Nerijetko se čuju priče o tome kako se u Bosni i Hercegovini voda ne tako davno pila izravno iz rijeka. Danas se rijetko tko to usudi. Većina bh. rijeka pod utjecajem je fosilnih goriva, hidroelektrana, nekontroliranog odlaganja otpada.
Uvozimo pitku vodu
USA Today, jedan od najznačajnijih medija u SAD-u, prošle godine pisao je o problemu zagađenja voda u BiH koje, kako su naveli u tekstu, je doseglo alarmantne razmjere. Kako stoji u članku USA Today, BiH i druge zemlje zapadnog Balkana nisu učinile mnogo na izgradnji učinkovitog sustava odlaganja smeća i zaštite životne sredine unatoč formalnom traženju ulaska u Europsku uniju i usvajanju nekih zakona i propisa EU-a. Umjesto da se reciklira, većina smeća završi na improviziranim deponijima i u rijekama, zagađujući kako zemlju tako i vodu. Na obalama rijeke Bosne, čiji je izvor u blizini Sarajeva, glavnoga grada, a protječe centralno kroz zemlju, mogu se vidjeti mrtve ribe koje izbijaju duž obale. Riječne obale jako su zagađene smećem, koje visi na granama drveća na svakom malom zavoju u rijeci, navodi se u tekstu USA Today. Enormno zagađenje, između ostalog, dovelo je i do ogromnog uvoza pitke vode. S obzirom na bogatstvo vodom, mogli bismo puno više proizvoditi, a manje vode uvoziti. Prema informacijama Uprave za neizravno oporezivanje, tri puta manje vode izvezemo nego što uvozimo, a uvozimo više od 150 milijuna litara vode godišnje. Značaj vode je nemjerljiv i to je jedina namirnica koja čovjeka prati od početka do kraja života. Prema svim statistikama, jedna trećina ljudi, čak i u Bosni i Hercegovini, nema pristup dovoljnim količinama higijenski ispravne vode za piće, što predstavlja veliki broj osoba. Nepoznato je hoće li uvoz flaširane vode postati potreba jer je domaća voda sve zagađenija. Iako na svakom koraku imamo priključke pitke vode, odmah ih slijede i priključci za kanalizacije. Nedostaju i prečišćivači otpadnih voda, sve ukazuje na ozbiljan problem s vodom, problem o kojem se nitko unutar granica BiH pretjerano ne brine.
Sami smo najviše krivi
Uzaludno je pitati se: što to radiš, čovječe? Pogledaj te mrtve rijeke, vidiš li koliko je smeća i otpada duž obala, tu su milijuni plastičnih vrećica koje se ne mogu razgraditi i uništiti ni za 400 godina! Procjenjuje se da samo u sljevovima Bosne, Miljacke, Spreče, Vrbasa, Usore i još nekoliko manjih rijeka ima oko milijardu i dvije stotine milijuna plastičnih vrećica i boca! “Rijeke Bosna i Spreča najzagađenije su u Bosni i Hercegovini. Prije rata Bosna je bila 57 puta zagađenija od Drine i 342 puta od Neretve! Danas je stanje još lošije jer zagađenje Bosne počinje u Sarajevu, već u blizini izvora ove rijeke. Slijede Visoko, Kakanj, Zenica, Maglaj i Modriča, gradovi iz kojih se industrijski zatrovana voda slijeva u Bosnu. A najviše otpadnih, prljavih voda slijeva se u Sarajevu, Zenici i Doboju. Spreča je već desetljećima rijeka bez života, poljoprivrednicima se preporučuje da na njivama pored obala ove rijeke od Tuzle do Doboja ništa ne siju jer je i zemlja zatrovana”, napisao je još prije dvije godine Savo Petrović. “Pogledaj ovu rijeku bez života, pogledaj i ti, čovječe iz Sarajeva, Visokog, Kaknja, Zenice, Maglaja, Doboja, Modriče i vidjet ćeš u toj prljavoj i zatrovanoj vodi ubojicu, svog ubojicu i ubojicu svoje djece. Za sve ovo nikoga ne možeš kriviti, nego samo sebe. Jest, moraš kriviti prije svega sebe, i nije za utjehu što oko tebe ima mnogo krivaca. Ili bolje rečeno: mi smo na svakom koraku na Balkanu, tu, da zagadimo životnu sredinu”, upozorio je Petrović.•