Ako je na jednoj strani 20-ak europskih država koje imaju ukupno 410 milijuna stanovnika, a s druge strane zemlje s 40 milijuna stanovnika, onda je jasno da učinak ravnomjerne raspodjele dodatnog Pfizerova cjepiva na stopu procijepljenosti neće biti isti. Pojednostavljeno: doze treba optimalno rasporediti da imaju maksimalan učinak na zemlje koje najviše zaostaju. Dok će drugima to neznatno smanjiti efekt, nama – Hrvatskoj, kao i drugim državama, poput Bugarske i Latvije, to će puno značiti.
Prevagnuo hrvatski argument
Bio je to argument s kojim je predsjednik Vlade Andrej Plenković – po navodima sudionika – vrlo oštro nastupio na video sastanku Europskog vijeća na kojem se raspravljalo o raspodjeli 10 milijuna doza cjepiva Pfizera i koji je u konačnici i rezultirao razbijanjem otpora nekih zemalja – prije svega onih nordijskih – prema većem izdvajanju njihovih doza u svrhu solidarnosti.
Počelo je s prijedlozima da se od 10 milijuna doza za solidarnost izdvoji tek pola milijuna, potom milijun, a neke su zemlje granicu povukle na najviše dva do 2,4 milijuna. Naposljetku je ipak dogovoreno da od 10 milijuna doza 30 posto ide za države koje imaju manjak cjepiva (3 milijuna doza), a 70 po načelu pro rata među članicama, razmjerno broju stanovnika. Tako će Hrvatska dobiti dodatnih 747 tisuća doza cjepiva Pfizer–BioNTech do kraja lipnja.
Akcija “Pfizer” pokrenula se u Hrvatskoj sudjelovanjem u aktivnostima Upravljačkog odbora za cijepljenje Europske komisije, gdje su se dobro upoznali mehanizmi raspodjele te prema tome krenula priprema argumentacije. Hrvatska je zastupala stav da 10 milijuna doza koje će se iz 4. kvartala rasporediti u 2. ne ide samo po principu pro rata, po čemu bismo mi dobili 90 tisuća doza, nego da se uzme u obzir situacija zemalja koje su u nezavidnoj situaciji zbog AstraZenece koja nije isporučila sve što je bilo ugovoreno. Primjerice, Hrvatska je dobila tek 17 posto ugovorenog.
Hrvatska je inzistirala da se među zemljama koje bi ušle u paket solidarnosti doze ne raspodijele samo po demografskoj težini tih zemalja, nego da se uzme u obzir i njihova zaostalost u broju doza, odnosno da bude dvostruki ključ – i demografski i zaostajanje.
Hrvatski argument je prevagnuo te su i drugi lideri koji su bili u sličnoj poziciji, a koji su na sastanak Europskog vijeća došli samo s argumentom “nama treba” i “dajte nam jer nemamo”, ponovili i preuzeli takvo objašnjenje. Također, Hrvatska je inzistirala da se razgovori koji će do kraja utvrditi koliki će biti omjer solidarnosti, a koliko pro rata nastave u okviru COREPER-a, odbora stalnih predstavnika koji imaju političku dimenziju, a ne da se vrate na Upravljački odbor.
Otvorio se politički put
To je otvorilo politički put pa je Plenković tako razgovarao s čelnicima zemalja koje imaju manjak cjepiva, s čelnicima europskih institucija, kao i s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, pojašnjavajući poziciju i situaciju u kojoj se nalazila Hrvatska ne svojom krivnjom, već zbog sporije proizvodnje i distribucije AstraZenece.
Razgovarao je i s Antónijem Costom, premijerom Portugala, države koja predsjeda Vijećem EU i koja je elegantno riješila problem austrijske i slovenske blokade plana raspodjele, najavljene nakon što su bile nezadovoljne dobivenim dozama, tako što je procedura propisala da države koje su se svrstale u paket solidarnosti ne mogu odlučivati o raspodjeli, već je ta odluka dana državama koje daju svoje doze. Francuska je, doznajemo, puno pomogla da se digne na tri milijuna, Njemačka se složila, a onda su popustile i druge do tada tomu nesklone države.