Iako je ogroman postotak ljudi pretilo i o tome javnozdravstvenom problemu se svakodnevno govori, oko pretilosti i dalje postoji niz mitova. Mnogi od najčešćih mitova pokreću stigmu koja može utjecati na mentalno zdravlje ljudi s pretilošću, pa je borba protiv mitova poželjna i radi razine znanja i informiranosti, ali i radi zdravlja i dobrobiti osoba koje se s ovim problemom bore, piše Fitness.com.hr.
Mit 1: Da biste se riješili pretilosti samo jedite manje i krećite se više
U mnogim je slučajevima unos više kalorija nego što je tijelu potrebno kroz dulje vrijeme izravni uzrok pretilosti. Doista, većina tehnika za smanjenje pretilosti ima za cilj smanjiti unos kalorija, povećati tjelesnu aktivnost ili oboje.
No, iako su prehrana i vježbanje važni čimbenici, nekoliko drugih čimbenika također može igrati značajnu ulogu u pretilosti. Ti čimbenici, na koje ljudi često zaboravljaju, uključuju nedovoljno spavanja, stres, kroničnu bol, endokrine (hormonske) poremećaje i upotrebu određenih lijekova. U ovim slučajevima prejedanje koje dovodi do pretilosti je simptom a ne uzrok.
Također, neki od ovih čimbenika zajedno surađuju na povećanju rizika od pretilosti. Primjerice, stres može povećati rizik od pretilosti. Zbog stigme pretilih osoba, pretilost može biti stresna za neke ljude, povećavajući time razinu stresa i izazivajući negativnu povratnu spregu.
Uz to, stres može negativno utjecati na kvalitetu sna, a to je još jedan faktor u razvoju pretilosti. Apneja, stanje u kojem osoba u snu prestaje disati u kratkim intervalima, mnogo je češća kod pretilih osoba, što također pokreće začarani krug: Kako se debljaju, apneja u snu može se pogoršati, što može dovesti do nedostatka sna, što može dovesti do daljnjeg debljanja.
Treći dodatni faktor koji utječe na debljanje je kronična bol. Iako se uzroci razlikuju od osobe do osobe, najčešće uključuju kemijske faktore, spavanje, depresiju i životne navike. Kronična bol diže razinu stresa i štetno utječe na san, što ponovo povlači sve prethodno rečeno.
Stoga, stres, san i bolovi samo su neki čimbenici koji remete savršenu jednadžbu da je za mršavljenje dovoljno samo jesti manje i kretati se više i svakako ih treba uzeti u obzir kod planiranja procesa mršavljenja.
Mit 2: Pretilost izaziva dijabetes
Pretilost izravno ne uzrokuje dijabetes. To je čimbenik rizika za dijabetes tipa 2, ali neće svi koji imaju pretilost razviti dijabetes tipa 2, a nisu ni svi s dijabetesom tipa 2 pretili.
Pretilost je također faktor rizika za gestacijski dijabetes koji se javlja tijekom trudnoće, ali nije faktor rizika za dijabetes tipa 1.
Mit 3: Pretili ljudi su lijeni
Istina, neaktivan način života faktor je pretilosti, a postajanje aktivnijim može pomoći u gubitku kilograma, ali pretilost je puno više od neaktivnosti.
Studija koju su proveli Colley i sur. pratila je razinu aktivnosti gotovo 3000 odraslih osoba u rasponu godina 20-79. kako stoji u zaključku, broj koraka opada s porastom tjelesne težine, ali razlike su toliko male da se iz njih ne može izvesti neki značajniji zaključak. Dodatno, kad znamo da pretile osobe troše više kalorija kretanjem, ta razlika u potrošnji kalorija je još i manja.
Ovo ne znači da redovna tjelesna aktivnost nije potrebna za zdravlje, ali priča je ipak nešto složenija.
U cijelu jednadžbu treba uključiti i mogućnost fizičkog kretanja koja je kod pretilih osoba često otežana, ali i zdravstvene probleme koji utječu na motivaciju poput depresije i anksioznosti. Uz sve, mnoge pretile osobe imaju i negativnu predodžbu vlastitoga izgleda, pa im je često izlazak iz kuće jako mentalno težak.
Mit 4: Ako su vam bliski rođaci pretili, i vi ćete biti
Odnos pretilosti i genetike složen je, ali netko čiji rođaci imaju pretilost neće nužno sam razviti to stanje. Međutim, veće su šanse za to. Razumijevanje uloge gena i okoliša u izolaciji je teško; ljudi koji dijele slične gene često žive zajedno i stoga mogu imati slične prehrambene i životne navike.
Posljednjih godina znanstvenici su tražili gene koji utječu na mogućnost pretilosti. Kao što američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti objašnjava, kod većine pretilih ljudi, ne može se identificirati niti jedan genetski uzrok. Od 2006. godine, studije su identificirale više od 50 gena povezanih s pretilošću, no većinu s vrlo malim učincima.
Jedan gen koji je povezan s pretilošću je varijanta gena koja se naziva FTO. Prema studiji koju su proveli Kilpeläinen i sur, ova je varijanta povezana s 20–30% povećanom šansom za pretilost. Iako je genetika važna, to ne znači da je pretilost neizbježna za nekoga čiji rođaci imaju to stanje.
Ova studija, koja je uključivala osobe s varijantom FTO gena, promatrala je ulogu vježbanja i povezanost s pretilošću i došla do zaključka: „Koristeći podatke preko 218 000 odraslih osoba, autori su otkrili da postojanje kopije ovog gena povećava šanse za pretilost za 1,23 puta. Ali veličina ovog utjecaja bila je 27% manja u genetski izloženih odraslih osoba koje su bile fizički aktivne.“
Mit 5: Pretilost ne utječe na zdravlje
Postoji niz zdravstvenih stanja i bolesti povezanih s pretilošću. Na primjer, pretilost povećava rizik od dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, kardiovaskularnih bolesti, osteoartritisa, apneje u snu i nekih mentalnih bolesti.