Hercegovina bi uskoro trebala dobiti prvog blaženika s ovih prostora - Petra Barbarića, rođenog 1874. u Klobuku, zaseok Šiljevišta u općini Ljubuški, a koji je umro na glasu svetosti kao sjemeništarac u Travniku 15. travnja 1897., dva dana nakon sto je položio isusovačke redovničke zavjete. Uz blaženog Ivana Merza, kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim u Banjoj Luci 2003., te časne sestre Drinske mučenice, bit će to još jedan blaženik iz Bosne i Hercegovine. Taj sveti mladić svojim je životom pokazao kako se postaje svet savjesno vršeći svoje staleške dužnosti te njegov život može biti primjer i poruka našem vremenu, pogotovo mladima. Njegovi Klobuk i Travnik, ali i vjernici u cijeloj Hrvatskoj i BiH s radošću iščekuju dan njegove beatifikacije. Zamolili smo vicepostulatora Časnog sluge Božjega Petra Barbarića, isusovca p. Božidara Nagya da za Večernji list kaže nešto više o stanju Petrove kauze.
Patre Božidare, kao vice-postulator kauze za proglašenje blaženim Časnoga sluge Božjeg Petra Barbarića, najbolje ste upoznati s odvijanjem postupka za Petrovu beatifikaciju. Ovoga proljeća učinjen je veliki pomak prema njegovoj beatifikaciji, proglašen je u Vatikanu dekret o njegovim herojskim krepostima. Što to konkretno znači?
Papa Franjo ovlastio je 18. ožujka ove godine vatikansku Kongregaciju za proglašenje svetaca da objavi dekret o herojskim krepostima sluge Božjega Petra Barbarića. Time je dovršen prvi i glavni dio procesa za Petrovu beatifikaciju koji je trajao od 1938. pa do sada, tj. 77 godina. Od sada pa do beatifikacije Petar Barbarić naziva se Časni sluga Božji. Crkva je time priznala njegove herojske kreposti, tj. Petrovu svetost.
Na zagovor č. sluge Božjeg Petra uslišane su mnogobrojne molitve, a dogodila su se i čudesna ozdravljenja. Posljednji uvjet koji treba ispuniti prije beatifikacije jest službeno priznanje jednog čuda koje se dogodilo po Petrovu zagovoru.
Od brojnih uslišanja po Petrovu zagovoru, izabrano je jedno, tj. pravo čudo koje se sada proučava na Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu. Radi se o ozdravljenju jednoga dječaka iz Splita od atrofije mozga i cerebralne paralize. Naši liječnici potvrdili su da je ovo ozdravljenje znanstveno neobjašnjivo. To isto trebaju sada potvrditi i vatikanski liječnici. Kada će ovo proučavanje biti dovršeno, za sada nemamo informacija. Nadamo se ove godine. Stoga se i točan datum beatifikacije ne može odrediti prije nego papa Franjo potvrdi objavljivanje i drugog dekreta, tj. o priznanju čudesnog uslišanja po zagovoru č. sl. B. Petra. No, svakako vjerujemo da Petrova beatifikacija nije daleko.
Mnogi će reći kako č. sl. Božji Petar Barbarić na najljepši mogući način povezuje Hercegovinu i Bosnu te dijacezanske, franjevačke i isusovačke svećenike. Kako to komentirate?
Naš Petar je divan plod, ostvareni cilj kršćanskog odgojnog rada što ga je Crkva preko svojih svećenika i redovnika stoljećima vršila u hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine. I tako je postao primjer svima, posebice svećeničkim pripravnicima. To je istaknuo i papa Franjo prigodom svoga pohoda BiH 6. lipnja ove godine u sarajevskoj katedrali:
'Uputio bih posebnu riječ i vama, dragi bogoslovi i sjemeništarci. Među tolikim lijepim svjedočanstvima osoba posvećenoga života u vašoj zemlji, prisjetimo se Časnog sluge Božjega Petra Barbarića. On ujedinjuje rodnu Hercegovinu i Bosnu u kojoj se posvetio, kao i čitav kler, bilo biskupijski, bilo redovnički. Neka ovaj mladi svećenički pripravnik kreposnoga života bude svima veliki primjer'.
Petrova brata fra Marka su ubili partizani u Širokom Brijegu 1945. te se očekuje i njegovo proglašenje blaženim zajedno s ostalim Širokobriješkim mučenicima... U Klobuku, u zaseoku Šiljevište, je spomen-dom obojice tih svetih ljudi. A i Petar je bio progonjen od komunističkog režima posthumno. Osim što je Petrov brat fra Marko pao kao nevina žrtva partizanskih pokolja, i sam Petar je u izvjesnom smislu posthumno bio proganjan od komunističkog režima. Štovanje Petra Barbarića trebalo je biti onemogućeno. Na njegov su grob dolazili čak i muslimani i pravoslavci tražiti njegov zagovor. Komunisti su njegovo tijelo uklonili, a u narodu su proširili lažnu vijest da je tijelo bačeno u Lašvu te da ga ondje više nema. Međutim, lijes s Petrovim tijelom bio je ipak zakopan, ali na drugom mjestu. Kada je dio zgrade Sjemeništa vraćen i kada se počelo s uređivanjem, 1998. tijelo je pronađeno, što je dalo poticaj da je Petrov proces za beatifikaciju još brže krenuo naprijed.
Odradili ste velik posao kao vicepostulator, ali ste zasigurno još bolje upoznali život i djelo Petra Barbarica. Što za vas predstavlja to iskustvo i sto smatrate najvećom vrlinom ovog budućeg blaženika?
Unutar kršćanske vjere imamo drugačije kriterije po kojima mjerimo i ocjenjujemo vrijednost jednog života i duhovnu veličinu jedne osobe. Časni sluga Božji Petar Barbarić često se uspoređuje s velikom sveticom sv. Malom Terezijom koja je proglašena čak i crkvenom naučiteljicom-doktoricom. Petar i sv. Mala Terezija bili su suvremenici. Umrli su iste godine 1897. od iste bolesti (tuberkuloze pluća). Oboje su s 15 godina krenuli u Bogu posvećeni život: Petar u travničko Sjemenište, Terezija u karmelićanski samostan. Sv. Mala Terezija provodi svoj jednostavni samostanski život u tišini karmela, bez ikakvih 'velikih' vanjskih djela! Nešto slično imamo i kod Petra koji je to sam lijepo izrazio onom čuvenom rečenicom: 'Od svih putova što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti". A taj put nije doveo Petra samo u nebo nego i do prave svetosti koju mu je Crkva već priznala potvrđujući njegove herojske kreposti.
Što će proglašenje Petra Barbarica blaženim značiti za Crkvu u Hrvata, a što za vjernike u Bosni i Hercegovini?
Rekao bih u prvom redu da će to biti veliki duhovni dobitak za Crkvu i za Hrvate u BiH. Ipak je Petar prvi autohtoni Hrvat Hercegovac iz BiH koji će biti uzdignut na oltar.
Ali s njegovom beatifikacijom oživjet će cijelo njegovo doba u kojem je živio. S jedne strane, bit će to priznanje tolikim hrvatskim kršćanskim obiteljima BiH, a koje su tako divno odgajale, a i danas odgajaju svoju djecu u kršćanskom duhu kao što je to činila i Petrova obitelj i koja je udarila prve temelje njegove svetosti. Potom će to biti priznanje ocima franjevcima koji su vršili redovitu dušobrižničku službu u Klobuku i od kojih je Petar primio prve sakramente i osnove kršćanskog nauka. A onda od njegove 15 godine na tim temeljima nastavili su dalje graditi isusovci u Travniku i voditi Petra do svetosti. S Petrovom beatifikacijom travničko Sjemenište i Gimnazija koju je utemeljio nadbiskup Stadler dobit će novo svjetlo i još više će biti istaknuto njihovo značenje u novijoj narodnoj i crkvenoj povijesti BiH. No, ono najvažnije: svi vjernici, a posebice hrvatska mladež, dobit će u Petru divan uzor kršćanskog života i ostvarenje Božjega poziva.
Dok se sa službene crkvene strane priprema njegova beatifikacija, kako bi se vjernički narod trebao što bolje pripremiti za taj veliki događaj, pogotovo u Hercegovini?
Iskreno rečeno č. sl. Božji nije još dovoljno poznat ni u BiH ni u Hrvatskoj kako bi to trebalo za jednoga kandidata oltara. Stoga će najbolja priprema biti da se upozna njego lik, tj. da se pročita njegova biografija. Kao vicepostulator preporučujem njegovu biografiju koju je prije nekoliko godina izdao 'Glas Koncila'. To je u stvari pretisak prve Petrove biografije iz 1900. godine, a napisao ju je isusovac p. Antun Puntigam, koji ga je dobro poznavao i bio kod njegove smrti. Ta je biografija istih godina bila prevedena na nekoliko europskih jezika i bila čitana i proširena izvan granica BiH i Hrvatske. Biografija se može nabaviti u njegovu rodnom mjestu Klobuku-Šiljevištima. Ta je biografija otkrila Petrovu svetost i bila je odlučujuća da se za nj pokrenuo postupak beatifikacije.