Na svetkovinu Duhova, 31. svibnja, večernje misno slavlje u Međugorju predslavio je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, međugorskog župnika fra Marinka Šakote i drugih svećenika.
Nadbiskup Pezzuto na početku misnog slavlja kazao je: “Na ovu svetkovinu Duhova, u trenutku kada ponovno sudjelujemo u euharistiji na stvaran način, ne samo na virtualan, smatrao sam prikladnim, u svojstvu Papina predstavnika u Bosni i Hercegovini, preuzeti inicijativu i osobno doći iz Sarajeva među vas da osjetite svu blizinu i ljubav svetoga oca Franje.
Niste bili sami u vremenu izolacije zbog pandemije, niste sami sada i nećete biti sami ni u budućnosti. Naravno, tu su prisutnost i blizina Gospodina Isusa i Njegove i naše Majke, Marije Kraljice Mira, te Božjeg milosrđa, koji daju puninu našoj potrebi da komuniciramo s Bogom i s braćom. Stoga danas svoje molitve uzdižemo Duhu Svetomu, uzdajući se i povjeravajući se zagovoru Marije, za cijelu Crkvu, za mir u našim zajednicama, u našoj zemlji i u cijelome svijetu”, kazao je na samom početku mise apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto. U nadahnutoj propovijedi nadbiskup Pezzuto je, među ostalim, kazao: “Svi se napuniše Duha Svetoga”.
Na taj način, tako jednostavan i neposredan, Djela apostolska u odlomku koji smo čitali i slušali sažimaju Otajstvo, odnosno spasonosni događaj, Duhove. Bez mnoštva riječi: svi se napuniše Duha Svetoga. Da, o njemu, o Duhu Svetom - dugo zaboravljenom u katoličkoj teologiji - danas znamo mnogo toga. Ali znamo kao neku priču iz dječjih vrtića ili kao teoriju; koju se s velikom jednostavnošću uči djecu na vjeronauku ili se odraslim osobama naviješta učenim riječima. Međutim, možda bih ja trebao postati svjesniji, možda bismo mi morali postati svjesniji. Što to zapravo znači ‘biti ispunjen Duhom Svetim’ da bismo mogli shvatiti sve važne posljedice za moj, za naš život danas? A onda, tko je za mene, tko je za nas taj Duh Sveti izvan uobičajenih katehetskih i teoloških formulacija? U ovom trenutku pada mi na um pitanje koje je Isus postavio svojima: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ Možda nam na Duhove ove godine, na Duhove u pandemiji koronavirusa Duh Sveti postavlja isto pitanje: ‘Tko sam ja za tebe?’ I ovdje Duhu Svetomu, kao uostalom ni Isusu, nije potreban odgovor - mišljenje, kao što se daje novinarima ili onima koji prave ankete, npr. u povodu izbora ili prilikom plasmana robe na tržište. Isusa i Duha Svetoga ne zanima ni izborno ni komercijalno natjecanje. Isus i Duh Sveti očekuju od mene, od tebe, odgovor iz srca. ‘Tko sam ja za tebe?’ To znači: koje mjesto ili, bolje rečeno, koliko mjesta ima Duh Sveti u mome životu, u tvome životu? Odnosno: koliko On uistinu znači za mene, za tebe? Vi dobro razumijete kako odgovor na ovo pitanje može biti samo apsolutno pošten i iskren. Osim toga, u ovom odgovoru nitko ne može zamijeniti mene ili tebe. Savjetuje osobno mene, tebe, svakoga, u tišini vlastite najdublje intimnosti.
Pokušajmo stoga dati iskren i osobni odgovor u trenucima tišine koje nam nudi liturgija euharistije. Evo prvog zadatka koji nam Duh Sveti daje na ove Duhove.
Poput Šimuna Petra, koji je također uime svojih drugova ispovjedio vjeru u Krista, Sina Boga živoga, tako smo i mi danas pozvani ispovjediti svoju posebnu vjeru u Duha Svetoga. U ovom drugom zadatku dopustimo da nas prati veliki filozof, teolog i kontroverzna osoba: blaženi John Henry Newman, kardinal Svete Rimske Crkve, koji je živio u 19. stoljeću. Za Newmana je Duh Sveti ‘život svijeta’, ‘život Crkve’ i ‘život duše’. Duh Sveti, život svijeta: kako je slatko sjećati se vremena kada smo kao djeca išli na vjeronauk i učili da je sve što postoji djelo Boga Oca: On je Stvoritelj. Ali, kojom energijom Bog Otac stvara, stavlja u život, odnosno čini da postoji, održavajući u postojanju i skladnom kretanju čitav svemir i našu Zemlju kako bi postali ‘dom’, ‘zajednički dom’? Ta snaga je Duh Sveti, koji se s pravom može nazvati Duhom Stvoriteljem, koji daje život, i to ne samo na materijalnoj nego i na duhovnoj razini. Doista, on je i Duh Stvoritelj naših duša. Dakle, sve što je stvoreno - uključujući nas, ljudska bića koja smo jedinstvo tijela i duha - stvoreno je u uskoj i nježnoj ovisnosti o Duhu Svetomu.
I upravo u toj ovisnosti, sve stvoreno nalazi svoju stabilnost i sigurnost: stoga možemo vjerovati Duhu Svetomu i potpuno se povjeriti Njemu. Duh Sveti je ‘život Crkve’. Za Newmana Crkva je ‘jedan veliki upaljeni svjetionik’ na brdu. A tko ga je upalio? Tko ga drži upaljenim? Crkva je rođena i održava se živom zahvaljujući prisutnosti i djelu Duha Svetoga. Zbog toga s pravom kažemo da je vrijeme Crkve u biti vrijeme Duha Svetoga. Crkvu je utemeljio Isus, ali sam ju je Isus povjerio Duhu Svetomu, koji je njezin istinski vođa. Petar je vođa, ali samo ako ostaje u zajedništvu s Duhom, ako ostaje u slušanju Duha. Koja je onda uloga Crkve? Crkva je pomalo nalik ljestvama između neba i zemlje, koje je patrijarh Jakov vidio u snu. Crkva, nastavljajući Spasiteljevo djelo, ne čini ništa drugo nego obnavlja zajedništvo između Boga i čovjeka. Ali ‘ljestve’ između neba i zemlje samo su sredstvo da bismo stigli na odredište. Stoga naglasak ne treba stavljati na sredstvo, već na odredište. Nadalje, Crkva djeluje kao djelotvorno i vjerodostojno sredstvo ispravnog puta prema Bogu, ne kad se okreće na sebe samu ili na ‘svog’ Boga, nego kada se uključi u ovo djelo i usmjeri svoju pozornost na beskrajno mnoštvo muškaraca, žena i djece, koji su gladni materijalnog i duhovnog kruha. Duh Sveti je motor koji gura cijelo čovječanstvo u njegovu vertikalnom zamahu prema Bogu, dok su ‘ljestve’ - Crkva, pokretač ovog zamaha, u smislu da Crkva - kojoj je dan dar punine snage Duha Svetoga - nudi čovječanstvu siguran i istinit put da može doći na cilj. Duh Sveti je ‘život naše duše’: on je ‘Utješitelj’, odnosno branitelj i tješitelj naše duše, koji se nastanio u nama i preuzeo najintimniji i najdublji dio našeg bića.
To je u nama proizveo sakrament krštenja! Ali, ako je istinita ta prisutnost Duha Svetoga – kao što i jest istina – onda možemo reći kako je ne samo naša duša već i cijelo naše biće pretvoreno u hram tog istog Duha Svetoga, u mjestu gdje On prebiva i želi prebivati jer je to Duh ljubavi. Blaženi kardinal Newman, vezano za to, ovako je molio: ‘Na dan Pedesetnice s Neba si se spustio u obliku plamenih jezika… Vječnog i nestvorenog plamena, zbog kojeg naše duše žive i postaju dostojne neba.’ Nitko više od Djevice Marije nije shvatio i živio otajstvo Duha Svetoga, posebice od dana Navještenja.
Ali, od tog dana nadalje, prolazeći kroz sve ono s čime se Ona morala suočiti zajedno sa svetim Josipom, možda možemo u svojoj pobožnosti prema Njoj dodati drugim naslovima kojima je zazivamo i litanijama kojima je molimo, i ovo: Marijo, ženo potaknuta samo Duhom Svetim. Taj naslov ‘Žena koju je pokretao samo Duh Sveti’ savršeno se uklapa u marijansku duhovnost koju njegujemo ovdje u Međugorju, gdje častimo Mariju kao Kraljicu Mira i Božjeg milosrđa: mir i milosrđe izvrsni su darovi i izabrani plod prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga”, kazao je nadbiskup Pezzuto.
Međugorski župnik fra Marinko Šakota na početku misnog slavlja pozdravio je nadbiskupa Pezzuta i kazao kako je osobno tražio da na Duhove slavi misu u Međugorju imajući u vidu da u ovom mjestu nije dugo bio zbog pandemije. Tu je stigao budući da i Gospa Kraljica Mira tu dolazi i blagoslivlja ovaj narod te uime svetog oca Franje, kao i mnoštva hodočasnika koji žele opetovano pohoditi ovo mjesto Gospine nazočnosti.•