O radu lokalne vlasti, prioritetnim projektima, problemima s kojima se susreće lokalna vlast, iseljavanju stanovništva, ali i suživotu, u razgovoru za Večernji list govorio je Ivo Čakarić, načelnik jedne od najmanjih općina u BiH Dobretića.
Na što je najviše usmjeren rad lokalne vlasti?
- Ovdje je život za pojam 21. stoljeća uistinu težak (nadmorska visina 1000 m, duge zime, loša infrastruktura…), tako da općinska vlast traži razlog više da mladim obiteljima omogući ostanak i opstanak u Dobretićima. Borimo se i za radna mjesta kroz javne radove i osnaživanje javnog komunalnog poduzeća ljudskim i tehničkim kapacitetima kako bismo mogli odgovoriti svim zahtjevima koji su stavljeni pred Općinu Dobretići i lokalno stanovništvo glede održavanja lokalnih cesta, javnih površina, čišćenja snijega, održavanja vodovoda i prikupljanja otpada. To je u svakoj normalnoj lokalnoj sredini svakodnevnica, ali, nažalost, kod nas se tek odnedavno počela voditi ozbiljnija briga o tome. U svemu tome bitan je kontinuitet, koji nemamo u usporedbi s većinom drugih lokalnih sredina koje više od stoljeća imaju svoju samoupravu.
Na koliko kapitalnih projekata općinska vlast trenutačno radi i koji od njih su prioriteti?
- Najveći problem općine Dobretići loša je infrastruktura. Ceste su u lošem stanju, bez odvodnih kanala, propusta, a otprilike 90 posto njih su makadamske. S vodovodima je nešto bolje stanje zbog mnogo izvora i njihove blizine naseljima. Problem nam predstavljaju uglavnom najviša naselja koja su nam i najnaseljenija. Polovina je riješena, a velik dio planiramo riješiti iduće godine kroz IFAD-ov projekt pomoći ruralnim područjima. U tijeku je asfaltiranje dviju lokalnih cesta od 1000 i 800 metara. Iste su sufinancirane sredstvima IFAD-a dok je lokalno stanovništvo prikupilo oko 45 tisuća KM. To je prvo asfaltiranje lokalnih cesta u našoj općini od 2009. godine. Nadalje, odobrena su nam sredstva preko Vlade RH u iznosu od 265 tisuća kn kojima bismo trebali raditi asfalt u MZ Davidovići. Preko Federalnog ministarstva za izbjegle i raseljene trebao bi nam biti sufinanciran asfalt za Proskosac-Melinu u duljini od 650 m. Ima tu još niz manjih projekata na kojima u kontinuitetu radimo.
Ima li projekata koji će biti financirani iz EU fondova, koliko i koji su?
- Nema, ali ne znači kako ih neće biti. Malim lokalnim sredinama u BiH omogućen je tek mali dio projekata na kojima uopće mogu sudjelovati. To je uglavnom prekogranična suradnja. Imamo nekoliko prijateljskih gradova u RH s kojima ćemo ići u projekte kada se raspišu i objave natječaji. Projekti su spremni, samo čekamo zeleno svjetlo. Jedan takav kod nas je i realiziran 2013. u suradnji s Općinom Gornji Bogićevci iz RH.
Demografska slika BiH je loša, stanovništvo se sve više iseljava. Kakvo je stanje u Dobretićima?
- Stanje nije dobro, ali posljedica toga nije trend koji je popularan posljednjih godina, nego provođenje politike bivše Jugoslavije kada je nad Pougarjem izvršena osveta zbog apsolutne potpore propaloj hrvatskoj državi. Zbog iste nama se do rata iselilo oko pet tisuća ljudi. Slijedom te politike, u ratu nam je protjerano još pet tisuća. Kraj je bio do temelja spaljen i razrušen. Prema nalazu Povjerenstva za ratnu štetu, mi smo šesta najrazrušenija općina u BiH. Godine 1998., kada je proglašena općina Dobretići, imali smo samo crkvu svetog Ante s nekoliko prostrijelih “rana” zrakoplovnih projektila i gotovo ništa više. Obnovu kuća u našoj općini čeka još 600 obitelji. Znači, obnova nije još ni upola završena i mi se s time nećemo pomiriti dok svatko onaj tko je imamo kuću ima interes da mu se ista obnovi ili šteta nadoknadi.
Koji su najčešći problemi s kojima se susreće lokalna vlast?
- Kako svako vrijeme ima svoje breme, tako i svaka lokalna vlast ima svoje probleme, uz neke opće kao što je nametanje sve više obveza od viših razina vlasti bez financijske podrške za iste. Dalje, nas manje, siromašnije, općine muči nedostatak sredstava da barem možemo nešto samostalno napraviti jer ovako budemo svrha sami sebi. A novca koji je u optjecaju i kojeg bi se moglo povući s viših razina vlasti je relativno malo, a, opet, i do njega teško je doći jer je konkurencija velika. Prije nekoliko dana gledam rezultate natječaja, od 49 projekata koji su podržani, Sarajevo, Mostar i Banja Luka su na listi. Njima je tih 30-ak tisuća KM koje će dobiti kap u moru, a nama, manjim općinama, nerijetko sve što dobijemo.
Kakva je suradnja općine na čijem ste čelu s višim razinama vlasti?
- Smatram kako bi suradnja mogla i morala biti puno bolja. U Dobretićima je ostalo puno vakuuma tijekom prethodnih 20 godina egzistiranja općine. Više projekata moralo je biti realizirano za zajednicu, pogotovo u samom početku kada je povratak bio masovan. Više je se kuća moralo obnoviti i više cesta popraviti. Izdvojio bih suradnju sa županijskom vlasti za koju imam sve pohvale. Dobretići su napokon znatnije prepoznati kroz projekte, samo što su sredstva po prirodi manjih iznosa. Nažalost, Pougarci više ne pamte kada ih je posjetio neki nositelj izvršne vlasti s razine FBiH ili države, a također ne sjećamo se ni sredstava s tih razina koja bi nam mnogo značila za rješavanje barem dijela naših infrastrukturnih problema.
Prema vašem mišljenju, kakav je suživot u Dobretićima?
- Dobretići su etnički najhomogenija općina u BiH. Drugih vjeroispovijesti ovdje nema, tako da nema ni problema u tom smislu, a sumnjam da bi i bilo da kojim slučajem ima koja etnička zajednica i na našem prostoru. Narod je ovdje spontan, iskren, neopterećen, bez predrasuda, što najbolje mogu potvrditi mještani susjednih općina i sela koji s našim narodom surađuju. Da je se nas gorštaka pitalo, rata ne bi ni bilo.•