Što zapravo znači “dobar” odnos s hranom? O tome su ovog mjeseca raspravljale dijetetičarke Rhiannon Lambert i Sarah Elder na podcastu Food For Thought, koji se bavi zanimljivim nutricionističkim fenomenima.
Iako smo svjesni problematike kulture dijete i kulture prehrane, često nije jednostavno popraviti svoj odnos prema hrani ako se sustavno bombardiramo da su određene navike zdrave, piše ljepotaizdravlje.hr.
“Odnosi s hranom obično su cijeli jedan niz odnosa”, kaže Sarah Elder na podcastu. “To se kreće od onoga što bi ljudi klasificirali kao normalnu prehranu za njih, i unutar obiteljske ili društvene situacije u kojoj se nalaze, pa sve do poremećaja hranjenja, koji su klinički dijagnosticirani. Međutim, postoji i srednji dio ovog spektra u kojem ljudi imaju poremećene odnose s hranom, a to možemo definirati kao abnormalna ponašanja u prehrani koja su daleko od društvenih i kulturnih normi. To može uključivati neke vrste dijete, pokušaje da se jede samo sirova hrana, prekomjerno vježbanje ili korištenje drugih negativnih ponašanja kako bi se utjecalo na izbor hrane.” Problem s time? Često se upravo taj središnji spektar prikazuje kao zdrava navika, i to bi nam trebao biti mali crveni alarm.
Osim prehrane kao zdrave navike koja može postati problematična, pandemija je pokrenula i određenu kulturu vježbanja koja bi mogla osobama koje imaju problema sa sobom stvoriti nove nezdrave navike. “Primijetili smo priličan porast savjeta u vijestima koji su govorili ljudima da moraju ići u brojne šetnje dnevno. Bilo je toliko stvari s kojima biste se mogli mučiti ako već imate problematičan odnos s hranom ili svojim tijelom.”
Komunikacija oko pretilosti i debljanja zbog izolacije također nije bila od pomoći, u najmanju ruku. Britanski premijer Boris Johnson čak je rekao da svi moramo više vježbati da bismo smršavili i mogli pobijediti COVID iako u tome nije bilo znanstvenih dokaza.
Kako onda odvojiti ovakve stvari ako se želimo zdravije hraniti i više kretati, a da ne uđemo u nezdravi vrtlog?
Jedna stvar koju i Lambert i Elder komuniciraju u ovom odličnom podcastu je to da su nedavno vidjele porast tvrdnji o hrani koje ne odgovaraju znanosti. “Ponekad to vidimo kod osobnih trenera koji savjetuju dijetu sa stvarno visokim udjelom proteina. Savjet je da onda ipak pogledamo koje istraživanje stoji iza toga i uvjerimo se da ste dobili te prave informacije.” Isto tako, radije više vjerujte dijetetičarima s visokim ocjenama nego nekome tko možda govori iz vlastitog iskustva, a ne znanstveno dokazanih saznanja.
Ako ste ipak odlučili nešto isprobati, ali ste u međuvremenu saznali da savjeti po kojima nešto radite nemaju toliko znanstveno utemeljenih činjenica, možda biste trebali ipak pronaći nove savjete kako ne biste naškodili sebi, dugoročno.
Nemojte se baviti potpunim isključivanjem ugljikohidrata ili pratiti visokoproteinsku prehranu kako biste “izbjegli glad”. Ako se prehrana fokusira na izbjegavanje jedne vrste hranjivih tvari, a nema medicinskih razloga za to, ljudi koji to prakticiraju mogli bi razviti nutritivne nedostatke, a da toga nisu niti svjesni. To ponekad dovodi do teških simptoma, poput osteopenije zbog nedostatka kalcija u tijelu ili problema s crijevima.”
Osim navedenih “crvenih alarma”, najvažniji je taj da nutricionisti ne mogu objavljivati univerzalan popis obroka. To znači da vas ne gledaju kao pojedinca, već grubo prate jedno istraživanje, a prehrana je puno složenija i kreiranje jelovnika mora biti prilagođeno oosobi i njihovim pojedinim ciljevima, a ne vlastitoj pristranosti ili rezultatima jednoj istraživanja.
Što je dobar odnos prema hrani?
Elder definira “dobar” odnos s hranom kao onaj kojim jedete ono što vam treba, što volite i što ne morate jesti preko volje. Dobar odnos s hranom uključuje i vaše osobne, etičke i kulturne potrebe i želje. Kad se ne preispitujete nakon pojedenog obroka, uspješno ste otklonili mračni svijet pravila o hrani i kulture dijete iz svog života, a ako vam ipak treba još vremena, dobro je uočiti neke od spomenutih problematičnih pristupa.