbirku u samostanu.
Za ljubav našeg sugovornika, derviši, ne samo da su došli u svečanim odorama, koje se inače ne iznose iz Tekije, nego su i nastupili u programu. To mu je puno značilo, a znači mu i prijateljstvo i rad s umjetničkim fotografom Jasminom Fazlagićem.
Ovjekovječili su narodne nošnje sva tri bh. naroda koje nas dočekuju na suncem okupanim hodnicima Karmela.
Svaka fotografija ima svoju priču, a mi smo zamolili našeg domaćina da nam pozira pored one na kojoj je nošnja iz njegove župe Cer kod Dervente, jer smo doznali da je starija žena na fotografiji njegova majka Jela, koju su on i Jasmin jedva privoljeli da se obuče i fotografira u nošnji.