Plenkovićeva Vlada najveći je zagovornik BiH i pozicije Hrvata

Jedna od najaktivnijih europarlamentarnih je Željana Zovko, koja ne dopušta privremene aktualne BiH i ohrabriti je staviti k EU. Zbog toga je ove godine dobio priznanje Naše gore list na manifestaciji Večernjakov pečat.

Kako ste doživjeli priznanje koje vam je dodijelilo Večernjakov pečat?

Ovo priznanje, prije svega, doživljavam kao priznanje svim dobrim ljudima koji su dugi niz godina pomagali u promociji Bosne i Hercegovine. Ono je došlo neočekivano te samim time pričinilo mi je još veće zadovoljstvo. Ovakva prestižna nagrada, osobito priznanje u posebnoj kategoriji Naše gore list, velika je čast za moj tim i mene te je jedan svojevrstan poticaj da nastavimo svoje aktivnosti u Europskom parlamentu na pronalasku rješenja za normalizaciju odnosa u zemlji, koja dvadeset i pet godina nakon potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma još traži balans kojim će pomiriti očekivanja triju konstitutivnih zajednica i ostalih koji žele bolji suživot i europsko rješenje koje će ovu zemlju usmjeriti na europski put za kojim, nažalost, zaostaje. Ovo je također potvrda za angažman hrvatskih zastupnika kroz poticanje rasprava i sudjelovanje u izradi rezolucija o ovoj zemlji kako bi je vratili u fokus interesa europskih dužnosnika te tražili izlaz iz ponekad slijepe ulice u koju je zapala zbog guranja u šablone koji za ovu zemlju samo znače stagnaciju. U svom prijašnjem radu kao veleposlanica Bosne i Hercegovine, kroz aktivnosti na projektima koji su bili uspješni za zemlju, uvijek sam primjenjivala pravilo da se mora naći interes za sve tri zajednice kako bih mogla neki projekt opravdati, a također kanalizirati pozitivnu sinergiju od svih koji su imali interesa na tome raditi. To je bilo tijekom upisa Starog mosta na popis svjetske baštine davne 2005. godine i njegovu petnaestu godišnjicu upisa slavimo ovog srpnja kao prvog upisanog bh. dobra na ovu prestižnu listu.

Jeste li dobili komentare od kolega, kako gledaju na ovo priznanje?

Naravno, dobila sam čestitke i pozitivne komentare. Za moje kolege, osobito u vanjskopolitičkom odboru, izuzetno je značajno da se naše aktivnosti u Europskom parlamentu prate u zemljama koje imaju aspiraciju pridružiti se EU te da su građani točno informirani o pomoći koju EU daje za proširenje te pozornosti koju na to poklanja. Od početka novog mandata kroz ovaj odbor kontinuirano smo radili na što većoj financijskoj pomoći za zapadni Balkan, osobito za BiH, s obzirom na njezinu krhkost te poroznost u slučajevima migrantske krize s kojom se suočava u proteklim godinama. Također sam se zalagala kod Komisije i za jednaku pomoć kroz RescEU mehanizam na čijoj sam izradi u prethodnom sazivu sudjelovala.

Nakon zagrebačkog summita ponovno je potvrđena europska perspektiva BiH i zemalja regije. Deklarativno su u BiH svi za EU, ali u realnosti to nije tako. Zašto?!

Veliki je uspjeh premijera Andreja Plenkovića, kao i hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, održavanje zagrebačkog summita o zapadnom Balkanu, kao i deblokada otvaranja pretpristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom u ožujku ove godine. Sjetimo se koje je razočaranje nastalo u listopadu prošle godine kada je odlukom nekih zemalja članica odgođeno otvaranje pregovora s te dvije zemlje. Tada sam na osobni poziv predsjedatelja naše EPP skupine u EU parlamentu Manfreda Webera, kao zastupnica koja je pregovarala rezoluciju uime EPP, kojom smo negodovali na oklijevanje Vijeća na otvaranje pregovora, posjetila Skoplje kako bismo “ohrabrili” ove dvije zemlje da nastave svoj europski put koji je, naposljetku, i formaliziran otvaranjem pregovora u ožujku ove godine. Na protekloj plenarnoj sjednici u Bruxellesu usvojili smo preporuke za ovaj summit. Nažalost, nakon zagrebačkog summita, zbog krize COVID-19 koja je onemogućila normalno funkcioniranje samog Parlamenta, te su vanjskopolitičke teme bile na čekanju zbog žurnih usvajanja financijskih mjera s kojima smo djelovali tijekom krize. Solidarnost Europske unije je nemjerljiva. EU je u znak snažne povezanosti s regijom mobilizirao više od 3,3 milijarde eura za zapadni Balkan i potvrdio poseban odnos s regijom omogućivši joj pristup dodatnim instrumentima europske pomoći. U ovim preporukama za sastanak na vrhu EU o zapadnom Balkanu ovim se zemljama šalje snažna poruka o njihovoj europskoj perspektivi. Tad sam i rekla kako se “Hrvatska pokazala kao istinska predvodnica u EU i partnerica zapadnom Balkanu”. RH je jasno ukazala na činjenicu da je upravo ona od svih država članica najviše izložena stvarnim i potencijalnim nestabilnostima na zapadnom Balkanu. Pretpostavljam kako odugovlačenje europskog puta BiH ide na ruku onim snagama koje potencijalno žele neke druge aktere na granicama s EU-om. Za nas je to prvenstveno sigurnosno pitanje kako bismo otklonili potencijalnu nestabilnost u budućnosti za EU građane. Identificiranje onih snaga koje su protiv europskih integracija prepuštam velikom aparatu međunarodne zajednice koji već dugo godina djeluje u Sarajevu te bi trebao kroz naučene lekcije spoznati kome u BiH ne odgovara Europa i zbog kakvih ciljeva.

Nedavno ste reagirali zbog napada na Katoličku crkvu u Sarajevu i dobili ste odgovor od Europske komisije. Ta je vijest prešućena, a odgovor europskog povjerenika Várhelyija bio je znakovit?!

Prije godinu dana predvodila sam izaslanstvo Europskog parlamenta EPP skupine za međureligijski dijalog u Bosnu i Hercegovinu. Tad smo s mojim kolegama iz Njemačke, Nizozemske, Slovačke i Luksemburga u razgovoru s vjerskim liderima u Mostaru tražili njihovo mišljenje o deblokiranju rješenja za Izborni zakon u Mostaru te viđenje kako funkcionira međureligijski dijalog u tom gradu. Na moju inicijativu, s tadašnjim izvjestiteljem Predom, s kojim sam izvrsno surađivala kad sam došla u Europski parlament, organizirana je izložba o kulturnoj i vjerskoj različitosti BiH gdje je govorio kardinal Vinko Puljić i reis Kavazović. Moje iskustvo nominiranja triju vjerskih objekata da se obnove pod zaštitom UNESCO-a, a nakon upisa Starog mosta, tad mi je pribavilo dosta simpatija u svim trima vjerskim zajednicama u BiH te sam imala pozitivna iskustva koja sam čak navodila kao primjer kroz moj rad u vanjskopolitičkom odboru. Čak su uzete i moje inicijative za rad s vjerskim zajednicama i u posljednjim preporukama za Istočno partnerstvo. Kontinuirano radimo na žurnim rezolucijama u EU parlamentu gdje upozoravamo na kršenja prava vjerskih manjina i progon kršćana. Nedavno smo dodijelili Saharovu nagradu borcu za prava muslimanske manjine u Kini. Kad sam vidjela prijetnje s kojima se suočila Katolička crkva u BiH, pozvala sam svoje kolege na reakciju. Njihova osjetljivost time je viša s obzirom na količinu dezinformacija koja se pojavila u slučaju služenja mise. Osuda totalitarnih ideologija u EU parlamentu kroz našu rezoluciju u rujnu 2019. govori sama za sebe - da u EU nema mjesta ni za jedan totalitarizam ni simbole koje je imao za vrijeme represije naroda nad kojim je vođena ista. Kultura sjećanja na žrtve koje je totalitarni režim pokušao izbrisati ugrađena je u rezoluciju. Pitanje napada na kardinala Puljića postavila sam i Komisiji kada sam kao zamjenica koordinatora EPP-a tijekom sjednice Odbora za vanjske poslove zatražila od povjerenika za susjedstvo i proširenje Olivera Várhelyija da reagira na ugrožavanje slobode vjere i vjeroispovijesti u BiH, što je on i učinio. Povjerenik Várhelyi dobro poznaje situaciju u BiH i svjestan je pod kojim se pritiskom našao kardinal Puljić. Jako sam zadovoljna njegovim odgovorom u kojem potvrđuje ono na što sam cijelo vrijeme upozoravala, a to je da je ključni uvjet europskog puta BiH poštivanje osnovnih prava, uključujući slobodu mišljenja, vjere, udruživanja i izražavanja.

Jesu li vas iznenadili pritisci i napadi na Katoličku crkvu i kardinala Puljića?

Iznenadile su me neprimjerene prijetnje kardinalu Puljiću koje su sada počele biti javne i otvorene. Već dugo godina Katolička crkva u BiH upozorava na svoju situaciju bez neke značajne reakcije međunarodne zajednice. Posljednje očitovanje o problemu koje je došlo u vidu snažne reakcije bilo je davne 2001. tijekom saslušanja u vanjskopolitičkom odboru američkog Kongresa kad su se tadašnji kongresnici očitovali o položaju katolika te rekli da je nedopustiv njihov tretman u BiH. Na tome saslušanju sudjelovali su kardinal Puljić i biskup Perić. Nažalost, otad naovamo situacija za katolike ne samo da se nije poboljšala nego je, naprotiv, svakim danom sve lošija. Sve je kulminiralo komunističkom ikonografijom u znak prosvjeda protiv katolika. Slika totalitarne ikonografije protiv vjerske slobode slika je koja će dugo ostati u sjećanju svih onih koji su se nadali da je BiH društvo zrelo za toleranciju.

U političkom Sarajevu mogli su se čuti komentari da približavanje Europskoj uniji znači potpuno dokidanje prava naroda. Je li to europski standard?

Naravno da nije. Europski standard upravo je ono što Hrvatima u Bosni i Hercegovini trenutačno nedostaje, a tu osobito mislim na njihovo pravo na biranje vlastitih predstavnika u vlasti. Ako taj standard koji je omogućio normalan suživot u Belgiji, Italiji s Južnim Tirolom, Španjolskoj i sl. nije europski, onda Europa danas ne bi bila Unija. Mi jesmo ujedinjeni u različitosti te za svaku zemlju tražimo rješenje koje odgovara njezinoj specifičnosti. Europa želi ispunjavanje standarda koji će zadovoljiti te posebnosti. Odluke Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju te Daytonsko-pariški mirovni sporazum stvorili su neke specifičnosti u BiH kojih su svjesni svi u Europi i prepuštaju BiH da nađe rješenje za te specifičnosti i zajednički put. Na BiH je da se dogovori koje je to rješenje. Ono ne smije biti konfliktno s pravima građana, ali ne smije biti ni konfliktno s pravima naroda. U suprotnom, u slijepoj smo ulici i zemlja će ostati zemlja slučaj, a ne zemlja ujedinjena u bogatstvu različitosti. Europski parlament kroz svoje rezolucije predložio je rješenja. Ona mogu biti dobar model i putokaz.

Kako, po vašem mišljenju, pronaći balans između predstavljanja naroda i građana?

Za BiH je najvažnije osigurati jednakopravnost. Nositelji vlasti iz redova svih konstitutivnih naroda moraju zajednički pronaći rješenje kako bi BiH postala pravna država s funkcionalnim institucijama koje izvršavaju odluke vlastitog Ustavnog suda. Pogledajte Belgiju, koja je jedna od najnaprednijih država i izvrstan primjer kako su prava i zahtjevi svih zajednica riješeni. Potrebno je napuštanje zastarjele retorike, okretanje dijalogu i donošenje niza reformi, a prvenstveno Izbornog zakona, kao temeljnog uvjeta koji će omogućiti Hrvatima da biraju svoje predstavnike, i stvoriti želju za sudjelovanje u izgradnji zajedničke budućnosti. Donesene su rezolucije Europskog parlamenta o BiH čije preporuke još nisu provedene. Više od godinu dana prošlo je od posljednjeg mišljenja Komisije o zahtjevu za članstvo, a od 14 ključnih prioriteta nedavno je ispunjen tek jedan. Politički dogovor o novom Statutu i Izbornom zakonu Mostara jedini je uspjeh. Poslije 12 godina nametnutog stanja ovaj grad i njegovi stanovnici konačno imaju mogućnost izraziti svoju volju i birati svoje predstavnike na lokalnoj razini. Ovaj dogovor treba biti primjer za rješavanje svih problema u Bosni i Hercegovini i očekujem kako će se, sukladno dogovoru, za šest mjeseci predstaviti cjelokupno rješenje za Izborni zakon. Čvrsto vjerujem da je jedino kroz kontinuirani dijalog i kompromis nositelja političke vlasti moguće pronaći taj balans, ali uz uvažavanje prava svih konstitutivnih naroda.

Kakvom ocjenjujete ulogu Hrvatske i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u BiH i regiji kada je riječ o približavanju EU?

U svom dvadesetjednogodišnjem radu u politici mogu reći da imam neku institucionalnu memoriju s obzirom na sve okolnosti u kojima sam radila te kontekste događanja i neke odluke koje su izravno imale utjecaj na položaj BiH u EU i Hrvata u njoj. Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković jedna je od rijetkih osoba u dugo godina koja se toliko založila i koja je stavila kao jedan od svojih osobnih prioriteta rad na boljem položaju i ravnopravnosti Hrvata u BiH. Podsjetimo se samo koliko je ključna bila njegova uloga još kao zastupnika u Europskom parlamentu tijekom predaje formalnog zahtjeva za članstvo Bosne i Hercegovine, te rezolucije EP-a o BiH iz 2014. godine u kojoj se predlaže srednji federalni put, između dva ekstremistička smjera koje provladavaju u državi – unutarizam i podjela. Od početka njegova premijerskog mandata, Vlada se nakon dugo godina ponovno aktivirala u kulturni i politički život Hrvata i tijekom cijelog mandata aktivno je radila na njihovu boljitku. Sve veze s Republikom Hrvatskom, koje su neke druge vlade raskinule, vraćene su, počevši od dopisništva HRT-a pa sve do izravne zračne veze između Zagreba i Mostara. Ured za Hrvate izvan Hrvatske u mandatu ove Vlade udvostručio je sredstva koja su alocirana za projekte u BiH, dok su povećane potpore za zdravstvo, kulturu i obrazovanje. Ova Vlada poručila je kako Hrvati nisu sami i da je hrvatska trajna obveza i konstantna politika osigurati da Hrvati, kao najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH, budu legitimno i adekvatno zastupljeni u svim institucijama. Što se tiče zalaganja premijera Plenkovića za europski put BiH, nijedna vlada prije nije bila veći zagovornik njezina europskog puta, kao i cijelog zapadnog Balkana. Premijer Plenković je pomoću svog međunarodnog utjecaja mnogo napravio kako bi stavio proširenje ponovno na dnevni red Europske unije, što je i pokazao zalaganjem za održavanje zagrebačkog summita o zapadnom Balkanu, unatoč neviđenoj krizi koja je pogodila Zagreb i Republiku Hrvatsku. Ova Vlada i premijer Plenković na vanjskopolitičkom planu najvjerodostojnije su artikulirali problem Hrvata i europski put Bosne i Hercegovine i na tome im zahvaljujem. Ponosna sam što imamo za predsjednika Vlade Plenkovića koji može objasniti modificiranje mirovnih sporazuma kojima je napravljena šteta Hrvatima u BiH. Uvjerena sam u konačno rješenje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini te će njezino pozicioniranje kao jake kandidatkinje za Europsku uniju biti veliki uspjeh kako buduće Vlade Andreja Plenkovića tako i naših zastupnika u EU parlamentu, kojim će završiti turbulentno razdoblje koje su Hrvati u BiH prolazili u svom traženju pravde i jednakosti.•