Ako uzmemo u obzir da gotovo 80% europskog stanovništva aktivno koristi internet u različite svrhe, možemo sa sigurnošću zaključiti da je tehnologija i digitalizacija ušla u gotovo svaku obitelj. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da sve mlađi članovi obitelji znaju koristiti internet te da su prilično vješti u korištenju tehnologijom, prenosi krenizdravo.rtl.hr. Govoreći općenito o videoigrama, možemo zaključiti da je u današnje vrijeme uglavnom riječ o videoigrama putem interneta (ovisno o vrsti videoigre). U takvim igrama sudjeluje dva ili više igrača, uglavnom međusobno suprotstavljenih, a igranje putem interneta im nerijetko omogućuje i uspostavljanje komunikacije putem online chata. Igrači mogu biti na različitim krajevima svijeta, a igra se odvija u stvarnom vremenu. Zbog sve većeg broja online chatova i foruma, igrači su aktivni čak i kada ne igraju zato što međusobno razmjenjuju iskustva vezana uz određene igre. Često se organiziraju i natjecateljske lige, a postoje i službene internetske stranice za igrače na kojima mogu pratiti aktualnosti iz svijeta videoigara, ali i vidjeti svoje mjesto na raznim rang listama uspješnih igrača. Iako mnogi korisnici interneta nemaju problema s disfunkcionalnim korištenjem internetskih mogućnosti, kod nekih od njih se stvaraju potencijalna štetna ponašanja koja narušavaju svakodnevne aktivnosti, međuljudske odnose i psihološku dobrobit. To se posebno odnosi na ovisnost o videoigrama, s obzirom na to da se u posljednjim istraživanjima pokazalo da je ova vrsta ovisnosti u svojim biološkim i psihološkim mehanizmima najsličnija ovisnostima o psihoaktivnim supstancama.
Utjecaj igrica na mozak
Prema neurološkoj pozadini, ovisnost o videoigrama je posebno slična dijagnozama patološkog kockanja. Istraživači u ovom području najčešće naglašavaju biološke i psihološke mehanizme povezane s prijenosom dopamina, jednog od glavnih neurotransmitora u mozgu odgovornih za reakciju mozga na nagradu, užitak i motivaciju. U pitanju je zapravo poremećaj kontrole impulsa i ovisničkog ponašanja, odnosno kortikalnog uzbuđenja zbog kojega igranje videoigara na mozak djeluje kao nagrada. Sudjelovanje u različitim vrstama videoigara te praćenje vlastite uspješnosti u usporedbi s igračima diljem svijeta izaziva i aktivaciju adrenalina koji se javlja pri suočavanju sa stresnim i izazovnim situacijama. Pritom je prisutna još i pojačana aktivnost orbitofrontalnog korteksa te smanjena aktivnost anteriornog cingularnog korteksa, a u pitanju su područja mozga koja su odgovorna za emocionalnu kontrolu i racionalno odlučivanje. Kod ovisničkih ponašanja je važno spomenuti i genetske predispozicije za nastanak poremećaja ovisnosti koje, u kombinaciji s drugim psihijatrijskim stanjima i velikom dostupnosti interneta, rezultiraju brzim razvojem ovisničkog ponašanja.
Nasilne videoigrice
Videoigre ne predstavljaju nužno problem, posebno ako je u pitanju umjereno korištenje. Neki ljudi igranjem videoigara ublažavaju dosadu, odmiču se od trenutnih problema i postižu kratkotrajnu relaksaciju od svakodnevnih briga. Iako bi zaodmaranje mozga bilo korisnije to vrijeme iskoristiti za neke vanjske aktivnosti (npr. šetnja u prirodi), važno je naglasiti da se ne smije svako ponašanje povezano s videoigrama smatrati ovisničkim ponašanjem.
No, osim pretjeranog korištenja videoigara, problemi najčešće leže u vrstama igara. Naime, nasilne videoigrice su izrazito štetne za djecu zato što predstavljaju negativan model ponašanja. Poznato je da djeca imitiraju osobe iz svoje okoline, ali i likove koje preferiraju u crtanim filmovima, videoigrama, slikovnicama itd. Gledanjem i igranjem nasilnih videoigara, mnoga djeca ne shvaćaju da se virtualni svijet ne može preslikati na realni svijet. Upravo zato i nije čudno kada neko dijete koje svakodnevno igra nasilne videoigre reagira na frustraciju i ljutnju tučnjavom, bacanjem stvari po kući i udaranjem ljudi oko sebe. Njihovi najdraži likovi iz videoigara im jasno daju do znanja da agresivnim obrascima ponašanja mogu pobijediti drugu osobu, skupiti veći broj bodova, osjećati se bolje i snažnije i sl. Ukratko, problemi s nasilnim videoigrama leže u tome što su takva negativna nasilnička ponašanja direktno povezana s nagrađivanjem, a ne kaznom. Ako dijete vidi da lik iz igre nije kažnjen nego nagrađen za loše ponašanje, vrlo brzo će, putem socijalnog učenja, takva ponašanja preslikati na realnost i upasti u problematična i delinkventna djela.
Zašto ljudi igraju videoigre?
Kao što je već navedeno, igranje videoigara može djelovati opuštajuće, posebno za ljude koji se svakodnevno susreću sa stresnim životnim okolnostima. No, tanka je granica između opuštanja i bijega od problema. Nažalost, mnogi igraju videoigre kako bi u virtualnom svijetu stvorili život kakav u stvarnosti nemaju. Pritom nisu svjesni da samo gube vrijeme za popravljanje svoje realnosti i rada na sebi. Ovo se posebno odnosi na adolescente koji su nezadovoljni i nesretni svojom pozicijom u društvu i koji se u videoigrama osjećaju ugodnije i prihvaćenije. Osobe koje su anksiozne i depresivne također mogu biti rizična skupina za prekomjerno igranje videoigara zato što na taj način odvraćaju misli od strahova i briga te bježe od osjećaja depresije, izolacije i usamljenosti. Nažalost, samim time svoje probleme samo povećavaju zato što se aktivno ne suočavaju s njima već ih stavljaju pod tepih. No, činjenica je da će se kad tad suočiti sa svim tim problemima koje su uporno izbjegavali, a u tom trenutku bi posljedice mogle biti tragične. Mnogi ljudi u videoigrama traže određenu razinu društvene podrške, a za to posebno koriste online chat kako bi se povezali s ljudima diljem svijeta. Najčešće je riječ o ljudima s niskim samopoštovanjem te nedovoljnom emocionalnom i socijalnom podrškom. Ono što je posebno zabrinjavajuće jest činjenica da je danas toliko nesigurnih pojedinaca koji svoje živote stvaraju u virtualnom svijetu izbjegavajući obveze, odgovornosti, ali i užitke koje nudi stvarnost.
Ovisnost o igricama – simptomi
Prije navođenja simptoma ovisnosti o videoigrama, uzmite u obzir da je svatko od nas barem jedanput igrao videoigre zbog znatiželje, zabave, bijega od problema i ublažavanja dosade. Problem se javlja kada takva inicijalna motivacija za igranjem videoigara rezultira štetnim posljedicama kao što su promjene raspoloženja, sklonost sukobima, gubitak kontrole i apstinencijski sindrom. U tom slučaju je nužno provjeriti postoje li sljedeći simptomi kod osobe kako bi se utvrdilo je li zaista riječ o štetnom ovisničkom ponašanju:
- neuspješni pokušaji kontrole ponašanja,
- pojačani osjećaj euforije,
- zanemarivanje obitelji i prijatelja,
- zanemarivanje spavanja kako bi osoba bila stalno online,
- osjećaj krivnje, srama, tjeskobe i depresije kao rezultat dugotrajnog online ponašanja,
- fizičke promjene i poteškoće (debljanje, bolovi u leđima, glavobolja, problemi s vidom itd.),
- povlačenje iz drugih ugodnih aktivnosti,
- društvena izolacija i usamljenost,
- zanemarivanje svakodnevnih obveza.
Jeste li ovisni o videoigrama?
Još prije nekoliko godina je dr. Kimberly Young definirao sindrom ovisnosti o internetu pomoću kratkog upitnika sastavljenog od osam pitanja. Iako su pitanja koncipirana za ovisnost o internetu, vrlo jednostavno možete riječ „internet“ u pitanjima zamijeniti riječju „videoigre“. Odgovaranjem na pitanja provjerite jeste li zaista u rizičnoj skupini za razvoj ovisničkog ponašanja.
Osjećate li se zaokupljeni internetom?
Trošite li previše vremena na internet?
Jeste li više puta neuspješno pokušavali kontrolirati, smanjiti ili prestati koristiti internet?
Osjećate li nemir, tugu, deprimiranost ili razdražljivost dok pokušavate smanjiti ili prestati koristiti internet?
Jeste li online duže od izvornog planiranog vremena?
Ugrožavate li gubitak važne veze, posao, obrazovnu ili poslovnu mogućnost zbog interneta?
Jeste li lagali članovima obitelji, terapeutu ili drugima da prikrijete razmjere sudjelovanja na internetu?
Jeste li koristili internet kao način bijega od problema ili olakšavanja raspoloženja (npr. osjećaja bespomoćnosti, krivnje, anksioznosti, depresije)?
Ako ste na više od pola pitanja odgovorili potvrdno, moguće je da zaista imate problema s pretjeranim igranjem videoigara. Potražite stručnu pomoć kako biste na vrijeme reagirali i spriječili štetne posljedice.