Postoji jasan konsenzus o utjecaju konvencionalne proizvodnje energije putem fosilnih goriva na klimatske promjene. Međutim, utjecaj klimatskih promjena na energetski sektor je do unatrag nekoliko godina bio podcijenjen. Tek posljednjih nekoliko godina došlo je do suočavanja s problemom u vezi s veličinom i načinom na koji klimatske promjene mogu utjecati na rad postojećih i budućih sustava za proizvodnju energije, navodi se u dokumentu Plan prilagođavanja na klimatske promjene BiH – NAP s prijedlogom mjera. Energetski sektor je ranjiv na utjecaj klimatskih promjena na više načina. Promjena temperature i oborina te učestalost ekstremnih nepogoda imaju utjecaj kako na količinu proizvedene energije tako i na isporučenu te utrošenu energiju od krajnjih korisnika.
Klimatske promjene
Utjecaj klimatskih promjena na sektor energije općenito se grupira na sezonske i dnevne temperature. I promjene oborina utječu na razdoblja vršnih zahtjeva za energijom, kao i veličinu tih "peakova"/vrhova; produljenje sušnih razdoblja dovodi do smanjene dostupnosti vode za hidroelektrane, odnosno uzrokuje smanjenu sposobnost proizvodnje el. energije; promjena temperatura i oborina utječe na dostupnost vode koja je nužna za hlađenje u elektranama; promjene prisutnosti naoblake, temperature i tlaka izravno utječu na izdašnost i pouzdanost vjetra i solarnih izvora, što izravno dovodi u pitanje dostupnost ovih obnovljivih izvora i njihovu produktivnost; povećan intenzitet i učestalost težih vremenskih neprilika utječe na stanje cjelokupne energetske infrastrukture, uključujući i energane, dalekovode, rafinerije, cjevovode i električne vodove, a što dovodi do prekida u opskrbi krajnjih korisnika. Povećanje temperature kao jednog od indikatora klimatskih promjena zasigurno se odražava i na količinu potrebne finalne energije kod krajnjeg korisnika s jedne strane te na sposobnost proizvodnje el. energije te njezinu pouzdanu isporuku i prijenos s druge strane. Kada je riječ o finalnoj potrošnji, porast temperature uzrokuje veće potrebe za energijom za hlađenje, koje su ovisno o klimatskoj zoni područja u većoj ili manjoj mjeri značajne. Pretpostavlja se da bi porast temperature u intervalu 1 – 2 °C doveo do povećanja potrebne energije za hlađenje u iznosu od 3 do 6%. Osim porasta potreba za energijom za hlađenje, istodobno se manifestira i smanjena potreba energije za grijanje, koja varira također ovisno o pripadajućoj klimatskoj zoni. Više temperature u zimskom razdoblju bi, prema analiziranim scenarijima klimatskih promjena, vrlo vjerojatno mogle dovesti do smanjenja toplinskih potreba, odnosno energije za grijanje u rasponu 4 – 8%. Ovakve promjene u potrebama za energijom s velikom vjerojatnošću vode k ljetnim "peakovima" u potrošnji električne energije.
Potražnje za energijom
Zadovoljavanje ovakvih vrhunaca potražnje za energijom u pojedinim oblastima može voditi k zahtjevu za ulaganja u novu energetsku infrastrukturu. Uslijed viših temperatura neizravno dolazi i do smanjenja učinkovitosti termoelektrana koje za hlađenje koriste vodu. Naime, hladnija voda znači veću učinkovitost proizvodnje električne energije. Tako, viša temperatura vode i zraka znači i nižu ukupnu učinkovitost elektrana.
Očekivana smanjenja količine ljetnih oborina u unutarnjim predjelima mogla bi dovesti do pada proizvodnje el. energije u hidroelektranama, što bi također moglo ugroziti sigurnost u opskrbi energijom. Prethodna iskustva su pokazala kako su suše doprinijele smanjenjima u proizvodnji struje u hidroelektranama. Raspoložive analize pokazuju da smanjenje dotoka i u minimalnim iznosima ima značajan efekt na proizvodnju el. energije te da smanjenje od 1% dotoka može biti odgovorno za smanjenu proizvodnju energije od 3%. Uzimajući u obzir varijacije u oborinama i varijacije u sezonski raspoloživim i efektivnim dotocima, ukupno smanjenje proizvodnje može se kretati i do 30%. Češći i intenzivniji toplinski valovi vjerojatno će povećati potražnju za el. energijom, osobito u urbanim sredinama i industrijskim centrima. U isto vrijeme ta područja će vjerojatno doživjeti smanjenu opskrbu vodom zbog manjih oborina i/ili povećane temperature i isparavanja. Hidroelektrane su osjetljive na količinu i vrijeme dotoka. Utjecaj smanjenja protoka i u malim postocima značajno smanjuje proizvodnju el. energije. U nekim regijama, posebno u vrijeme povećane količine oborina, hidroelektrana će morati modificirati svoj rad kako bi se izbjegle poplave u nizvodnim područjima.