Tramošnica je tipična povratnička sredina u Posavini koja dijeli sudbinu ostalih povratničkih mjesta u Posavini gdje populaciju čine u pravilu osobe treće životne dobi. Ne razmišljaju previše o poslu, već o ustanovama u kojima će imati zdravstvenu njegu i gdje će provoditi umirovljeničke dane. Prije rata to je posavsko područje bilo među bogatijim s visokim standardom života oko 3000 stanovnika. Ratne rane još nisu zacijelile, a vratilo se tek oko 10 posto bivših žitelja.
Humano starenje
-Župa svetog Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici tijekom protekloga rata doživjela je progonstvo jer svi su žitelji protjerani. Oko 2000. počeo je povratak, i to uglavnom župljana starije dobi. Računao sam prosjek godina povratnika i on prelazi 60 godina. Uglavnom su to samci ili parovi. Ukupno su 42 kućanstva s po jednim povratnikom, a 45 povratničkih obitelji s po dva člana. Vratio se u cijelosti vrlo mali broj, i to ne samo u ovu župu, već i u sve krajeve odakle su bili protjerani, kaže župnik fra Jozo Puškarić. Fra Jozo je u župu došao prije šest godina i od tada se smanjio broj za više od 40 osoba, a obitelji oko 30. - Nije riječ samo o umiranju. Ako ostane jedna osoba u kućanstvu, ne može sama o sebi brinuti, odseli se ili djeci ili u starački dom. Želja za humanim starenjem u rodnom kraju ne može se mnogim povratnicima ispuniti pa se tako traže alternativna rješenja, smatra župnik i predlaže da se patronažom i obilaskom starih i nemoćnih može taj proces zaustaviti.
Očekuju pomoć Općine
Fra Jozo, kao potvrđeni humanist, nije ostao samo na riječima, već je pokrenuo inicijativu u općini Pelagićevo (RS) gdje pripada župa, ali sve teče sporo pa se pribojava da će ipak ostati samo na ideji. Nevladin je sektor puno aktivniji pa će Udruga “Don” iz Prijedora pokušati ostvariti suradnju s Općinom i realizirati takav projekt kakav su već imali u Domaljevcu.
Povratnici su jednoglasni, najljepše nam je, kažu, u rodnom kraju, ovdje se osjećamo slobodno, nesputano.
- Posjećujemo i djecu, ali ipak nam je ovdje najljepše. Bilo bi dobro da nam se u tome pomogne, kaže Luca Jurkić. Nažalost, u slučaju Jele Gagulić potvrđuje se koliko je nužna svakodnevna pomoć jer joj je mužu ipak bila potrebna bolnička pomoć.
- Ne znam kako će sve ovo ići kada se vrati, najvjerojatnije ću platiti osobu koja će mu pomagati kada ja ne mogu, kaže Jela. U svim povratničkim sredinama taj problem postaje sve izražajnij, a za rješenje nedostaje puno karika. - Nije riječ samo o potrebi otvaranja onih klasičnih staračkih domova, nego su možda potrebniji patronaža, obilazak stanovnika, pomoći bolesnicama, ponekada samo obilazak i razgovor, zaključuje fra Jozo.