Mnoštvo do sad nađenih ostataka rimskih zgrada, rimskog novca, nakita i ostalih ostavština te kulture u Bosni i Hercegovini svjedoče čisto i jasno da su ove zemlje za vrijeme rimske vladavine bile gusto naseljene, a da se zatim rimska kultura ovuda nastanila. Logički je slijed te nesumnjive činjenice da su u Bosni i Hercegovini morale postojati mnoge ceste. Bez njih se ne bi mogla zamisliti kultura tih zemalja ni korist koju su sa sobom nosili ovdje nađeni rimski artefakti.
Povezivali zemlje
Rimljani su preferirali transporte vodenim putevima, gdje god se to moglo. Ponekad su to u novoosvojenim zemljama bili i najpogodniji putevi. Robe veće težine obvezatno su se prevozile vodenim putevima, a promet morima i rijekama bio je dobro organiziran na većim i manjim udaljenostima. - Rimljani su, kao i epihorsko stanovništvo, znali izabrati najkraće i najpovoljnije prijelaze preko planinskih prijevoza. Cesta se, izbjegavajući nasipe i usjeke, što više prilagođavala terenu. Na strmoj strani obično je imala podzid, a na višoj jarak za otjecanje atmosferlija. Obično su zbog bržeg topljenja snijega i sušenja blata birali prisojnu stranu. Materijal za izgradnju uzimao se na licu mjesta. U donji sloj polagao se kamen iz nivelirajućeg planuma, a u gornji nasipao šljunak, ako je u blizini bilo kamena, i s jakim rubnicima. Očuvanost rimskih cesta ovisila je o karakteru terena i geološkim prilikama. Teren Dinarida bio je iznimno povoljan za njihovo trajanje pa su služile dugo vremena, ponekad zarasle u ledinu često sačuvane kao tlake ukopane u teren, navodi se u Arheološkome leksikonu BiH, čiji je urednik akademik Borivoj Čović.
Ne gledajući na to da je najkraći put od istočne obale Jadranskoga mora u krajeve donjega Podunavlja vodio preko Hercegovine i Bosne, te vrlo značajne cestovne veze služile su i za održavanje rimske vlasti u krajevima donjega Podunavlja. Davno je utvrđeno da je jedna takva rimska cesta vodila iz Salone preko Prologa u Livanjsko polje, duž njegove zapadne strane, kroz Grahovo, Risanovce, Donji Unac, preko Crvljivice u Bosanskom Petrovcu, otuda se nastavljala u dolinu Sane.
- Ovdje u zapadnoj Bosni, Ljubiji kod Prijedora pa sve do Ripča i sva ova brda, tu su nekada bili najveći rudnici željeza na sjeverozapadnom Balkanu. Ovdje su bili muzeji. Ovdje su bili i Japodi, ali Mezeji su nastanjivali dolinu Japre pa sve do Vrbasa. Rimljani, kad su došli, tu su eksploatirali prvo samorodno željezo, a onda su s visokoga vodostaja kroz Sanu, do Bosanskog Novog i Unom do Siska prevozili u talionice. To je ta cestovna veza. Tu se oružje kovalo i pravilo te slalo za Limes na Dunav na granicu s Tračanima i Dačanima - objašnjava arheolog Enver Mulabdić.
Ostatak rimskoga miljokaza, koji je nađen blizu Prologa, mjesto u jugozapadnome dijelu gornjega Livanjskog polja, obilježen je rimskim brojem XXX. Ako bi sad od onoga mjesta, gdje je blizu današnjeg Splita stajao rimski grad Salona, izmjerili daljinu do onog mjesta gdje je nađen miljokaz u smjeru ceste koja danas vodi iz Splita preko Sinja u Livno, napuštajući pri tome savijutke, što ih je stvorila današnja tehnika, dobili bismo oko 45 kilometara. To taman odgovara tridesetoj rimskoj milji, računajući na staru rimsku milju okruglim brojem 1500 metara.
- Ako zamislimo da je Salona nekoć bila najvažnija rimska varoš uz dalmatinsku obalu, pa da je na naslagama Prologa pri gradnji nove ceste nađen rimski novac, zatim polovica grivne i razbijena rimska ploča s napisom, onda se može pouzdano suditi da je postojala rimska cesta koja je vodila iz Salone preko Prologa u Livanjsko polje. Najbliži znaci, koji toj cesti kazuju trag, gdje se nastavlja u smjeru današnjeg B. Petrovca, jesu brazde na cesti između Risanovaca i Donjeg Unca. Danas se, unatoč tim brazdama, putom iz Risanovaca u Donji Unac, zbog neravna tla između pojedinih grebena, ne bi mogla provesti kola; valjda je taj krš u rimsko doba bio pokaldrmljen, ali se tome danas ne vidi traga. Najbliži rimski miljokazi nalaze se blizu današnje ceste koja vodi iz Bosanskog Petrovca u Ključ. Time, što su nađeni ovi miljokazi, utvrđena je mimo svaku sumnju negdašnja rimska cesta i njezin smjer od Prologa na Petrovac u dolinu Sane. Po brojevima milja, nadalje se može velikom vjerojatnošću suditi da spomenuta cesta nije sama za se nego da je sastavljena od pojedinih dijelova drugih cesta - navodi Filip Ballif u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH od siječnja do ožujka 1891. godine.
Banja Luka - Split
Upravo je ova trasa nekadašnje rimske ceste najvjerojatnije bila inspiracija za ideju o izgradnji autoceste Banja Luka - Split, koja bi unaprijedila gospodarski razvitak cijele BiH. Puni profil zamišljene autoceste duge 186 kilometara bio bi dobar poticaj razvoju pasivnih dijelova BiH, a značilo bi to i izlazak na more i oživljavanje tradicionalne upućenosti gospodarstva tog dijela BiH splitskoj luci. Hrvatima u FBiH ova cesta osigurala bi brži i jeftiniji put do Zagreba. Rimska cesta od Banje Luke k Savi prolazila je dolinom Vrbasa kroz Trn, Glamočane i Klašnicu trasom moderne ceste. Tragovi rimske ceste kod Laktaša i Mahovljana pokazuju da je na ovome dijelu išla zapadno od današnje ceste uz obronke Kozare. Odatle nastavlja prema Bosanskoj Gradišci najkraćim pravcem, opet zapadno od današnje ceste. •