Što to Gospa poručuje iz Međugorja - pitanje je koje hodočasnici sebi i drugima postavljaju već trideset i šest godina. I, doista, šestero vidjelaca tvrdi da im Gospa Kraljica Mira neprestano šalje poruke za župu te širi vjernički puk. Prvo je to bilo svakoga dana, pa onda svakog četvrtka, a od 1. ožujka 1987. godine vidjelica Marija Pavlović-Lunetti tvrdi kako Gospinu poruku dobije svakog 25. u mjesecu. I kad bi se analiziralo što sve Gospa poručuje preko vidjelaca, dalo bi se sve poruke svesti na sljedeće - mir, vjeru, obraćenje, molitvu i post.
“Gospa traži da njezine poruke prihvatimo srcem i da ih živimo. Mi često prihvaćamo poruku, počnemo je živjeti, ali se ubrzo umorimo i ostanemo isti. A Gospa traži da svakoga dana malo živimo njezine poruke i da u životu idemo naprijed”, rekla je jednom vidjelica Vicka Ivanković-Mijatović. Posebno su upečatljive, prema priči vidjelaca, bile poruke mira. Pogotovo što su stizale u vrijeme dok je malo tko očekivao rat u Bosni i Hercegovini. “Mir, mir, mir i samo mir. Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i među ljudima”, bila je Gospina poruka koju su vidioci prenijeli već trećeg dana otkako su počeli govoriti o ukazanjima. Kako ističu međugorski vidioci, Gospa im je u svojim porukama govorila i o posebnosti Međugorja. “Ja sam ovu župu odabrala na poseban način i želim je voditi”. Sličnu je poruku
Gospa poslala i poslije: “Na poseban način izabrala sam ovu župu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila kad me je Svevišnji slao”.
Priča o deset tajni koje je Gospa povjerila vidicima predstavlja najveću zagonetnost međugorskih ukazanja. Godinama hodočasnici nižu pitanja o sadržaju tajni, razglabaju o tome kad će se početi ostvarivati, predviđaju li strašnu budućnost čovječanstva kao što neki vjeruju... Šestero međugorskih vidjelaca, za koje se pretpostavlja da bi moglo znati istinu o Gospinim tajnama, navodi pak kako se “tajni plaše samo oni koji nisu upoznali ljubav Božju”. Gospine tajne zasad su javnosti nepoznate, a vidjelica Mirjana Dragičević-Soldo izabrala je svećenika fra Petra Ljubičića kao osobu koja bi svijetu trebala objaviti sadržaj tajni “kad za to dođe vrijeme”. Mirjana je nakon posljednjega redovitog ukazanja od Gospe dobila pergament koji nije zemaljskog podrijetla. Na njemu je ispisano svih deset tajni, ali rukopis je nevidljiv svima osim vidjelici. Vidjelica Mirjana Dragičević Soldo jednom je pergament pokazala najbližima, a oni, dakako, ništa nisu mogli pročitati, osim što su pred sobom vidjeli prazan list. Poslije toga Gospa joj je, navodno, savjetovala da ga nikome ne pokazuje. Ivan, Vicka i Marija još uvijek tvrde kako imaju svakodnevna ukazanja te, do sada, po devet tajni. Sami vidioci o tajnama međusobno ne razgovaraju pa se ne zna je li Gospa svakom od njih objavila iste ili različite tajne. I to je zasad jedna od zagonetki. Objavljeno je ipak kako imaju barem jednu zajedničku tajnu, a to je znak koji bi se trebao pojaviti na Brdu ukazanja. Naime, Gospa je Mirjanu nakon prestanka redovitih ukazanja, kako vidjelica ističe, punu godinu dana pripremala objašnjavajući joj način na koji bi trebale biti objavljene tajne. Gospina je želja, po Mirjaninim riječima, bila da na pojedinim ukazanjima nazočan bude i fra Petar Ljubičić: “Dok je razgovarala s Gospom, primjećivao sam da je tužna, a niz lice su joj tekle suze. Kad sam je poslije toga pitao zašto plače, Mirjana bi odgovorila: ‘Što mogu, osjetljiva sam, a vidim djecu kako se muče i pate...’ Dalje nije pričala jer ipak je riječ o tajnama. Znam i to da su prve tri tajne vezane uz Međugorje.
Prve dvije će se odnositi na upozorenje i bit će potvrda Gospinih ukazanja u Međugorju. Potvrdit će svijetu da su vidioci govorili istinu. Treća tajna ističe trajni znak na Brdu ukazanja i potvrdit će da su ukazanja autentična. Svijetu će na taj način reći kako su vidioci govorili istinu. Vidjet će se da se taj znak nije moglo napraviti ljudskom rukom. Bit će to neuništivi znak pred kojim će se obratiti mnoge duše”.
Svećenik koji će objaviti međugorske tajne
Fra Petar Ljubičić rođen je 1946. godine i više od deset godina bio je kapelan u župi Međugorje, a još 1982. doznao je za tu vijest. On je prvo od desetero braće i sestara. Na sam Božić 1982. godine od Gospe je Mirjana dobila posljednju, desetu tajnu. Obratila se potom fra Petru i pitala ga želi li biti posrednik koji će jednoga dana objavljivati tajne koje je njoj Gospa najavila i povjerila. Fra Petar je prihvatio i uskoro saznao kako će to biti za vrijeme njegova ovozemaljskoga života. Vidioci su obavijestili javnost da će svatko od njih dobiti po deset tajni. Ivanka, Mirjana i Jakov tvrde da su već dobili po deset tajni te su im, prema njihovim riječima, završila svakodnevna ukazanja i sada im se Gospa, kako kažu, ukazuje jednom godišnje. Ivan, Vicka i Marija još uvijek tvrde kako imaju svakodnevna ukazanja i, dosad, po devet tajni.
Vidjelica Mirjana Dragičević kao 17-godišnja djevojka imala je posljednje redovito viđenje Djevice Marije. Neizreciva je bila njezina tuga, mjesec dana bila je potištena, povlačila se u samoću i neutješno plakala. No, toga dana, u tih 45 minuta ukazanja, dogodilo se još nešto nesvakidašnje:
Neuništivi tajanstveni predmet
Gospa je mladoj vidjelici povjerila posljednju, desetu tajnu i ostavila joj “predmet” koji već više od tri desetljeća raspiruje maštu poznavatelja međugorskoga fenomena. O čemu je riječ? Riječ je o “tajanstvenom predmetu” veličine A4 papira, nije zemaljskog podrijetla te se ne zna od kakve je tvari napravljen. Vidjelica Mirjana kaže kako je duboko podsjeća na pergament. Bjelkaste je boje i ima neobična svojstva: može se zgužvati, saviti, ali se ni na koji način ne može potrgati! “Neuništiv je”.
“Što sam započela u Fatimi, završit ću u Međugorju”, sažetak je Gospine poruke od 25. kolovoza 1991. koju je javnosti prenijela vidjelica Marija Pavlović-Lunetti. Gospa je tada, prvi put u deset godina, povezala međugorsko i fatimsko ukazanje. U dramatičnom tonu pozvala je ljude na molitvu i post kako bi uz njihovu pomoć svladala Sotonu koji “nastoji omesti njezine planove mira i radosti”.
Međugorska ukazanja počinju uoči pada komunizma
Zanimljivo je to da se međugorska ukazanja počinju događati nekoliko godina uoči pada komunizma i rušenja željezne zavjese. Gospa znakovito poziva na mir, vjeru, molitvu, obraćenje, pokoru, upozorava svijet da je u velikoj nevolji i pruža ruku pomoći. Ako se već katastrofe ne mogu izbjeći, nastoji naučiti ljude da ih barem pokušaju ublažiti. U taj svoj veliki plan spasa čovječanstva uključila je i šestero međugorskih vidjelaca. Namijenivši svakome od njih posebnu zadaću, povjerila im je i veći broj tajni. Obvezani zavjetom šutnje, vidioci o njihovu sadržaju nipošto ne žele govoriti, pa o njima ne znamo puno, ali i ono malo podataka koji su mogli biti dostupni javnosti, vrlo su zanimljivi. Ključ međugorskih zbivanja sadržan je u deset tajni koje se odnose na budućnost čovječanstva… Sve one dogodit će se u točno određen dan i vrijeme te se ne mogu poništiti. Jedino se molitvom i postom mogu ublažiti.
Treća tajna govori o velikom znaku
Treća tajna povjerena je svim vidiocima i posebno je zanimljiva. Riječ je o znaku koji je Gospa obećala ostaviti na Brdu ukazanja (bivša Crnica, nazivaju ga još i Podbrdo) iznad Bijakovića i Međugorja. To će biti velik, neuništiv, opipljiv znak za koji će biti jasno da ga ljudska ruka nije mogla načiniti. Nakon njegove pojave, tvrdi se, nitko više neće sumnjati u autentičnost Gospinih ukazanja na Zemlji. Pojavu velikoga znaka na Brdu ukazanja pratit će mnoga ozdravljenja i čudesni znaci koji će svijet upozoriti, opomenuti i potaknuti na obraćenje. Usporedimo li Međugorje s iskustvom nadnaravnoga u Lourdesu, sve upućuje na to da bi kao barem jedan od elemenata velikoga znaka mogao provreti izvor žive, ljekovite vode. Mirjana kaže: “Kad se pojave znaci, mnogi će se ljudi obratiti. Svima koji su otvoreni Duhu Božjemu bit će jasno da je Bog uistinu ovdje i da prebiva među nama ljudima”. Međutim, tekst tajni napisanih na pergamentu zasad je vidljiv samo njoj. No, zanimljivo je, kad dođe vrijeme ostvarenja međugorskih tajni, tekst s pergamenta bit će vidljiv i fra Petru Ljubičiću, svećeniku kojega je Mirjana odabrala za posebnu misiju. On će, naime, čovječanstvu objaviti što skriva svaka pojedina tajna. “Kad dođe vrijeme ostvarenja tajni”, objašnjava Mirjana, “najprije ću to reći fra Petru. Bit će to deset dana prije određenog događaja. Sedam dana provest ćemo u postu i molitvi, a tri dana prije ostvarenja on će to objaviti cijelom svijetu. Neizbježna su pitanja kad će se tajne početi ostvarivati. Hoće li to biti u vrijeme kad i ostalih troje vidjelaca dobije desetu tajnu? Hoće li tada prestati međugorska ukazanja? Sudeći prema svemu, očekuju nas burna i teška vremena.
Pergament je bio ostao u Sarajevu, donio ga vojnik iz misije UN-a vidjelici Mirjani u Bijakoviće
Uz tajanstveni pergament vezana je još jedna zanimljivost. Naime, vidjelica Mirjana Dragičević-Soldo je u vrijeme rata (početkom 1990-ih) otišla iz rodnoga Sarajeva, a sa sobom nije ponijela taj neobični predmet. Kao da je na njega bila zaboravila. Nekoliko godina poslije, zajedno s njezinim osobnim stvarima, donio joj ga je jedan vojnik iz postrojbi Ujedinjenih naroda koje su čuvale mir u Bosni i Hercegovini. Dakako da nije imao pojma što je imao u rukama.
Teško će biti ikada pobrojiti sve slavne osobe koje su proteklih desetljeća pohodile Međugorje. Mnogi su znali stići u tajnosti, pomoliti se, obići svetište i ostati podalje od medija. No, bez obzira na to, popis svjetski poznatih ljudi koji su hodočastili u svetište Kraljice Mira podugačak je. A i njihova svjedočanstva često su bila upečatljiva... “Vjera mi pomaže da dobijem blagodat tolerancije te da shvatim pravu dimenziju stvari. Na neki način, vjera me je i dovela u Međugorje. Odavde stoga želim prenijeti poruku mira. I u najtežim trenucima vjera pomaže da se shvate stvari i njihova poruka. A, u mom životu vjera igra bitnu ulogu. Pred Bogom smo svi jednaki i to je važno shvatiti”, ispričao je jedan od najpoznatijih tenora svih vremena José Carreras kada je 1996. posjetio Međugorje i održao koncert koji se smatra najvećim kulturnim događajem u Međugorju u 20. stoljeću. Pjevao je u Međugorju i čuveni talijanski pjevač Andrea Bocelli. Nije ni on želio činiti preveliku pompu od svoga dolaska u crkvu svetog Jakova. “Nisam u Međugorje došao davati poruke, nego ih primiti”, ponavljao je slavni Talijan. A, posebno vezan uz Međugorje je svakako i popularni hollywoodski glumac Jim Caviezel. Umjetnik, koji se proslavio ulogom Isusa u “Pasiji” Mela Gibsona, za Međugorje će reći kako je imalo važnu ulogu u njegovu životu. “U Međugorju sam osjetio veliku ljubav i mir. Osjetio sam da mogu vjerovati”, rekao je Jim Caviezel. Caviezel je potom Međugorje posjetio više puta, razvio je prijateljske odnose s vidiocem Ivanom Dragičevićem... A popis slavnih koji su posjećivali Međugorje i u njemu nalazili mir godinama je postajao sve veći. Ostalo je nerazjašnjeno je li i papa Benedikt XVI., tada kao kardinal Joseph Ratzinger, 1986. u tajnosti posjetio Međugorje. “Govorilo se o tome, međutim, ne postoji evidencija o njegovu posjetu. Istina, i ja sam čuo o Ratzingerovu navodnom privatnom boravku u Međugorju, a spominjali su mi to i neki od svećenika. Navodno se posjet dogodio 1986. godine dok je Joseph Ratzinger bio na čelu Kongregacije za nauk vjere te je htio provjeriti što se događa u Međugorju”, izjavio je vidjelac Ivan Dragičević.
Ključ međugorskih zbivanja sadržan je u deset tajni koje se odnose na budućnost čovječanstva, Crkve, međugorske župe i vidjelaca osobno
Za Vicku Ivanković-Mijatović mnogi će hodočasnici reći da je najpoznatija međugorska vidjelica Gospe Kraljice Mira. Mnoge intrigira priča po kojoj su Vicka i vidjelac Jakov Čolo tijekom jednog ukazanja s Gospom bili u raju, čistilištu i paklu... “Da, išli smo. To je trajalo oko 20 minuta. Gospa je kazala: ‘Povela sam tebe i Jakova kako bih vam pokazala, a da vi možete svjedočiti drugim ljudima kako postoji život vječni. Ima i previše ljudi koji žive na zemlji i misle da onda kad se umre, sve završava’. Gospa, naprotiv, kaže: ‘Varamo se. Na zemlji smo samo prolaznici. Život se nastavlja. I stvarno je tako”, govori Vicka Ivanković-Mijatović.
O tome što je vidjela u raju, ispripovjedila je: “Raj je veliki beskonačni prostor osvijetljen svjetlošću kakva na zemlji ne postoji. Vidjeli smo ljude odjevene u sive, ružičaste i žute haljine. Hodali su, molili, pjevali, a iznad njih kružili su mali anđeli. Gospa nam je rekla: ‘Vidite kako su presretne osobe u raju’. To je posebna radost koja se ne može opisati riječima i koja ne postoji na zemlji. Opisala je Vicka i svoje dojmove čistilišta: “Čistilište je također veliki prostor, no u njemu se ljudi ne vide. Jedino se vidi tama, siva kao pepeo. Osjeća se da se osobe trzaju, sudaraju, lupaju. Jasno se osjeća da se za njih treba što više moliti, da im treba naših molitvi kako bi se izbavili iz čistilišta”. O paklu se pak Vicka izražava kao o mjestu na kojem ljudi završe svojom krivnjom. “U paklu postoji velika vatra na sredini. Gospa nam je najprije pokazala ljude u normalnom stanju, a poslije kako izlaze iz vatre u nekom drugom stanju. I što god dublje upadaju u vatru, sve su više protiv Boga. Gospa nam je objasnila da su osobe koje se nalaze u paklu otišle onamo same, svojom voljom, zato što su to željele. A i osobe koje žive na zemlji, a čine sve protiv Božje volje, već na zemlji žive određeni pakao”, poručila je Vicka Ivanković-Mijatović, uvjerena kako ne završava sve ovozemaljskim životom, već da smo tu samo prolaznici.