Veliki podvig Bona Dugonjića, Umažanina posavskog podrijetla

Nakon 51 dan na biciklu Bono, na pragu 70., stigao na Island

12.05.2023.
u 17:52
Pogledaj originalni članak

Lijepa i inspirativna sportska priča koja je mnogo više od toga jer predstavlja primjer upornosti, ljubavi i načina života. Umažanin posavskoga podrijetla Bono Dugonjić (rodom iz Osječka u općini Odžak) živi život punim plućima na dva kotača, piše Večernji list BiH.

Vječni optimist je umirovljenik koji zapravo uopće ne miruje. Veliki je zaljubljenik u sport, osobito biciklizam. Unatoč bremenu od gotovo sedam desetljeća, točnije, ima 68 godina, krenuo je u avanturu života put Islanda te nakon 51 dana bicikliranja stigao na odredište. Ne bez razloga jer tamo mu živi sin. Upitan što ga pokreće u tim godinama na avanturu, ovaj neobični umirovljenik, koji je tijekom života bio poštar, taksist, maslinar, pa i turistički djelatnik, kratko odgovara: - Svojim putovanjima biciklom želim prenijeti toplinu i ljubav Istre i Posavine.

Ispunio je želju i biciklom prešao cijelu Europu, kilometar po kilometar, dan po dan, jer jedino se tako, kaže nam Bono, može živjeti punim plućima. Tim željama nije stala na put ni supruga, a ni troje djece jer potpora obitelji u ovakvim pothvatima bila je samo vjetar u leđa ovog entuzijasta.

Zagrlio Europu

- Biciklom sam zagrlio Istru, nekoliko puta, čitavu kontinentalnu Hrvatsku i naše hrvatske otoke, a onda sam poželio i Europu zagrliti biciklom. Hvala dragom Bogu što su me poslužili zdravlje, sreća i vrijeme. Vozio sam nošen vjetrom, a nekada i njegovim teretom, pod kišom i suncem od Umaga, preko glavnih EU gradova - kaže Bono. Za mnogo kilometara treba dosta vremena pa je vozio etapno. Već sam prešao četiri od ukupno sedam etapa kako bih cijelu Europu zagrlio biciklom, a ova posljednja bila je do Islanda.

- Nemam mač, pušku ni tenk. Ja imam samo posavsko srce puno ljubavi, jaku volju i svoj bicikl i ništa mi više ne treba - poručuje Bono. Vožnjom biciklom Bono je zapravo želio povezati sve ljude dobre volje u Europi, ali, prije svega, kaže nam, potaknuti mlade da žive zdravo, manje uz mobitel, više u pokretu, prirodi, uz više želje za upoznavanjem drugih i drugačijih, ne samo ljudi već i prekrasnih krajeva i drugih zemalja.

- Kroz sate i sate provedene u vožnji ili pak u prirodi uz bicikli upoznate bolje i samoga sebe. Bicikl ne voli nikotin, alkohol. Vožnjom bicikla bit ćemo zdraviji i sretniji - kaže nam. Nije beznačajna ni informacija da nije biciklirao nekim profesionalnim biciklom, već prosječnim, od nekoliko stotina eura.

- Kad sam ja mogao, onda ovo može napraviti svaki mladi čovjek, samo ako želi. Možda ne ovoliko, ali neke kraće relacije svakako da - tvrdi Dugonjić.

Upitali smo na kraju Bona kako povezuje činjenicu da je kao umirovljenik prevalio tako dug put na koji se ne bi usudili ni mnogo mlađi, pa čak i sportaši.

- To je samo izgovor da se nikuda ne krene. Tek sada imam vremena za sve. Sretan sam čovjek što sam to dokazao. Ispunjen sam pozitivnom energijom i ljubavlju, iako je put bio dug i naporan - odgovara Bono. Čestitke nisu izostale ni iz njegove rodne Posavine. Njegovi prijatelji iz Osječka (Odžak) braća Božo i Tadija, kao i Božo Barišić (Stjepanićev), ne samo kao sponzori ove Bonove životne avanture već i kao prijatelji pratili su ga i bodrili na tom njegovu pohodu i uputili prve čestitke.

Slavlje u Posavini

- Slavlje tek pripremamo kada nam Bono iz Istre dođe u rodni kraj, a to često i rado čini - kazali su njegovi prijatelji. Sportske pothvate Bono je inače ovjekovječio zanimljivim videoprilozima i fotografijama na društvenim mrežama, ali one najzanimljivije ljubomorno čuva u svojoj zbirci. Jednog dana planira snimiti i dokumentarni film. Iduće godine planira promovirati knjigu "Hrvatska na dva kotača", pa tko onda može reći da je mirovina stanje mirovanja?!

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.