U nedjelju objavljena vijest u sarajevsjkim medijima o sastanku ministra gospodarstva Republike Hrvatske, Ante Šušnjara, i ministra energije, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine, Vedrana Lakića, izazvala je veliku pažnju u medijima, osobito u BiH. Ali s vremenskim zaostatkom od čak PET dana. Iako je sastanak održan prije šest dana, informacije o njemu dospjele su u javnost tek u nedjelju. Ova vremenska razlika u objavi može se shvatiti kao pokušaj manipulacije i obmane javnosti, s ciljem stvaranja dojma da Hrvatska ne samo da podržava, već i neizravno odobrava prijedloge koji nisu u interesu Hrvata u BiH, uključujući i projekt Južne plinske interkonekcije. Posebice jer je u međuvremenu u Parlamentu Federacije BiH usvojen Zakon o južnoj plinskoj interkonekciji bez potpore Hrvata.
Takvo plasiranje informacija u javnost može se shvatiti kao pokušaj prikrivanja stvarnog stava Republike Hrvatske, koji je jasan i nedvosmislen: Hrvatska ne odobrava nikakvo preglasavanje Hrvata u BiH, niti podržava bilo kakve projekte koji bi ugrozili njihove nacionalne interese. Sastanak između Šušnjara i Lakića se namjernim objavljivanjem pet dana kasnije nastojao predstaviti drukčijim stavom Hrvatske o Južnoj plinskoj interkonekciji. Tempiranje objave se koristilo kao alat za stvaranje pogrešnog dojma u javnosti da Hrvatska podržava preglasavanje Hrvata, što je u suprotnosti s izjavama i politikom vlade premijera Andreja Plenkovića.
Zašto je ovo važno?
Projekt Južna plinska interkonekcija, koji se u BiH često prikazuje kao tehnološki i energetski nužan, zapravo je politički osjetljiv zbog uloge koju BiH Hrvati imaju u tom procesu. Hrvatska vlada, zajedno s drugim političkim i društvenim akterima, jasno je dala do znanja da poštuje i brani prava Hrvata u BiH. Na tome se inzistira u svim službenim komunikacijama, a premijer Plenković, kao i ostali hrvatski dužnosnici, snažno se protive svakom pokušaju ugrožavanja interesa Hrvata.
Manipulacija koja dolazi kroz prikazivanje sastanka između Šušnjara i Lakića kao 'odobravanje' takvih projekata s vremenskim zakašnjenjem može se shvatiti kao pokušaj političke podvale. Korištenjem ovakvih medijskih taktika pokušava se stvoriti dojam da Hrvatska u stvari podupire projekte koji zanemaruju interese Hrvata u BiH, iako istina govori suprotno.
Hrvatska politika prema BiH jasno stavlja do znanja da se zalaganje za energetske i infrastrukturne projekte, poput Južne plinske interkonekcije, ne smije dogoditi bez uvažavanja interesa Hrvata, koji su ravnopravan narod u BiH. Ovdje nije riječ samo o energetskoj suradnji, već i o poštovanju političkog prava Hrvata u BiH da odlučuju o pitanjima koja se izravno tiču njihovih života i prava.
Zato je važno jasno istaknuti da ovakvi pokušaji manipulacije i plasiranja informacija s ciljem stvaranja netočnog dojma o stavu Republike Hrvatske nisu samo politička podvala, već i pokušaj obmane javnosti. Hrvatskoj vlasti jasno je stalo do očuvanja ravnoteže interesa svih naroda u BiH, pa tako i Hrvata, te se ne smije dopustiti da se kroz netočne informacije stvori krivi dojam da su odluke donesene na štetu tih interesa.