U Sarajevu je jučer održan sabor svećenika koji pastoralno djeluju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Započeo je euharistijskim slavljem u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, u suslavlju vrhbosanskog nadbiskupa u miru kardinala Vinka Puljića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenka Spajića i ostalih oko stotinjak okupljenih svećenika.
Okupljanje nakon 2 godine
Na početku nazočne je pozdravio rektor Spajić koji je izrazio radost jer su se svećenici nakon dvije pandemijske godine ponovno okupili na ovom događaju. Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga evanđelja, vrhbosanski nadbiskup uputio je prigodnu propovijed, osvrnuvši se na pročitani odlomak iz Lukina evanđelja.
- Bilo je rano nedjeljno jutro, treći je dan otkako je Isus osuđen, razapet, umro i pokopan u tuđi grob jer svoga nije imao. Isusovi učenici njegovu su osudu i smrt doživjeli vrlo tragično. Nakon što se ovo dogodilo, neke Isusove učenike uhvatila je dodatna panika te su vrlo brzo bili na putu što dalje od Jeruzalema. To pokazuje primjer dvojice iz današnjeg evanđelja (Lk 24,13-35), koji su krenuli prema mjestu Emaus (…) Jedan se zvao Kleofa, a drugome ne znamo imena (…) Ova dvojica Isusovih učenika primjer su ljudi koji su uvjereni, da su im potonule sve lađe (…) Zato je takvim osobama često svojstvena reakcija napuštanja svega i bijega na drugo mjesto - podsjetio je nadbiskup. U nastavku je objasnio kako ova poučna zgoda iz Svetog pisma može biti od velike koristi svakom čovjeku, koji se bilo gdje i bilo kada nađe u teškim problemima i mukama. - No, vjerujem razboritim u događaju s puta u Emaus potražiti odgovor na neka današnja pitanja. Moramo imati hrabrosti i pitati se također: Što nama svećenicima, okupljenima, predstavlja pokušaj dvojice Isusovih učenika da odu u Emaus i što nam poručuje? Osnovna je poruka da iskren učenik (…) Isusa prepoznaje slušanjem njegove riječi i slavljenjem sakramenta lomljenja kruha i da na takav način, u društvu s Isusom, otkriva volju Božju, doživljava vlastito obraćenje i prepoznaje koji su pravac, mjesto i način za vršenje svoga poslanja.
Poslije mise uslijedio je radni dio susreta u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije, tijekom kojega je mons. Ćosić uputio uvodnu riječ te pozvao da se okupljeni prisjete onih svećenika koji su preminuli u posljednje dvije godine. Moderatorica radnog dijela, umjesto opravdano odsutnog dr. vlč. Šime Maršića, bila je voditeljica Ureda za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica zagrebačkog KBF-a dr. Sanda Smoljo Dobrovoljski. Uslijedila su potom online obraćanja. Najprije je uvodnu riječ u temu ovog susreta uputio predsjednik Instituta za antropologiju pri Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu dr. p. Hans Zollner, koji je okupljene ohrabrio u promišljanju što se može učiniti, počevši od bogoslovija gdje je ljudska izgradnja presudna za prevenciju zlostavljanja.
O temi “Spolno zlostavljanje maloljetnika i odgovor Crkve u svjetlu kanonskog prava” progovorio je sudski vikar, biskupski povjerenik za zaštitu maloljetnika i profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. fra Šimo Ivelj. Naglasio je kako je papa Franjo nezaustavljiv po pitanju zaštite maloljetnika te je 2021. promijenio i čitavu VI. knjigu Zakonika kanonskog prava, a samim tim i kanon koji se odnosi na pedofiliju – 1398.
Djeca žrtve nasilja
Na kraju je klinička psihologinja i integrativna psihoterapeutkinja dr. Gordana Buljan Flander iz Zagreba održala predavanje “Zlostavljanje djece: znakovi, podrška, oporavak”. Podijelila je svoja iskustva o zlostavljanju djece koja se najčešće, kako je istaknula, događaju u obitelji.
- Uvijek očekujemo da nam je obitelj najsigurnije mjesto, ali zlostavljanoj djeci to je najnesigurnije mjesto. U Europi je 18 milijuna djece doživjelo seksualno zlostavljanje; 44 milijuna fizičko; u svijetu je milijardu ljudi doživjelo neki od oblika nasilja. I ono što je bitno - jest da najčešće zlostavljanja čine roditelji ili članovi obitelji, i zato mi je drago da surađujemo jer vi možete prepoznati, djelovati i zaštititi maloljetnike. Problem je sa zlostavljanjem roditelja to što više od polovine djece neće to nikome reći - naglasila je dr. Buljan Flander. Među ostalim, iz iskustva rada s 1700 maloljetnika, kazala je kako je samo njih dvoje ili troje “zlostavljano u Crkvi”, kao i to da nijedan od tih slučajeva nije bio vezan uz klerika. Crkvene strukture su samo na glasu, mnogo toga više se događa u civilnim strukturama samo se to perfidno prekriva i sve se baca na Crkvu i vjerske službenike.