“Danijel Katić za kojeg sam se udala i kakav je sada, nemaju veze jedan s drugim. To nije isti čovjek. Prije je bio mirna osoba koja se nikad ne bi svađala ili vikala. Njegove promjene isprva smo povezivali s posljedicama moždanog udara, ali, kad smo vratili film unatrag, sjetili smo se kako poslije tog udara nije bio drukčiji. Naša je kuma prva primijetila promjenu nakon transplantacije srca. Primijetila je kako se Danijel počeo drukčije smijati. Prvih pola godine nakon transplantacije smijao se stalno, smijao se svemu, što sam prihvaćala kao normalno jer, ipak, dobio je novi život. No, nakon te primjedbe, uočila sam kako je on stvarno promijenio i ton, da je njegovo smijanje postalo istovjetno smijanju neopterećenog djeteta. Priču smo počeli povezivati tek prije dvije godine.” Ovako za “24 sata” priča Mirjana Lukić-Katić (34), supruga Danijela Katića (38) iz Osijeka, koji je nedavno, puhanjem u četiri svjećice na torti, proslavio svoj “četvrti” rođendan. Mirjana i Danijel datum njegove transplantacije srca obilježavaju kao novi rođendan. “Bio je to petak 13. - za nas sretan dan. Obitelj donora bila je vrlo plemenita i u cijeloj svojoj boli skupila je snage i darovala sve organe koji su spasili brojne živote, uključujući i Danijelov. Nakon operacije sam s više strana počela slušati primjedbe kako se Danijel promijenio, počela sam malo proučavati i otkrila kako, prema nekim istraživanjima, i srce, ne samo mozak, pamti. Cijelo vrijeme sve smo pripisivali nekim lijekovima, anesteziji, stresu, čemu sve ne..., tek poslije složila sam kockice kako je on, zapravo, po mnogočemu postao neopterećen poput djeteta. Prije transplantacije Danijel je volio njihova mačka Marka, no nikada nije bio zainteresiran za to da u stanu imaju više od jedne mačke. Ja sam ta koja obožava životinje i posao mi je vezan uz njih, a na kraju je on počeo dovoditi druge mačke. Trenutačno ih imamo tri - Marka, Krešu i Sheldona. Prije transplantacije u kući bismo tu i tamo kupili neku čokoladu. A sad? Sad imamo toliko slatkiša da bi netko mogao pomisliti kako je ovdje dječji vrtić.”
Promjene je osjetila i bh. državljanka sa zagrebačkom adresom Ankica Begić (52) koja je bila prva osoba koja je dobila matične stanice iz američkog registra, i to, ni manje ni više, nego jednog Indijanca Komanča. Bolest se razvijala pa su liječnici poslije njezine četrdesete poručili: “Jedina nada za spas je transplantacija matičnih stanica od nesrodnog davatelja”. Nakon iscrpne potrage, ispostavilo se kako je podudarni davatelj američki Indijanac, Komanč iz Oklahome. U sterilnoj sobi zagrebačkog Rebra Ankica je svaki dan vodila dnevnik zapisujući svoje nade i strahove. Iz tih je crtica nastala knjiga “Indijanac Komanč, moj brat po krvi”. Mailom je s njim stupila u kontakt, a potom i preko Skypea. “Kaže čovjek: ‘Ja sam Indijanac Komanč, imam 43 godine, u sretnom braku, otac troje djece’”. Iako nije praksa da se upoznaju donor i primatelj, oni su se ipak susreli u rujnu 2013. godine kad je on došao sa suprugom upravo na promociju njezine knjige. Odsjeo je kod svoje “sestre” koja je neizmjerno uživala u druženju sa svojim “bratom”.
Srce i ljubav za planine
“Nepoznati mladić koji je poginuo s 28 godina podario mi je život jer sam dobio njegovo srce. S transplantiranim srcem dobio sam i njegovu ljubav prema planinarenju jer sam, nakon oporavka, odmah krenuo u planine. Prije toga me nitko ni u ludilu nije mogao nagovoriti da se popnem i na obližnji Kalnik”, kazao je sav ozaren 50-godišnji Dražen Zemun iz Križevaca. Do otkrivanja nove “ljubavi” bio je, kako sam kaže, tip sklon društvima po kafićima. Prve srčane smetnje pojavile su se 1999. godine dok je još radio u Bjelovaru kao prometnik na Hrvatskim željeznicama. Liječnici su bili zatečeni jer se radilo o čovjeku u 29. godini života. Liječnici su otkrili kako je riječ o oslabljenom srčanom mišiću. Bio je gotovo šokiran kad je saznao da ga u budućnosti čeka transplantacija. “Do operacije nikada nisam pojeo slatki kolač. Vrh su bili slani štrukli. Nakon operacije više ih nisam ni pogledao, već sam počeo doslovce tamaniti slatke kolače na iznenađenje ukućana koji nisu povjerovali toj promjeni”, tvrdi Dražen. Do tada je planinarima govorio kako nisu normalni jer tko se penje na vrh da bi s njega sišao. Za davatelja je saznao preko malog ekrana jer je bila emisija o donoru u kojoj je rečeno kako je pao s planine i poginuo, a njegovo je srce stjecajem okolnosti završilo u Draženovu prsnom košu. Ljiljani Cavrić prije nešto više od 10 godina život se sasvim izmijenio jer je dočekala jetra od nepoznatog donora koja su joj pružila novu životnu priliku. Njoj su 26. studenog 2005. godine u zagrebačkoj klinici Merkur presađena jetra nepoznate osobe.
Organi i cigarete
“Pokušavala sam na sve načine saznati čiji je organ spasio moj život, ali i unio neke promjene. Jedino što sam saznala je kako je riječ o mlađoj osobi”, izjavila je 44-godišnja kućanica koja je gradsku vrevu zamijenila mirnim obiteljskim životom u pitomom podravskom naselju Gabajeva Greda, nadomak Hlebina. Ljiljana je uvjerena kako je, osim organa koji joj je spasio život, od pokojne osobe naslijedila i njezinu sklonost prema cigaretama. Jer, kako drugačije protumačiti da se kod nje nakon godine dana od presađivanja jetara javila želja da zapali cigaretu. Prije presađivanja jetara nije pušila. “Uz pušački nagon, promijenila mi se i boja kose”, objašnjava nam ovaj neobičan slučaj majka troje odrasle djece i petero unučadi. Kaže kako je prije operacije imala blago valovitu kosu boje crvenog kestena. Odmah nakon presađivanja u bolnici joj je počela rasti crna kosa i jako kovrčava. •