U Mostaru je protekloga vikenda, u organizaciji Centra za tehničku kulturu i Tehnološkog parka Intera, održana ljetna radionica za mlade inženjere, točnije 26 učenika iz osam srednjih škola s područja Hercegovine. Rad s djecom organiziran je u timovima koje su vodili uspješni mladići koji su podrijetlom iz Hercegovine, ali su zbog studija napustili naš kraj te sada žive i rade u Zagrebu.
Jedan od predavača i voditelja bio je i inženjer Jure Babić, mladi znanstvenik iz Mostara, koji je nekad bio učenik generacije, a danas radi za tvrtku Ericsson u Zagrebu, na razvoju novih tehnologija.
• Gospodine Babiću, jedan ste od gostiju i voditelja u ljetnoj školi Arduino Centra za tehničku kulturu Mostar. Koje je vaše mišljenje o ovoj vrsti učenja, timskog rada i druženja?
- Mislim da je takvo učenje najvažniji oblik učenja jer time djeca stječu vještine poput rada u timu, rješavanja problemskih zadataka, prezentiranja ideja, sve ono što ih čeka u poslovima budućnosti. A rekao bih da su i danas to ključne vještine za uspjeh, posebno u IT sektoru.
• Kako prepoznati talente u ovoj oblasti i kako ih motivirati da zavole tehničku kulturu?
- Pa, treba im dati priliku da rade sami, da slobodu pogriješe, budu kreativni. Na taj način će oni sami prepoznati imaju li to u sebi i sami naći motivaciju.
• Kolege o vama imaju samo riječi hvale, neki idu čak dotle i nazivaju vas genijem. Iako je nezahvalno govoriti o sebi, molim vas da nam kažete u nekoliko rečenica tko je Jure Babić?
- Haha, lijepo od njih... Ne mislim da sam neki izvanzemaljac. Jednostavno, imao sam sreću pronaći sebe u poslu koji radim. Jer kad nešto volite nije teško biti uspješan. Tako je bilo od početka, uživao sam u rješavanju matematičkih problema, tako da nisam to gledao kao obvezu. Nakon toga rezultati su došli sami od sebe.
• U srednjoj školi postizali ste vrhunske rezultate iz matematike. Odakle ljubav prema toj znanosti, tko vam ju je usadio?
- Kao što sam rekao, to je došlo samo po sebi, od svih predmeta koje bi morao učiti, najdraže mi se bilo zadržati na matematici i fizici, pa je tako krenulo. Naravno, puno su mi pomogli i profesori koji su to prepoznali i poticali me u tom smjeru. Posebno bih tu izdvojio profesora fizike u Gimnaziji fra Grge Martića Azrudina Brodlića koji se uvijek trudio motivirati nas na stjecanje vještina, a ne puko memoriranje činjenica.
• Potraga za usvajanjem novih znanja i napredovanja odvela vas je u Zagreb gdje ste završili Fakultet elektronike i računarstva, ako se ne varam. Kako se odvijalo vaše školovanje i jeste li zadovoljni poslom koji obavljate?
- Na fakultetu sam pronašao nove stvari koje su zaokupile moju pozornost i tako sam tu gdje jesam, razvojni inženjer u kompaniji Ericsson Nikola Tesla gdje imam priliku raditi na razvoju tehnologija koje mijenjaju svijet.
• Gdje se vidite u budućnosti? Biste li se voljeli jednoga dana vratiti u Mostar i predavati odnosno prenositi svoja znanja studentima na Elektrotehničkom fakultetu koji počinje ove školske godine?
- Iznimno mi je drago što elektrotehnika dolazi na naše sveučilište, a što budućnost nosi, teško je reći. Jedno je sigurno - Mostar je uvijek u srcu.
• Što biste poručili talentiranim mladim ljudima?
- Poručio bih da budu hrabri, vjeruju u sebe i uvijek traže više.•