Migranti, (e)migranti, (i)migranti ili, možda, izbjeglice!? Kako uopće nazvati val tisuća i tisuća onih iz Pakistana, Irana, Sirije, Afganistana, Iraka... koji je BiH zapljusnuo poput tsunamija. Izbjeglice sigurno ne. Kad se prisjetim rata početkom 90-ih 20. stoljeća, pred očima mi lete slike onih koji su bježali sa svojih ognjišta. Bili su to stari, žene i dječica. Bježali su s tek vrećicom ili zavežljajem u rukama u koje je stao cijeli njihov život. I da. Svi su oni imali imena. Ovi današnji “moderni” migranti, izbjeglice, ili kako već hoćete, mahom su muškarci u najboljim životnim godinama, odjenuti i obuveni u “markirano”, sa skupocjenim mobitelima u rukama, tisućama eura u džepovima, skalpelima i drugim hladnim oružjem... Tko su? Kako se zovu? Ne znamo. Za njih u ovoj našoj državi, normalnoj samo na papiru (a i to je upitno), ne vrijede zakoni, pravila. Većina njih uspjela je ući u BiH bez ijednog identifikacijskog dokumenta, šeću se slobodno... U državi u kojoj ionako vlada kaos, nastao je još veći. Pod krinkom “samilosti”. A nekima je ovaj kaos itekako dobro došao. Dobili su nove “pijune”. Nastranu njihove patnje. Ja bih, ipak, o činjenicama: poslani su i raspoređeni po Federaciji, dok su im čelnici RS-a jasno dali do znanja da tamo nisu dobrodošli; (ne)ciljano su autobusima dovezeni na područje HN županije s većinski hrvatskim stanovništvom i smješteni u Salakovac u blizini Mostara. Dok je policija htjela zaustaviti njihov dolazak, ponajprije radi njihove sigurnosti, ministar (ne)sigurnosti BiH nazvao je to pučem. Zanimljivo, “puč Hrvata”, ali ne i drugih! Među tom istom rijekom migranata po Europi su se razmilili i teroristi, najveća prijetnja današnjice. Migranata je najviše u US županiji. Tamošnje stanovništvo strahuje za svoju sigurnost. I ne samo tamošnje. Unatoč mjerama štednje, gradske su vlasti Bihaća naredile da u cijelom gradu proradi javna rasvjeta zbog - migranata. Liječnici upozoravaju na mogućnost širenja zaraze zbog - migranata. U HNŽ-u je povećan broj provala u kuće, krađa zbog - migranata. Ponavljam, nastranu njihove patnje. Suosjećam sa svim onim obiteljima koje su zbog straha od rata, siromaštva, bezizlazne budućnosti... uzele djecu u ruke i zaputile se u nepoznato. Ali ja bih opet o činjenicama: sukobi na granici BiH i RH, pokušaji probijanja policijskih kordona, djeca “kao oružje” s transparentima i uzvicima “Open border” (otvorite granicu, nap. a.), ilegalni pokušaji prelazaka u Hrvatsku iz BiH..., danas više od pola milijuna bh. stanovništva živi ispod granice siromaštva. I još stotine tisuća “životare”. I nitko ne diže glas. Zbog naših građana. A migranti? Dolaze. Dok Hercegovci i Bosanci napuštaju svoju zemlju u potrazi za boljim životom. I kopaju po kontejnerima... Žice, ograde... sve to je minorno naspram velikog problema Europe, BiH, svih nas s migranstkim valom... “U Bihaću migrant skalpelom ozlijedio radnika osiguranja trgovine i pobjegao” - “vrišti” jedna od posljednjih vijesti u bh. medijima. Ministar (ne)sigurnosti BiH, pak, kaže kako se situacija s migrantima - stabilizirala. Službene brojke su surove - od početka 2018. do 25. prosinca prijavljeno je u BiH 23.789 NEZAKONITIH migranata... Jednostavno, ne razumijem. A vjerujem, ni mnogi od vas...•
E, moj narode