Starenje ne mora značiti gubitak kvalitete života; naprotiv, mnogi ljudi u starijoj dobi otkrivaju novu dubinu sreće i ispunjenja. Kroz prilike koje nude slobodno vrijeme, obitelj, prijatelji i osobni razvoj, stariji mogu uživati u mirnim i sretnim godinama života. Pročitajte nekoliko svjedočanstava.
“U mirovini sam i od prvog dana uživam i zahvaljujem životu što više ne moram raditi, već svaki dan pripada meni i mojim guštima. Mirovina mi je skromna, ali dovoljna za osnovne potrebe i poneki luksuz. Zdravlje mi je dobro, osim kronične fibromialgije. Da, to je bolest zbog koje osjećam bol u mišićima i zglobovima, ali nije opasna po život i navikla sam živjeti s tim i držati bolest pod kontrolom”, opisuje svoj lijep umirovljenički život jedna 75-godišnjakinja na platformi Quora.
“Dostupni su izvrsni resursi za starije osobe, jer imamo pristup pravom bogatstvu informacija i edukativnih sadržaja. Sretna sam što online mogu učiti o svim temama koje me zanimaju, a putem interneta odnosno virtualnih putovanja mogu otkrivati svijet. Često tako putem YouTubea i drugih platformi koristim priliku i istražujem druge kulture i mjesta, a sve iz udobnosti vlastitog doma”, navodi razloge svog ispunjenja.
Potom se dotakla važnosti dobrih obiteljskih spona. “Moja djeca su divni ljudi, kao i moji unuci. Imam divne prijatelje koje poznajem dugi niz godina i smatram da su oni koje se zadrže čak pedeset godina, zbilja pravo bogatstvo.”
“Većinu svojih karakternih mana sam nadvladala, na mnogima se opekla i naučila lekciju, i danas sam većinom napokon u miru i sretna. Ne uspijevaju svi jednako upravljati svojim životom niti se svi osjećaju jednako oko istih stvari. Ali ja za sebe mogu reći da su ovo najsretnije godine mog života“, napisala je ova 75-godišnjakinja.
Prenijet ćemo i misao o lijepoj trećoj dobi iz kuta jedne pranećakinje, koja je imala sreću dugo odrastati uz pratetu koja je živjela 96 godina. Mir kojim je zračila uvjerio ju je da je prateta bila istinski sretna žena. “Moja prateta Katica uživala je visoku kvalitetu života sve do svoje 96. godine. Imala je dovoljno novaca jer su ona i njezin suprug za života jako dobro zarađivali, nisu imali djece te su posjedovali dvije kuće. Znala je to pametno iskoristiti.”
“U svojim je sedamdesetima ostala sama i tada je dobro prodala njihovu vikend kuću. Tada smo otišle na proputovanje u Španjolsku. Nikada nije patila od artritisa ili drugih bolesti za koje sam kasnije osvijestila da pogađaju jako puno starijih ljudi. Umno je ostala aktivna i bistra do kraja života. Svaki dan je rješavala križaljku u dnevnim novinama, koje je čitala.”
“Kad je imala 85 godina, kupila je kompletno novi namještaj za dnevni boravak i šapnula mi tiho, kao da je riječ o tajni: ‘Nemoj nikome reći, ali veselim se još niz godina uživati u ovome!’ Budući da ona i pradjed nisu imali vlastite djece, njegovali su poseban odnos s jednim nećakom, kojeg su doživljavali kao sina, a njegovu obitelj kao svoju. Tako je prateta imala nekoga koga je smatrala sinom, a njegovu djecu doživljavala je kao da su njezini unuci odnosno praunuci. Mislim da joj je to puno značilo.”
“Tek u zadnjoj godini života, kada je dobila moždani udar, otišla je u dom za starije osobe i činilo mi se da je izgubila volju za životom. Veliki, skupi buket koji sam joj poslala stajao je je pokraj kipa Majke Božje u hodniku blizu njezine sobe. Kada sam je posjetila, nisam joj mogla izmamiti osmijeh na lice. Sreća moje pratete ležala je u njezinoj neovisnosti i jednom kad ju je izgubila, izgubila je i interes za život”, objasnila je ova empatična pranećakinja.