Problemi u ponašanju kućnih ljubimaca su ona ponašanja koja vlasnicima smetaju. To mogu biti normalna ponašanja za pojedinu vrstu životinja, stečena ponašanja (krivo naučena ponašanja tj. neodgovarajući odgoj ili trauma) ili patološka ponašanja. Prema podacima iz inozemstva, problemi u ponašanju su glavni razlog zašto vlasnici napuštaju ljubimce u skloništima ili ih žele eutanazirati! Premda je jasno da se svakome od nas može sviđati neka životinjska vrsta ili pasmina, životinje ne bi trebalo odabrati samo prema izgledu! Želite li izbjeći probleme, prije nego što se odlučite nabaviti neku vrstu kućnog ljubimca, potražite informacije o ponašanju i potrebama te vrste ili čak pasmine. Na primjer, neka vas ne zavara veličina psa: neke malene pasmine trebaju više aktivnosti nego druge. Hrčci su maleni i slatki – i uglavnom nisu zainteresirani za društvo drugih hrčaka. Osim toga, vole mokraćom obilježiti svoj teritorij. Tako će obilježiti i svoju hranu. Sdruge strane, papige ne žele biti same i ako ih ostavite nasamo kreštat će i dozivati vas. U prirodi one žive u jatu, i strah ih je kada su same. Ako im ne omogućite društvo, bit će nesretne, a možda i agresivne. Njihovo kreštanje je prirodno ponašanje, no teško da će se sa time složiti vaši susjedi. Kunići jedu svoje drekece. I to je za njih OK, to je normalno. Tvorovi su prekrasni, ali imaju određeni tjelesni miris i vole grickati. Kastracija neće u potpunosti otkloniti miris, a ne smijete ih previše često kupati. To je dio njihovog šarma. Put u probleme može biti i kada se ljudi odluče uzeti životinju iste vrste ili pasmine zato što su takvu životinju već imali. No, životinje se mogu veoma razlikovati po osobnosti. U tom slučaju problem su naša očekivanja.
Najčešća greška u odgoju pasa je kada se štencima dozvoli da skaču po ljudima, a onda se očekuje da odrasli pas zna da to ne smije. Prirodno psi kada vas žele pozdraviti, oni će skakati na vas od veselja. Morat ćete ih naučiti da vas pozdravljaju na drugi način koji je prihvatljiv nama ljudima. S učenjem treba krenuti čim pas dođe u novi dom. Ako vlasnik fizički kazni mačku npr. kada je vidi da obavlja nuždu izvan mačjeg zahoda, mačka će naučiti da je vlasnik ne smije vidjeti kada to čini. Zbog toga će obavljati nuždu na onim mjestima gdje vlasnike ne vidi, uvjerena da je tako izbjegla vlasnikov bijes,…
Kuniće se često nabavlja za djecu. No, ako ih djeca podižu na neprikladan način, kunići se počnu bojati ljudi i agresijom rješavati problem. Ponudimo li papigi svaki puta kada krešti igračku ili poslasticu zato da zašuti, naučit ćemo je da je dobar način za dobivanje naše pažnje kreštanje. Tako se pojačava prirodno ponašanje kreštanja i problem u ponašanju postaje sve veći. Slično može biti sa psećim lajanjem. Posebnu skupinu problema u ponašanju čine ona koja su rezultat nedostatne socijalizacije. U periodu socijalizacije pernati i dlakavi kućni ljubimci trebali bi steći one oblike ponašanja koji su prikladni za okoliš u kome će živjeti. No, ako okoliš u kome odrastaju nije sličan onome u kome žive kao odrasle jedinke, tada mogu postojati problemi.
Na primjer, psi i mačke koji se nauče da hrane nema dosta i moraju se za nju izboriti, mogu postati neumjereni proždrljivci i/ili agresivni kada jedu. Problemi u ponašanju koji su rezultat nedostatne socijalizacije i oni koji nastanu u kasnijem životu kao posljedica traume, emocionalne su prirode. To znači da će životinja moći naučiti drugačije ponašanje tek kada se promijeni emocija (najčešće strah) koji osjeća. Patoloških ponašanja kod kućnih ljubimaca ima jako malo, otprilike oko 5%. Takva ponašanja su rijetka zato što u nedavnoj prošlosti ozbiljno poremećene životinje nisu imale priliku opstati. S jedne strane takve životinje nisu bile dobre kao radne životinje (npr. lovački ili ovčarski psi), a s druge strane nisu se mogli uklopiti među druge životinje svoje vrste (npr. mačke koje su živjele na farmama u društvenim zajednicama). Primjer patologije ponašanja su kompulzivna ponašanja, npr. kada pas lovi rep (nije svako lovljenje repa kompulzivno), kada se mačka pretjerano čisti (tako da ostane bez dlake i ima ranu) ili kada se papiga sama ozljeđuje.
Hrčci i papige su donedavno živjeli u divljini, a tamo nema mogućnosti opstati onaj tko je bolestan. Ipak, život u zatočeništvu kod papiga može potaknuti nastanak ponašanja koja uopće ne postoje u prirodi, jer one nisu domesticirane životinje i kao takve nisu prilagođene za život u zatvorenom. Primjer takvog ponašanja je kada papiga hoda simo-tamo po kavezu ili grize žice kaveza. Normalna ponašanja je moguće preusmjeriti, ali ih nije moguće eliminirati!
Na primjer, mačke moraju brusiti nokte, no moguće je mačkama dati odgovarajuću grebalicu, i na taj način preusmjeriti grebanje s namještaja na grebalicu. Krivo odgojene životinje moguće je preodgojiti ako je vlasnik spreman uložiti trud i raditi! Prve rezultate učenja može se vidjeti brzo, ali da bi kućni ljubimac stekao novu naviku bit će potrebno vrijeme. Dakle, takav problem u ponašanju rješava se učenjem novih ponašanja, i to obično traje onoliko dugo koliko problem postoji. Na primjer, ako je pas naučio da za svaku stvar koju „ukrade“ sa stola može dobiti poslasticu, vlasnik će morati pokazati psu da to više ne funkcionira (ostaviti mu na stolu stvari koje smije uzeti). U današnje vrijeme za patološka ponašanja kod životinja doktor veterinarske medicine propisati lijek. Iz etičkih razloga ne preporuča se dugotrajno ili cjeloživotno držanje životinja na takvim lijekovima.
Za svako ponašanje koje vlasnik smatra problemom, treba potražiti stručni savjet što prije. Prirodna ponašanja svog ljubimca će vlasnik mora prihvatiti, krivo naučena ponašanja će se moći mijenjati, a patološka ponašanje će se trebati liječiti. Konačno, problem u ponašanju smatra se riješenim kada je vlasnik zadovoljan i može kontrolirati svoju životinju (npr. psa koji želi nekoga ugristi).