Ljubav je jedna od pojava o kojoj se stoljećima beskrajno razmišljalo no otkako je postala predmet znanstvenih studija, razjašnjene su i najmanje sitnice, i to uz pomoć modernih znanstvenih uređaja za praćenje moždanih aktivnosti.
Zaljubljivanje je brz, ali vrlo kompleksan proces koji obuhvaća čak 12 područja u mozgu, tvrdi američka znanstvenica dr. Stephanie Ortique koja je vodila studiju “Neuroimaging of Love”. No zbog spleta reakcija koje nastaju u mozgu, zaljubljenost nije temeljna emocija. Prve aktivnosti u mozgu zapažaju se već unutar jedne petine sekunde zaljubljivanja, dok istodobno padaju aktivnosti u onim dijelovima mozga koji su povezani sa strahom i napetošću.
Antropologinja Helen Fisher 2005. istraživala je mozak pojedinaca istinski “zarobljenih” u romantičnoj ljubavi. Njen tim je analizirao 2500 skenova magnetske rezonancije studenata koji su gledali slike za njih posebnih ljudi i usporedili sa skenovima dok su gledali samo slike poznanika.
Fotografije u prvom dijelu istraživanja izazvale su burne reakciju u mozgu - tako da je um postao aktivan u regijama bogatima dopaminom, neurotransmiterom (neuroprijenosnikom) zaslužnim za održavanje dobrog raspoloženje. Te dvije regije nazivaju se caudate nucleus, područje povezano s nagrađivanjem, očekivanjem i integracijom osjetilnih iskustava u socijalnom ponašanju. Regija ventral tegmental, područje je koje se povezuje sa zadovoljstvom, usmjeravanjem pozornosti i motivacijom za dobivanje nagrada.
Znanstvenici ga nazivaju limbičkim “krugom nagrada” i on se smatra primitivnom neuronskom mrežom. Neke druge strukture koje pridonose tom “nagradnom krugu” su amigdala, hipokampus i prefrontalni korteks - koji su izuzetno osjetljivi na ponašanja koja potiču osjećaj zadovoljstva, poput seksa, uživanja u hrani ili ovisnostima.
- Znamo da su primitivna područja mozga ključna kod romantične ljubavi te da ta područja zasvijetle kada se govori o voljenoj osobi. A kod nekih parova ona mogu svijetliti jako dugo - pojašnjava Jacqueline Olds, izvanredna profesorica psihijatrije iz Bostona.
Kada se zaljubljujemo, kemikalije povezane s krugom nagrada u mozgu proizvode razne fizičke i emocionalne odgovore - lupanje srca, znojne dlanove, rumene obraze, osjećaj strasti ili tjeskobu. Razine hormona stresa, kortizola, povećavaju se tijekom početne faze ljubavi, uslijed čega se naše tijelo tada lakše nosi s kriznim situacijama.
Kako kortizol raste, razine neurotransmitera serotonina sve se više iscrpljuju, a njegovu nisku razinu, psihijatri opisuju kao “nametljivo preokupiranje misli, nada i strahova” - što se očituje u opsesivno-kompulzivnom ponašanju zaljubljenih.
Kod zaljubljenosti se otpuštaju i visoke razine dopamina, kemikalije koja aktivira krug nagrada, pomažući da ljubav doživimo kao ugodno iskustvo slično euforiji kao i kod uzimanja droga ili alkohola. Druge kemikalije koje se luče su oksitocin i vazopresin, hormoni koji imaju ulogu i u trudnoći, te stvaraju povezanost između majke i djeteta. Oksitocin se otpušta tijekom seksa i kontakta kože na kožu, produbljuje osjećaj privrženosti i čini parove da se osjećaju bliskijima nakon seksa.
Poznat i kao “ljubavni hormon”, izaziva osjećaj zadovoljstva, smirenosti i sigurnosti. Vazopresin je povezan s ponašanjem koje proizvodi dugoročne, monogamne veze, a razlike u lučenju ova dva hormona mogu objasniti zašto strastvena ljubav vremenom blijedi kako raste privrženost.
Ako ljubav potraje, vrtuljak emocija se umiri unutar jedne ili dvije godine. Kortizol i serotonin vrate se na normalu, a ljubav, koja je počela kao stresor za mozak i tijelo, postaje tampon protiv stresa. Područja mozga povezana s nagradom i zadovoljstvom i dalje se aktiviraju ako se veza nastavi, ali stalna žudnja i želja se smanjuju.
Dopamin
Ako prema nekome osjetite nalet zaljubljenosti to zapravo znači da neuroni u mozgu ispuštaju dopamin, neurotransmiter povezan sa stvaranjem osjećaja euforije, baš kao i kod kockanja i ovisnosti.
Adrenalin
Rezultat nervoze prije spoja s nekime tko vam se sviđa su znojavi dlanovi i lupanje srca. Mozak tada šalje signal nadbubrežnoj žlijezdi da ‘pumpa’ adrenalin pružajući nam navalu uzbuđenja.
Limbički sustav
S ulaskom u vezu limbički sustav i dalje oslobađa dopamin koji čuva žudnju za partnera. Kad partner nije u blizini, pojačava se želja da ga ponovno vidite. No ona može oslabiti, pa dolazi do kraja ljubavi.
Oksitocin
Zaljubljeni često ignoriraju crvene zastavice na koje nas tada jedino mogu upozoriti prijatelji jer se amigdala u temporanom režnju isključuje. Luči se i oksitocin, ključ za stvaranje povjerenja i predanosti.
Novi plamen
Za one čiji je dugoročni brak prešao u suosjećajan i rutinski odnos, mogu ponovno upaliti plamen. Seksualna aktivnost, primjerice, može povećati razinu oksitocina i aktivirati krug nagrada.
Možemo biti ludo zaljubljeni i nakon 30 godina
Studija Sveučilišta Stony Brook u New York otkrila je da je moguće biti ludo zaljubljen u nekoga nakon desetljeća braka. Istraživački tim na skenovima parova koji su u braku bili u prosjeku 21 godinu otkrili su isti intenzitet aktivnosti u djelovima mozga bogatima dopaminom, baš poput onih u parova koji su se tek nedavno zaljubili. Uzbuđenje zbog romantičnih momenata ostaje, ali se izgubio strah od gubitka. Zato ako netko kaže da je u svog životnog partnera ili partnericu ludo zaljubljen i nakon 30 godina, to je živa istina.
Ljubav može pokazati oba lica ovisnosti
Helen Fisher kaže da je romantična ljubav ovisnost.
- I to savršeno lijepa ovisnost, ako sve dobro ide i užasna ovisnost ako ne ide dobro. Uistinu, ima sve karakteristike ovisnosti. Fokusirate se na osobu, opsesivno mislite o njoj, žudite za njom. Spremni ste preuzeti ogromne rizike da osvojite tu osobu - rekla je antorpologinja.
Ljubav je slijepa
Osim pozitivnih osjećaja koji donosi romantika, ljubav deaktivira neuronske putove odgovorne za negativne emocije, poput straha ili socijalne prosudbe. Kada proživljavamo romantičnu ljubav, neuralna mreža odgovorna za stvaranje kritičnih procjena drugih ljudi, uključujući procjene i onih s kojima smo “u ljubavi” jednostavno se - ugasi. Zato kažemo - ljubav je slijepa.