Nedavna gotovo protokolarno označena vijest kako je Energoinvest potpisao jedan aneks ugovora s ruskim Gazpromom kojim se definira kako bi se za tjedan dana nova spojna točka za isporuku plina, umjesto s ukrajinsko-mađarske granice u mjestu Beregovo, trebala premjestiti na točku isporuke Zvornik prošla je jedva zapaženo. No, suštinski, tim potezom koji su povukli iz Energoinvesta, zaobilazeći cijelu Vladu i Federaciju BiH te skrivajući te detalje, doveli su do toga da se vodi doslovno tihi rat koji bi mogao odrediti sudbinu daljnje plinofikacije BiH i njezino potpuno izoliranje samo u interesu Rusije, ali i njezinih igrača koji se javno deklariraju posve drukčije od onoga što stvarno rade.
Uzalud zakon
Ovaj potez, tvrde upućeni, svjesno se povlači kako bi se “miniralo” Južnu plinsku interkonekciju BiH te zemlju učinilo dodatno ovisnom o ruskome plinu. Prema dostupnim informacijama, sve u potpunom dosluhu rade aktualna direktorica Energoinvesta Bisera Hadžialjević i kontroverzni ministar energetike, industrije i rudarstva Nermin Džindić, posve zaobilazeći premijera Fadila Novalića, ali i njegovu zamjenicu Jelku Milićević, te cijelu Vladu Federacije BiH ili ih svjesno obmanjuje oko toga. S novom spojnom točkom u Zvorniku BiH bi dobila novi pravac opskrbe, što se u javnosti pokušava podvaliti s tvrdnjom kako je riječ o diverzifikaciji opskrbe prirodnim plinom. U suštini je riječ u konačnici o istom dobavljaču Gazpromu, čijem se daljnjem snažnijem uplivu snažno protive iz Europske unije, a napose iz SAD-a. Turski tok, naime, ne predstavlja diverzifikaciju opskrbe, a ovim potezom Gazprom, uz pomoć Džindića i Energoinvesta, doslovno dolazi na granicu zemalja kako bi isključio bilo kakvu mogućnost dopreme drugog izvora plina u slučaju potrebe na plinskom tržištu. Na taj način Gazprom doslovno planira zarobiti BiH i učiniti je ovisnom samo o ruskom plinu. Ranije se Energoinvest složio s prijedlogom ruske strane kako više nije u mogućnosti isporučivati plin preko Ukrajine odnosno Mađarske. Iz BH-gasa, kompanije koja upravlja prijenosnim plinskim sustavom, upozorili su da promjena točke isporuke plina s Beregova na Zvornik predstavlja suštinsko pitanje daljnjeg određenja FBiH prema kupnji plina od Gazprom Exporta. Takav potez, tvrde oni, u izravnoj je suprotnosti sa stavovima Vlade FBiH prema ruskoj strani te vrlo realnim plaćanjem 23 milijuna dolara za raskid ugovora, kao i apsolutno nepoznatim uvjetima kupnje plina iz Turskog toka jer se ugovor tek treba ponuditi. Iza ovoga “diverzantskog” poteza Džindića i B. Hadžialjević očito stoji interes ruskoga Gazproma i Turske, ali ponajprije izravni udar na novi strateški smjer kojim se Federacija BiH drznula uputiti - prema Južnoj interkonekciji koja bi preko Hrvatske trebala BiH učiniti neovisnom o ruskom plinskom zagrljaju. Taj je projekt Federacija BiH proglasila strateškim, donijela čak i posebni zakon kako bi se povezala sadašnja plinska infrastrukture te otvorio prostor i za područje Hercegovine.
Gazprom kao gospodar
No, podzemnim igrama Džindića i Energoinvesta apsolutno se pogoduje proruskim igračima Srbima, ali se spašava i Turski tok koji se po brojnim parametrima pokazao kao unaprijed propali projekt. Praktično im je Federacija jedini resurs kojim mogu pokriti ekonomski promašaj Turskog toka. Kada se tome doda da je entitetska kompanija Gas-Res dala Gazpromu ovlast da na teritoriju cijele BiH može trgovati plinom, a da se o tome šuti, dobiva se jasnija slika tko je čiji igrač.