Ovog vikenda obilježit ćemo četiri mjeseca od početka pandemije koronavirusa. Svijet od tog 11. ožujka nije isti. Živimo pod raznim restrikcijama koje nas psihički čine sve umornijima. Borba protiv nevidljivog neprijatelja teška je i neizvjesna, piše Večernji list BiH.
Iskusili smo i kako je živjeti bez večernjih izlazaka u restorane i kafiće, s prozora smo gledali prazne ulice u vremenu policijskog sata, maske su nam postale predmet koji nam je gotovo uvijek pri ruci. Nije lako. Međutim, svako zlo za neko dobro, rekli bi stariji. Ekipa Večernjaka proteklih mjeseci, prilagođena novonastalim uvjetima, više je bila u prirodi. Uobičajene kave sa sugovornicima u ugostiteljskim objektima ili pak na radnim mjestima zamijenili su razgovori u prirodi. Tako smo bili i u visinskim područjima općine Grude. Šetača je bilo niz, a tako se zadržalo i danas. Pojedinačno ili obiteljski, ljudi svoje slobodno vrijeme koriste za odmor u prirodi. Nije da u brdskim predjelima nema ograničenja, ali barem su ljudi, i uz tu socijalnu distancu, opušteniji i sretniji.
Uzgoj hrane
Prva točka bile su nam Ćorluke, a selo do kojeg vodi ploča na trafostanici u gornjim Grudama i danas živi punim plućima zahvaljujući svojim mještanima koji im se iz samog središta za vikend ili u slobodno vrijeme rado vraćaju. A onda krećemo u višekilometarsku šetnju. - Ovdje na Rašku polju smo na 713 metara nadmorske visine. Polje je, jer kao što vidite, sve je ravno, ali opet je uzvisina itekakva, mobilna aplikacija pokazuje da smo na oko 700 metara nadmorske visine. Ljeti je ovdje ugodno, izletnici uživaju, a zimi na ovoj čistini zna zapuhati vjetar koji ledi krv u žilama. A ovdje se u proljeće može uzgojiti najbolja ekološka hrana - govori nam sugovornik iz Gruda koji je na svom zemljištu u Rašku polju zasadio raznih poljoprivrednih kultura. Kaže nam da je, ako se gleda proizvodnja za svoje potrebe, ona zasigurno veća. Osim domaćih kultura, rastu i one divlje, koje su o sebi rasle u Bogom danoj prirodi. Uz seoski put mnogi su obrali bazgu ili zovu za koju se kaže da je biljka koja liječi i najopasnije bolesti. “Sportom protiv korone”, dobacujemo dvojici trkača, inače članovima jednog sportskog kolektiva u Grudama koji nam kažu da im je trčanje na Rašku polju ili na nekom drugom području koje ima kvalitetan makadamski put redovita aktivnost otkad su donesene mjere. Kilometarskom šetnjom putovanje nastavljamo prema Cerama i zalazimo u njihov najljepši dio kod kapelice svetog Izidora.
Odakle Izidora, sveca iz Španjolske, u Grudama? Razlog treba tražiti u 30-im godinama prošlog stoljeća kada je tuča uništavala usjeve, a tada brojni žitelji, očajni zbog takvog stanja, upitaše tadašnjeg župnika fra Gabru Grubišića za savjet.
Aktualno pismo iz 1918.
I on im savjetuje da izgrade kapelicu, posvete je i nakon toga takvih nevremena ne bijaše više na tome području. Lokalni portal Grude.com proteklih je mjeseci aktualizirao i pismo fra Gabre Grubišića iz 1918. godine koje je započeo riječima: “Ne daj, Bože, ovakve godine”, aludirajući prvenstveno na španjolsku gripu pa onda na druge zarazne bolesti toga vremena.
Svi vjeruju da fra Stanko Pavlović na kraju ove pandemije za svoju župu Grude neće morati pisati sličan tekst, već da će sve dobro završiti. Sada je situacija na području cijele općine, ali i ostatka Zapadnohercegovačke županije zadovoljavajuća. Neka se tako nastavi. A neka se i nastave pozitivni trendovi nastali u ovom dobu u kojem su ljudi gradska i općinska središta zamijenili selima i tako ih oživili, teretane radom na njivama, brzu hranu zdravom hranom iz uzgoja... To nikad nije ni trebalo iščeznuti, ali što je, tu je. Ponovno se učimo živjeti...•
Vratili se odakle su bili i dosli. Sretno!