Ostavština mostarskog sporazuma između vodećih hrvatskih i bošnjačkih političkih dužnosnika, čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića, četiri godine nakon stavljanja potpisa tek je vidljiva na primjeru deblokade održavanja izbora u Gradu Mostaru, no sve druge stavke ostale su tek još jedno slovo na papiru, piše Večernji list BiH. Najveća odgovornost za takvo što je na čelniku SDA Bakiru Izetbegoviću, koji je nakon propasti kasnijih razgovora u Neumu i Sarajevu priznao kako je namjerno odugovlačio kako se ne bi postigao dogovor oko izmjena Izbornog zakona koji se tiče sprječavanja preglasavanja Hrvata. Dio odgovornosti snosi i HDZ BiH, koji pak nije implementirao dio koji se tiče donošenja novoga Statuta Grada Mostara, ali i međunarodna zajednica, koja je ostala krajnje nedosljedna oko drugoga dijela mostarskoga sporazuma u pogledu očekivanja bosanskohercegovačkih Hrvata da se zaustavi kršenje duha i slova Daytonskog sporazuma, ali i Ustava zemlje koji jamči jednakopravnu poziciju triju konstitutivnih naroda.
Polovičan uspjeh
Valja reći kako su ipak zahvaljujući tome dogovoru iz 2020. godine održani lokalni izbori za Grad Mostar nakon punih osam godina stanke i svojevrsnog tehničkog mandata u kojemu su bile gradske vlasti. Grad Mostar je bio podijeljen, a nova izborna pravila omogućila su ravnotežu između prava glasa svih birača, ali i konstitutivnih naroda. Svejedno, Mostar je ostao poseban slučaj u kojemu su izborne jedinice spriječile dominaciju bilo kojega naroda, a s druge strane postoje mehanizmi kojima se doslovno verificiraju pitanja koja su jedino prepoznata u domovima naroda, gdje je presudna uloga nacionalnih zajednica. Što ne postoji ni u jednoj drugoj općini ili gradu u Bosni i Hercegovini gdje su Bošnjaci ili Srbi u većini, ali postoji u Mostaru, u kojemu su Hrvati razmjerna većina. U kojoj su čak, zahvaljujući manipulacijama s lažnim prijavama birača, bošnjačke stranke uspjele oduzeti dio mandata u većinskim hrvatskim izbornim jedinicama. Sastavni dio toga sporazuma bilo je i donošenje novoga Statuta Grada Mostara, koji je bio sastavni dio dogovora političkih lidera. Vodeći ljudi međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, uključujući veleposlanike Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, pozvali su najveće hrvatske i bošnjačke stranke, HDZ BiH i SDA, da usvoje izmjene Statuta Mostara kakve su dogovorene ranijim političkim sporazumom. Nažalost, izmjene Statuta nisu dobile potporu Gradskog vijeća zbog protivljenja hrvatskih stranaka. Iako su to hrvatski dužnosnici pravdali lošim tekstom Statuta, što on i jest jer omogućava da primjerice jedno od šest gradskih područja blokira cijeli grad pri donošenju proračuna, jasno je kako je bilo krajnje "principijelno" biti protiv takvog dokumenta. Ponajprije jer predstavlja ustupak bošnjačkoj strani jer je na takvim rješenjima u Statutu upravo inzistirala, s druge pak strane krajnje je nevjerodostojno da međunarodni dužnosnici posve zanemaruju činjenicu o potrebi da se zajamči legitimno političko predstavljanje te prestane s preglasavanjem Hrvata. Takvo što se ni izbliza nije dogodilo s intervencijom od 2. listopada 2022. godine, kada je visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt nametnuo izmjene Izbornoga zakona i Ustava Federacije BiH.
Kršenje Daytona
Tim izmjenama Schmidt je smanjio mogućnost da manipulacijama bošnjačke stranke izbace Hrvate iz vlasti, no prema riječima jednoga od sudaca Ustavnoga suda BiH Mate Tadića, uopće nije do kraja proveo presudu po apelaciji Bože Ljubića koja se tiče zahtjeva za legitimnim političkim predstavljanjem jer i u aktualnom sazivu hrvatskoga kluba Doma naroda sjede izaslanici koji se lažno izjašnjavaju kao Hrvati te, što je najvažnije, nisu odraz volje hrvatskih birača. Kritično su, međutim, loše, dapače za Hrvate pogubne bile izmjene Ustava FBiH koje se tiču uloge Doma naroda, koji je djelomično izgubio zakonodavnu ulogu. Čak iako se radi o domu kojim se osigurava balans u hrvatsko-bošnjačkoj FBiH. Istodobno, nije se daleko odmaklo ni od dijela mostarskog sporazuma kojim se nastojao spriječiti izborni inženjering prema Hrvatima u Predsjedništvu BiH. Oko toga dijela hrvatske stranke nisu uspjele postići dogovor s aktualnim partnerima iz probošnjačke "trojke", a dio obveza ignoriraju i međunarodni partneri koji ne mare za izigravanje hrvatske političke volje u državnome Predsjedništvu BiH u čak četiri navrata.