Procjenjuje se kako je u Bosni i Hercegovini oko 2000 djece bez roditeljske skrbi, koja čekaju izlazak iz institucije, povratak u biološku obitelj, udomiteljstvo ili neki drugi alternativni oblik brige koji će povoljno utjecati na razvoj njihovih kompetencija i sposobnosti za samostalan život, piše Večernji list BiH.
Svako od njih sanja o boljoj budućnosti, novom životu i sigurnom zagrljaju. S druge strane, biti udomitelj znači pružiti ljubav, siguran i topao dom djeci bez roditeljske skrbi. Najveći problem diljem Bosne i Hercegovine je da građani nemaju u dovoljnoj mjeri razvijenu svijest o udomiteljstvu, o njegovoj važnosti i humanim obilježjima. Posebno je izražen i problem male zainteresiranosti udomitelja za djecu sa smetnjama u razvoju. Iako je udomiteljstvo jedan od najzdravijih i najboljih oblika brige o djeci u BiH, ono još uvijek nije zaživjelo u mjeri kao u nekim drugim državama.
Međutim, posljednjih godina intenzivno se radi na promociji i razvoju udomiteljstva, što bi umnogome moglo utjecati da se situacija promijeni i da će veći broj građana BiH poželjeti podijeliti svoj dom s djecom koja ga nemaju. Dokazano je kako djeca koja rastu u institucijama nerijetko imaju poteškoće u fizičkom, emocionalnom, društvenom i kognitivnom razvoju te da su pod povećanim rizikom razviti problematično ponašanje i postati žrtve emocionalnog i fizičkog zlostavljanja. Institucionalna briga ne osnažuje djecu, ne pruža im praktične i životne vještine nužne za samostalan život. Unatoč tome, veliki broj djece još uvijek se nalazi u institucijama, dok je dosta manji broj njih smješten u udomiteljske obitelji.
Vrlo često građani miješaju udomiteljstvo s posvojenjem, međutim, to dvoje nije isto. Za razliku od posvojenja, kod kojeg se stvara veza koja je jednaka onoj koja postoji između roditelja i djece, udomiteljstvo predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta sve dok se za to dijete ne osigura još bolji oblik brige. Udomiteljska obitelj, za razliku od posvojiteljske, u obvezi je njegovati kontakt djeteta s njegovom biološkom obitelji kako bi se olakšao povratak djeteta u nju kada se za to steknu uvjeti i ako je to u najboljem interesu djeteta.
Podsjećanja radi, Zakon o udomiteljstvu Federacije BiH donesen je u ožujku 2017. godine, a njegova provedba počela je ove godine. Vrlo je rano govoriti o konkretnim rezultatima primjene Zakona o udomiteljstvu Federacije BiH.
Ove godine uspostavljena je radna skupina koja prati provedbu zakona koja će evidentirati njegove nedostatke, ako ih bude, kako bi se pravodobno pristupilo izmjenama. Sigurno je da je zakon donesen kako bi se na najbolji mogući način uredili odnosi udomitelja i udomljenika te svih drugih subjekata, kao i ostala pitanja iz oblasti udomiteljstva.