Iako je društveni eter u BiH prepun sadržaja u kojima se potencira govor mržnje, na godišnjoj razini u BiH pokrenu se svega dva do tri sudska predmeta, ali i oni su otvoreni po službenoj dužnosti, naglašavaju iz Institucije ombudsmana za zaštitu ljudskih prava BiH koja je nedavno uradila posebno izvješće o govoru mržnje u BiH, piše Večernji list BiH.
Što je pozadina
Oni u izvješću naglašavaju kako se veliki broj slučajeva govora mržnje uopće ne prijavljuje sudskim instancama, a takav govor ima za posljedicu narušavanje niza prava, kao što su pravo na život i sigurnost, vjerska prava, pravo na slobodu izražavanja, zapošljavanje i prava iz radnog odnosa, pravo na političku participaciju i sudjelovanje u javnom životu. Zbog malog broja prijavljenih slučajeva govora mržnje, na inicijativu Ureda Vijeće Europe u BiH sastavljeno je i ovo posebno izvješće koje bi trebalo poslužiti kao platforma za bolje, učestalije procesuiranje ovakvih kaznenih djela. Iako BiH, prema tvrdnjama ombudsmana, ima snažan zakonodavni i institucionalni okvir za borbu protiv govora mržnje, ali i stupanj sankcioniranih incidenata govora mržnje na vrlo niskoj razini, razlozi ovakvog stanja su višestruki i, kako tvrde, obuhvaćaju elemente financijske, kadrovske, sociološke i političke prirode. No, BiH je jedna od rijetkih europskih država koja nema zakon koji bi kažnjavao govor mržnje, pogotovo na internetu i društvenim mrežama, zbog čega je pokrenuta procedura da se u Parlamentu BiH donese prijedlog izmjena Kaznenog zakona BiH kojim bi se proširilo i na kažnjavanje govora mržnje na internetskim mrežama. Valja spomenuti da u BiH postoji niz zakona koji uređuju ovo osjetljivo područje, od Kaznenog zakona, Zakona o zabrani diskriminacije, Izbornog zakona BiH, Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH do dokumenata "Kodeks o audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija", koji je donio RAK, i "Kodeks za tisak BiH", koji je donijelo Vijeće za tisak, kojima se regulira govor mržnje te nedostaci domaće legislative u pogledu međunarodnih standarda. Prema podacima Misije OESS-a, u BiH je 2020. evidentirano 119 incidenata koji su motivirani predrasudama prema vjerskoj i etničkoj skupini, jeziku, rasi ili seksualnoj orijentaciji, a većina njih sankcionirana.
Zna li se razlika
Postojećim zakonom koji vrijedi u BiH za kazneno djelo izazivanja i raspirivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima u BiH predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ured Vijeća Europe u BiH izdao je i priručnik za državne službenike na temelju kojega bi prepoznavali i prijavljivali govor mržnje. Priručnik je nastao kao odgovor na problem što većina državnih službenika govor mržnje uopće nije znala detektirati. Rezultati analize pokazali su da u odgovorima državnih službenika u BiH na postavljeno pitanje mogu li definirati razliku između govora mržnje i slobode govora "većina upućuje na suštinsku razliku između slobode govora i govora mržnje i da postoje određene varijabilnosti koje proizlaze i iz različitih definicija govora mržnje, prije svega, zbog njegova izjednačavanja s uvredama i nepristojnošću, kao i neistinitim i neargumentiranim govorom i sl.", dane su "šire formulacije, gdje su opisane razlike koje ispitanici smatraju značajnima i koje su u skladu s normativima i standardima". Tek u 18% slučajeva nisu dobiveni konkretni odgovori na ovo pitanje. Dio županija u FBiH je samoinicijativno počeo s izmjenama zakona kako bi se sankcionirao govor mržnje