Pitomo mjesto Tramošnica u Bosanskoj Posavini dijeli sudbinu ostale povratničke Posavine u kojoj se značajniji povratak ipak nije dogodio, piše Večernji list BiH. To pak ne znači da života nema u toj posavskoj župi u kojoj se od prijeratnih 3000 žitelja vratilo tek oko 200. Povratnici su vedri, zadovoljni i sa skromnim životnim darovima. Doznali smo kako se sve više, istina još uvijek stidljivo, dijaspora okreće rodnom kraju i bira treću životnu dob provesti u svojoj Posavini. Upravo zato smo posjetili ovu posavsku župu.
Blizanci ministriraju
Tramošničani, koji su odavno drugi dom našli u zemljama Zapada, nisu zaboravili svoje selo, a tu ljubav prenose i na svoju djecu. Upoznali smo neke od njih nakon svete mise jer misa je središnji događaj koji nitko ne propušta, a osobito oni koji povremeno dolaze u rodni kraj. Među njima je obitelj Bošnjak koja živi u Švicarskoj. Kažu nam, barem desetak puta u godini dođu u svoju Tramošnicu. Njihovi blizanci ministriraju svaki put tijekom mise, a to je za njih posebna čast i radost.
- Kada dođemo ovdje u Tramošnicu, kao da dolazimo doma. Ljepše nam je ovdje nego u Švicarskoj, iako tamo su nam prijatelji pa nam je i tamo lijepo - kažu nam blizanci, 13-godišnji Ivano i Marko. Njihova sestra Ana ne skida osmijeh s lica dok nam govori o tome koliko joj je lijepo svaki put kada dođe u Posavinu. - Ovdje dolazimo u posjet baki i djedu i svaki put to je za nas neopisivo veliki i radostan trenutak - kaže nam Ana.
Fra Joso Oršolić župnik je u župi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici posljednjih pet godina. Njegovi su prioriteti, ističe, duhovna i materijala obnova župe, ali nije mu teško uvijek "skoknuti" i do dijaspore kada je potrebna pomoć u brojnim projektima, ali napominje: - Nikada ne idem kako bih "prosio" za naše projekte, već dostojanstveno izložim projekt pa ako žele sudjelovati dobre volje, dobro su došli pridružiti nam se, kao sada u projektu uređenja župnog dvorišta. Prilikom takvih susreta gotovo sam siguran da će mnogi od njih donijeti odluku za povratak, samo je pitanje vremena - smatra župnik.
Među onima koji su već učinili veliki korak za povratak je i Ivica Jagić, koji se odlučio vratiti u svoj rodni Njivak. To je malo selo koje pripada župi u Donjoj Tramošnici, u kojemu je nekad živjelo oko 400 ljudi. Danas ih tu živi samo dvoje, a Ivica nakon 32 godine rada u Austriji želi biti treći.
- Najljepše mi je ovdje u Njivku, na kućnom broju 66. Lijepo mi je u Tramošnici, Orlovu Polju i u cijelom području jer tu su moji ljudi. Polako nagovaram i ostale članove obitelji, a ja pripremam teren, krčim okoliš - kaže nam Ivica i pokazuje nam veliki prostor ulaza prema Njivku, gdje je raskrčio raslinje i kaže - nakana mu je učiniti ljepšim prostor za sve one koji se žele vratiti rodnome kraju. Svake godine u Tramošnicu, čak iz Chicaga, dođe i Ruža Perić. Kaže, nigdje se ne osjeća tako dobro nego u rodnom kraju. - To je nešto što se ne može riječima opisati niti igdje naći. To je radost duše, kada si ovdje gdje si rasla, u Tramošnici. Sve ove godine u Americi nedostaje mi toplina posavskoga čovjeka i zato se Posavini svake godine vraćam nekoliko mjeseci jer ovdje sunce najjače grije, ljudi te pitaju kako si, trebaš li nešto, nisi sam, otuđen.
Neispričana priča
Svi oni u kojima živi želja za povratkom ne trebaju se bojati, treba doći ovdje i barem provesti neko vrijeme kao ja - kaže Ruža. Čak prije mirovine iz Švicarske se vratila i obitelj Anđe i Stjepana Šokčevića, ali to je još neispričana priča koju ostavljamo kada obitelj bude na okupu.