Među brojnim vijestima o odlascima iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz Posavine, bilježimo i primjer mlade djevojke Lucije Leovac koja je odlučila baviti se poljoprivredom, točnije voćarstvom, i ostati u svome rodnom Domaljevcu iz kojeg se u posljednje vrijeme češće odlazi prema Frankfurtu s jednosmjernom kartom, piše Večernji list BiH.
Pod otvorenim nebom
Da priča bude još zanimljivija, Lucija je i vrsna nogometašica koja je tri sezone igrala za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. No, loptu i nogomet Lucija je ostavila i prihvatila se rada u tvornici pod otvorenim nebom uvjerena da u Posavini može živjeti od rada na zemlji. Potražili smo mladu poduzetnicu i pronašli je u krugu obitelji. Lucija zrači optimizmom, osmijeh ne silazi s njezina vedrog lica iz kojeg zrače potpora obitelji i radost bavljenja poslom u koji je zaljubljena.
Lucija je, zapravo, jedna od pet dobitnika start-up poticaja Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih “Ivan Pavao II.” koji projektima mlade želi potaknuti bavljenjem poljoprivredom u Posavini. Nakon uspješno završene jednogodišnje edukacije u voćarstvu kroz projekt Iuvenes Fructus i dobivenog poticaja, Lucija je odlučila svoje potencijale usavršavati u poljoprivredi. Poticajna sredstva usmjerila je za podrivač u pripremi tla za sadnju voćaka, ali i pomoć u ratarstvu te kupnju 800 sadnica šljiva. Uz fakultet koji pohađa i bez stalnog radnog odnosa, Lucija smatra da je to za početak dovoljno.
– Završila sam višu školu u Osijeku za poljoprivrednog tehničara, a sada studiram i predškolski odgoj u Orašju. Smatram da ovdje u Posavini ima nade za dobar život, a ne samo za preživljavanje. Malim koracima krećem jer želim napraviti nešto svoje, malu tvrtku koja će se postupno uz puno rada i proširivati - kaže nam s puno vjere u sebe ova mlada poduzetnica iz Domaljevca.
Plodovi rada
Još kao dijete Lucija je bila okružena traktorima i poljoprivredom. Otac ju je rano uveo u taj svijet koji je tako zavoljela da joj je to odredilo i životni put.
- S osam godina počela sam voziti traktor, naravno, ne sama. Sva ta živost, priroda, poslovi u kojima vidiš plodove svoga rada, iščekivanje uroda, sve je to za mene izazov - kaže nam simpatična Lucija. U ostvarenju njezinih ambicija pomogla joj je i profesorica iz škole Gorana Blažanović koja u projektu kroz predavanja u Kornici prenosi polaznicima tajne voćarstva.
- Svi vi koji planirate ostati u svome selu ili gradu, budite aktivni i uključujte se u razne projekte i edukacije. Pokušajmo naći načine da zajedno oživimo ovo naše područje, barem poljoprivredom, kad nam je sam Bog dao tako divnu ravnicu - poručuje Lucija biranim riječima ne skrivajući zadovoljstvo što je prihvatila edukaciju projekta Iuvenes Fructus.
Inače, u jednogodišnjem programu edukacije 20 nezaposlenih mladih od 18 do 35 godina kroz teorijsku i praktičnu nastavu stječu znanja i vještine za rad u voćarstvu.
lijep primjer za prikazati ima li kakav primjer da je netko uspio u ovakvom i sličnom projektu da njegova obitelj živi isključivo od ovakvih poslova, proizvesti nije najveći problem tek kad proizvedeš uložiš svoja sredstva, znanje i trud tek tada nastaju problemi. u posavini ima puno voćnjaka ali ih nema baš puno tih proizvoda na policama trgovačkih centara a to što ima je opterećeno raznim nametima i maržama da proizvođač koji ima 50% od cijene koju plaća kupac može biti "zadovoljan". lijepo je ulijevati nadu ali ulijevati nadu u projekte koji nemaju svijetlu budućnost je nešto drugo... naše društvo je uglavnom fokusirano na borbu za prevlast, nadmoć, kontrolu proračuna a preko tih sredstava ucjenu i ostvarivanje još veće prevlasti, lijepo bi bilo čitati o novim pozitivnim praksama gdje se prikazuju novi društveni odnosi gdje se ovlasti koriste za opće dobro, gdje vodeće stranke sinergijski stvaraju zajednicu u kojoj svaki pojedinac može dati doprinos razvoju, gdje se pozicija ne bahati a oporba ne kritizira ono što nije za kritiku, gdje pojedinac snosi odgovornost za promašeno kadroviranje, gdje kolektiv vrši korekciju i "najuglednijih" pojedinaca ....