Daleko od očiju javnosti, u sjeni raspodjele pozicija i preuzimanja vlasti od Stranke demokratske akcije, odvija se borba za to tko će voditi Socijaldemokratsku partiju (SDP) BiH, piše Večernji list BiH.
Hoće li to i dalje biti Nermin Nikšić, koji je uspio preuzeti stranku, konsolidirati je i dovesti na vlast čak i unatoč tome što završava dvostruki mandat na čelu stranke, ili će to biti Denis Bećirović, aktualni bošnjački član Predsjedništva BiH, trebalo bi se znati vrlo skoro.
Ujedno je to i svojevrsni ogled između s jedne strane stranačkih struktura koje se smatraju bližim idejama, ali i zagovoru koalicije sa SDA, koja se pokušava nametnuti kao probosanska ideja, i druge strukture koja eventualni zagrljaj sa SDA smatra putem u nestanak ove ideje.
Nikšiću potpora
Trenutačno većinsku potporu u stranci, osobito njezinu vrhu, ima Nikšić koji je posebno osnažen nakon što je uspio preuzeti vlast i u Federaciji BiH u kojoj je objektivno najveća moć upravljanja s obzirom na snagu javnih poduzeća, fondova, broj pozicija. Istodobno, od istaknutijih članova na Bećirovićevoj strani su sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić te županijski zastupnik ove stranke u federalnom Domu naroda Irfan Čengić. Nedavno se Čengić javno izjasnio kako je njegov izbor Bećirović. - Mislim da stranku trebaju voditi ljudi koji imaju najveće povjerenje građana, što znači Denis Bećirović - rekao je Čengić. Otvoreno se protivio novom federalnom partnerstvu između hrvatskih stranaka i onih okupljenih oko SDP-a BiH i "trojke". - Ako nije SDA nužan, nije ni HDZ, ali već je postignut politički dogovor. Ja sam za izmjenu Ustava ili da to OHR uradi dugotrajno - rekao je ranije Čengić dok se očekivala reakcija visokog međunarodnog predstavnika kako bi se deblokiralo Federaciju BiH. Nije nikakva tajna da on ima probleme s vodstvom stranke, ali i ono s njim. Njegova je pak uloga iznimno važna jer predstavlja jezičac na vagi u Županijskoj skupštini u Sarajevu, kojom SDP drži tijesnu većinu potrebnu za funkcioniranje tamošnje Vlade, ali i u bošnjačkome Klubu u Domu naroda Federacije BiH, zbog čega postoji međusobna kohabitacija. No, jednako kao i u slučaju Benjamine Karić, sve je tanji prag tolerancije. A posebno je problematično što ova grupacija stalno potencira nacionalističke teme i potiče podjele na kojima je SDA i partnerski mu DF profitirao posljednjih godina. Jedan od posljednjih gafova sarajevske gradonačelnice koji je uklapa u tu matricu jest i odlikovanje AntiDayton pokreta, skupine radikala koji se deklariraju kao protivnici ustavnoga uređenja. U bivšem sustavu i državi ovakvu bi se skupinu nazvalo "neprijateljima" države, no u BiH su oni u jednom dijelu heroji. - Ovo je prvi put da je jedna institucija u Bosni i Hercegovini prepoznala angažman i rad AntiDayton pokreta, kako na patriotskom putu tako i na humanitarnom polju - naveli su iz ovog pokreta na čijem je čelu Nihad Aličković. Aličković je u Sarajevu vodio sve prosvjede protiv visokog predstavnika, a koji su bili nabijeni mržnjom prema "manjini" Hrvatima. Neki su ta okupljanja, pa čak i poruke nazvali "sarajevskim litijama". Na kraju je takvim osobama koje stoje iza radikalne organizacije Karić dodijelila Zlatnik Grada Sarajeva.
Teme prošlosti
Upravo teme iz prošlosti dominiraju u aktivnosti i javnim istupima samoga Bećirevića koji je tu palicu preuzeo čak i od Željka Komšića koji je do prije pola godine slovio kao čovjek koji se najviše dokazivao, pa čak i izgarao u patriotskom nacionalizmu. Bećirović je na posljednjim općim izborima osvojio više od 320.000 glasova te mu to nominalno daje osjećaj velikoga utjecaja, no valja reći kako je iza njega na tim izborima stala mašinerija SDP-a, ali i još deset drugih okupljenih stranaka. S druge pak strane, Nikšić bi, prema odredbama Statuta, trebao povući ručnu i prepustiti stranačko vodstvo vjerojatno Bećiroviću. To pak ekipa koja podupire Nikšića ne smatra dobrom idejom, zbog čega sve snažnije jača razmišljanje kako bi Nikšiću trebalo odobriti produžetak mandata na čelu stranke. On se protivi novom "braku" sa SDA, smatrajući da takvu aferu stranka ne bi preživjela. Upravo kako je bila pred slomom 2014., nakon četverogodišnje zajedničke vlasti političke "platforme".