Hrvatski znanstvenik, sveučilišni profesor, humanist, političar Dragan Primorac u ekskluzivnom intervju za Večernji list BiH iznosi viziju svoje politike usmjerene na jačanje odnosa s Bosnom i Hercegovinom, zaštitu prava Hrvata kao konstitutivnog naroda i ubrzanje europskog puta. Primorac se odlučno zalaže za legitimnu zastupljenost Hrvata u BiH, reformu izbornog zakona i izgradnju skladnih međunacionalnih odnosa. S naglaskom na diplomaciju, konstruktivni dijalog i praktična rješenja, Primorac nudi osvježavajući pristup politici, prožet vizijom stabilne i funkcionalne Bosne i Hercegovine kao ključnog partnera Hrvatske na europskom putu.
Kako vidite trenutnu poziciju Hrvata u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu preglasavanja u Federaciji i problema s implementacijom izbornog zakona?
Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju biti ravnopravni i zaštićeni kao konstitutivni narod. To je ključni prioritet hrvatske vanjske politike. Kao predsjednik, osigurat ću da Hrvatska koristi svoj diplomatski utjecaj za postizanje legitimnog predstavljanja Hrvata i promicanje europskog puta Bosne i Hercegovine. Suradnjom s Europskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama izborit ćemo se za poštovanje temeljnih načela konstitutivnosti naroda. Nažalost, Zoran Milanović svojim grubim vrijeđanjem Bošnjaka samo je otežao položaj Hrvata, a ništa nije riješio. A ne smijemo zaboraviti ni da je 2010. u Sarajevu podržao Željka Komšića u kampanji, koji je danas nelegitimni predstavnik Hrvata. Milanović je, ironično, učinio više za Komšića nego za Hrvate u BiH. Ja ću biti glas koji će zaštititi interese hrvatskog naroda u BiH, dostojanstveno i djelotvorno. Moramo biti svjesni da je BiH složena država koja će skladno funkcionirati samo ako sva tri naroda rade u zajedničkom interesu, ako se međusobno poštuju i ako se ne stvara dojam da je neki narod politički snažniji ili privilegiraniji jer ima više ruku u parlamentu. Također je važna zajednička vizija europske budućnosti. Nijedan narod nema monopol nad ovom državom, jer je Bosna i Hercegovina i hrvatska, i bošnjačka, i srpska... Bolja vremena za BiH će doći kad ju sva tri naroda budu osjećala više svojom i kad se nitko ne bude osjećao ugroženo, preglasano, ne poštovano… Kako bismo to postigli svi moraju biti mudriji i odgovorniji, odnosno napraviti određene ustupke, a tu posebnu odgovornost imaju brojniji prema najmalobrojnijem narodu. Izborni zakon koji će poštovati volju građana i omogućiti da svaki narod bira svoje legitimne predstavnike, a ne da mu drugi nameću, svakako će biti korak prema toj boljoj budućnosti, i iskreno vjerujem da je sazrelo vrijeme da se učini taj iskorak. Bez toga je teško govoriti o napretku… Zato će taj problem biti jedan od ključnih prioriteta u mom diplomatskom djelovanju.
Na koji način planirate kao predsjednik Republike Hrvatske utjecati na međunarodne partnere kako bi se osiguralo poštivanje prava Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH? Što biste konkretno poduzeli kako biste spriječili daljnje preglasavanje Hrvata u institucijama Federacije BiH?
Moram istaknuti da pitanje položaja Hrvata u BiH ima važno mjesto u mom programu. I odnos Hrvatske i BiH za mene ne predstavlja samo neku točku vanjsko-političkog programa već je sustavan, integralan dio hrvatske politike prema svome narodu u susjednoj državi – s jedne strane, a s druge – partnerski odnos prema državi s kojom imamo najdužu granicu, najsnažniju robno-trgovinsku razmjenu i geopolitičku povezanost. Kad je u pitanju odnos prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, kad čujem riječi „pomaganje“ ili „briga“, mislim da one nose pogrešnu poruku i stvaraju pogrešan dojam u hrvatskoj javnosti. Odnos hrvatskoga predsjednika i Vlade prema Hrvatima u BiH je naša obaveza. Upravo zbog toga, kao što rekoh, prva stvar kojoj ću se posvetiti jest Izborni zakon koji godinama sustavno nameće političke predstavnike Hrvatima u BiH. Nakon otvaranja pristupnih pregovora, vrijeme je da se riješi pitanje Izbornog zakona koji narušava odnose između tri naroda. Važno je ubrzati reformske procese, graditi skladne odnose između triju konstitutivnih naroda i jačati dijalog među političkim strankama. Izmjenama izbornog zakonodavstva treba se osigurati puna ravnopravnost triju konstitutivnih naroda. Zaista je degradirajuće, pa čak i dehumanizirajuće, da se Hrvate tretira kao podstanare u Bosni i Hercegovini. Iznimno je važno da se u ključnim diplomatskim središtima, posebice Briselu i Washingtonu naši partneri informiraju o svim tim problemima. S druge strane od Hrvatske, kao članice EU i odgovornog partnera se očekuje da ponudi konstruktivna rješenja. Tu uloga predsjednika može biti iznimno važna. Jasno kad je predsjednik svjestan te odgovornosti i kad ima dobre odnose u važnim vanjskopolitičkim središtima. Nažalost, do sada je vanjskopolitički angažman predsjednika bio zabrinjavajuće skroman, a ključne aktivnosti je odrađivao premijer Plenković, koji je na svim važnim multilateralnim sastancima snažno lobirao za europski put Bosne i Hercegovine.
Kako komentirate nametanje Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, unatoč volji većine hrvatskog biračkog tijela?
Mislim da je tu sve rečeno, a činjenica da ga se u Hrvatskoj smatra personom non grata dovoljno govori, kao i činjenica da se nijednom gestom taj čovjek nije potrudio pokazati da zastupa Hrvate u predsjedništvu. On je rezultat loših izbornih zakona koji nisu uvijek u skladu s duhom Daytonskog sporazuma koji je osim zaustavljanja rata trebao biti temelj izgradnje suživota. Sve više je onih koji su razočarani Željkom Komšićem jer su shvatili kako se on samo uhljebio i ništa dobra nije donio zemlji. Štoviše, unio je razdore i nepovjerenje među Hrvate i Bošnjake i u smislu međusobnog povjerenja vratio nas godinama unatrag. Želio bi čuti od onih koji su ga podržali, preglasavajući pravo Hrvatima da biraju svoga predstavnika u predsjedništvo - što je Komšić napravio bilo što dobro za bilo koga u Bosni i Hercegovini, odnosno što je njegovo nasljeđe… Još jednom podsjećam – kako ga je Zoran Milanović, kao čelnik SDP-a zdušno podržavao, pa se eto i on razočarao.
Kakvo je vaše mišljenje o kršenju Daytonskog sporazuma, posebno u odnosu na ravnopravnost konstitutivnih naroda?
Prava Hrvata u BiH zajamčena Daytonskim sporazumom ne smiju se kršiti jer je riječ o međunarodnom sporazumu, čije su jamstvo najveće sile svijeta, a Hrvatska jedna od potpisnica. Dapače, na svako kršenje sporazuma treba odlučno reagirati. Osim toga, BiH kao država treba biti svjesna koliko joj je dobar odnos s Hrvatskom strateški važan. Ako se zbog bilo čega to izgubi iz vida, Hrvatska treba na to podsjetiti. Politički mudro, retorički odgovorno.
Kako ocjenjujete optužbe koje se često iznose protiv Hrvata u BiH, da su izdajnici ili zločinci, i što mislite kako bi Republika Hrvatska trebala reagirati na takve narative?
Mislim da je to izuzetno štetno pa čak i opasno. To je retorika koju nitko ne može poduprijeti. Bili smo svjedoci kako su pojedini političari podgrijavali negativnu atmosferu u zemlji, zveckali oružjem i pljuvali po svojim sugrađanima, druge nacionalnosti. Neki su srećom zbog toga izgubili izbore, a neki će zbog tih jeftinih populističkih metoda odgovarati pred poviješću, jer po čemu ćemo ih pamtiti? Takva retorika produbljuje podjele između tri ravnopravna naroda koja bi zajednički trebala donositi odluke na dobrobit cijele države. Nemojmo zaboraviti da retorika uvijek prethodi sukobima i konfliktima i da izgovorene riječi nekada imaju snagu veću od oružja. Bosna i Hercegovina, a na kraju krajeva i Hrvatska, pamte grozote rata i jako dobro znamo što se može izroditi iz nepromišljenih optužbi, malicioznih etiketiranja i govora kojim se promiče netolerancija, da ne kažem i mržnja. Kad čujem takav narativ neodgovornih političara uvijek se zapitam: pa zar nas povijest ničemu nije naučila? Mislim da Hrvatska treba reagirati kad god se neutemeljeno napadaju Hrvati u BiH, ali to treba činiti na način da ne potiče daljnje sukobe i vrijeđanja. Treba diplomatski i taktično raditi na poticanju dijaloga, a ne podjela. Hrvatska iza sebe ima Europsku uniju i tu činjenicu se neću libiti koristiti kako bi međunarodna javnost shvatila tko je tko u BiH. Apeliram uvijek na sve dionike u društvu da osvijeste snagu retorike i da budu odgovorni u javnome govoru. U mom mandatu ćemo napraviti ozbiljne iskorake i uvjeren sam da ću – zajedno s našim partnerima iz HNS-a, imati kvalitetne i odgovorne sugovornike među bošnjačkim i srpskim političarima.
Koji je vaš stav o projektu Južne plinske interkonekcije i preglasavanju Hrvata u vezi s tim? Kako ocjenjujete odnose Zagreba prema ovom pitanju?
Taj je projekt iznimno važan i snažno ga podržavam. Treba naglasiti da je to projekt koji je od interesa za obje države, i za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Njime se stvara neovisnost u smislu pravca opskrbe. Mislim da nije potrebno naglašavati koliko je u ovim nesigurnim vremenima važna energetska neovisnost obje države. Naime, Hrvatska ulaganjima u terminal na Krku pokazuje svoju opredijeljenost da podrži energetsku neovisnost Bosne i Hercegovine i to radi s enormnim osjećajem energetske odgovornosti za srednju i istočnu Europu i za naše susjede. U tom kontekstu naš je prijateljski, plemenit, i zaista benevolentan cilj prema cijeloj Bosni i Hercegovini taj da ona ne ovisi isključivo o ruskom plinu koji dolazi iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu, da se napravi plinovod koji bi krenuo iz Dugopolja dokle je proveden u Hrvatskoj do Zagvozda, iz Zagvozda prema Imotskom iz Imotskog prema Posušju. Realizacija projekta Južne plinske interkonekcije najzorniji je pokazatelj hrvatske odgovornosti prema Hrvatima u BiH. Dakle, odgovornost se treba pokazivati konkretnim rješenjima, projektima i politikama, a ne se svoditi na deklarativne i ohrabrujuće poruke „mi brinemo o vama“. Važno je da se jasno vidi i napravi razlika između onih koji rade i žele raditi na dobrobit Hrvata u BiH, od onih koji o tome samo govore u predizbornim kampanjama. Hrvatska je ta koja Bosni i Hercegovini dovodi plin s južne strane. Ne bi li onda trebalo voditi računa i o interesima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na način koji je razuman i funkcionalan, pragmatičan, a ne da se donosi zakon koji drukčiji od onoga što su politički predstavnici hrvatskih stranaka i stranaka trojke dogovorili. Hrvatska kao prijatelj, susjed, odvjetnik Bosne i Hercegovine u Europi želi pomoći BiH, ali su u tom procesu važni i interesi Hrvata kao konstitutivnog naroda, odnosno bosanskohercegovački Hrvati moraju biti uključeni u upravljanje tim dobavnim pravcem.
Kako planirate balansirati interese Hrvata u BiH s ciljevima ulaska Bosne i Hercegovine u Europsku uniju?
Za Hrvate u BiH ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku Uniju bio bi ostvarenje težnji i nastojanja da se približe i Hrvatskoj i Zapadu. Tako da i zbog BiH i Hrvata u toj državi, ali, naravno i zbog vlastitih strateških interesa, Hrvatska će snažno podupirati daljnji europski put BiH, nastaviti graditi dobrosusjedske odnose i rješavati otvorena pitanja. I Hrvatskoj, i meni kao budućem predsjedniku važno je da nam je prvi susjed europski, a ne ruski saveznik. BiH je vanjskopolitički prioritet hrvatske Vlade, a temeljno načelo hrvatske politike je podržavati Hrvate i istodobno podupirati cijelu BiH. Naime, Hrvatska je bila i ostaje najveći zagovornik europskog puta BiH. Učinjeni su ogromni pomaci, BiH je u posljednjih nekoliko godina postigla ključne ciljeve u pristupnom procesu, konačno otvorivši pregovore s Unijom. Sada mora nastaviti taj pozitivni smjer i predanost ispunjenju potrebnih kriterija. Uvjeren sam da će, neovisno o odnosu snaga i političkim promjenama, države članice pozitivno ocijeniti svaki napredak BiH u ispunjavanju poznatih koraka u sklopu pristupnog procesa
Na kojem mjestu u vašem predsjedničkom mandatu bi bili Hrvati u BiH i općenito odnosi s Bosnom i Hercegovinom?
Kao što rekoh, svakako će biti među prioritetima. I to na svim poljima, od političkog što uključuje izmjene Izbornog zakona, gospodarskog i energetskog, što uključuje projekt Južne plinske konekcije, ali i brojni drugi aspekti na kojima trebamo raditi. Ulaganje u kulturu, obrazovanje, znanost i istraživanja... Sve to su projekti na kojima odgovoran predsjednik u suradnji s Vladom može raditi i, na koncu konca, postizati rezultate. Hrvatska Vlada zaista, kada pogledate podatke, kontinuirano radi na odnosu s Bosnom i Hercegovinom pozicionirajući Hrvate u toj državi na vidljiva, ključna mjesta u društvu dajući im „pogon“ da budu aktivni sudionici kreiranja politika u BiH. Hrvatska je u proteklih 8 godina uložila više od 260 milijuna eura u BiH, a u 2024. očekuje se realizacija još 75 milijuna eura. Ulaže se u bolnice, domove zdravlja, dječje vrtiće, igrališta, škole, studentske i učeničke domove, ceste, komunalnu infrastrukturu, kao i knjižnice, muzeje, galerije, centre za kulturu…Osim toga surađuje na brojnim prometnim i infrastrukturnim projektima s BiH, poput mosta Svilaj i mosta Gradiška, koji su važni za unaprjeđivanje prometne povezanosti Hrvatske i BiH, ali i približavanje naših naroda i gospodarstava. Dakle, kao predsjednik Hrvatske nastavit ću raditi na tome da Hrvatska i BiH surađuju i dalje, gospodarski, znanstveno-kulturno… s ciljem da položaj BiH u europskom kontekstu, a posljedično i položaj Hrvata u BiH bude bolji i snažniji, a život našeg naroda na više standardu.
Zašto je za Hrvatsku važna stabilna i funkcionalna Bosna i Hercegovina u kojoj su Hrvati zadovoljni i kako gledate na stalna sumnjičenja Zagreba da radi na štetu BiH što se može čuti iz medijskog i političkog Sarajeva?
Mnogobrojne su poveznice – od zajedničke povijesti, geografije i geopolitike do pragmatičnih trgovinskih odnosa. Bosna i Hercegovina je naš susjed i prijateljska zemlja, oko toga nema spora. I Hrvatskoj je u interesu da država u kojoj su Hrvati jedan od tri ravnopravna naroda, žive dobro, uživaju tekovine zapadne demokracije i osjećaju se poštovano i cijenjeno u svojoj zemlji. Hrvati u BiH naša su ustavna obaveza, ne zaboravimo to. No, jedan narod ne može živjeti sretno i zadovoljno, ako društvo u cjelini nije sretno i zadovoljno. BiH je mjesto u Europskoj Uniji, a Hrvatska je u tome najsnažnije podržava. I podržavat će u budućnosti. No, prava Hrvata koja su zajamčena Daytonom ne smiju se propitivati niti osporavati. Bilo kakvim pokušajima koji idu u tom smjeru, najsnažnije ću se suprotstaviti. Jer bez Hrvata nema ni Bosne i Hercegovine.
Kako odgovarate na kritike oporbe i aktualnog predsjednika Zorana Milanovića da HDZ-ova politika nije dovoljno odlučna u zaštiti Hrvata u BiH?
Sve što Zoran Milanović radi po pitanju Hrvata u BiH jest da kritizira kako i koliko netko drugi na tome radi. I to je osnovni problem cijelog njegovog mandata. Što je napravio za Hrvate u BiH tijekom svoga mandata? Gotovo ništa. S druge strane, autorica knjige „Milanović: mladić koji je obećavao“, Marina Karlović Sabolić objavila je njegovu zastrašujuću izjavu iz 2007. godine dok još nije postao premijer, kad je najavio da „Hrvatima u BiH treba ukinuti pravo glasa“. Kasnije, u svojim postupcima i djelovanju je to djelom i postigao. Svima osim Zoranu Milanoviću je jasno da predsjednik, ako želi išta postići, mora surađivati s Vladom, mora razgovarati, predlagati i argumentirano raspravljati. Tek tada se može nadati tome da će njegov mandati biti od koristi ikome, uključujući Hrvate u BiH. Naravno, uvijek se može više i bolje raditi na zaštiti Hrvata i na suradnji s BiH. Napomenuo sam koliko je Vlada napravila u posljednjih 8 godina, a kada postanem predsjednik, ti će se napori povećati, ubrzat ću dinamiku suradnje u svim aspektima. I to je sastavni dio mog programa, a bit će i sastavni dio moga mandata.
Kako gledate na položaj Hrvata u Republici Srpskoj, gdje su malobrojni i često marginalizirani?
Ako sagledamo demografske činjenice i usporedimo broj Hrvata prije i poslije rata, onda vidimo da su Hrvati brojčano najviše stradali u usporedbi s druga dva naroda. Njihov broj je gotovo prepolovljen u Bosni i Hercegovini. Posebno su stradali na teritoriju Republike Srpske gdje je ostao ostatak ostataka. Simptomatično je da Zoran Milanović kao blizak prijatelj Milorada Dodika nikada nije s njim otvoreno razgovarao na tu temu. S druge strane biskup Komarica se junački borio da sačuva svoje stado. Vapio je i molio pomoć svijeta, koji je često bio gluh na te vapaje. Povratak raseljenih Hrvata je spor i mukotrpan. Loša iskustva malobrojnih povratnika nažalost ne ulijevaju nadu za masovnijim povratkom. Simbolične geste koje pokazuje vodstvo RS-a su dobro došle, ali nisu dostatne. Treba pokazati na djelu volju i želju te pokazati konkretne pomake. Na tome ću ozbiljno poraditi…
Na koji način Republika Hrvatska može pomoći u vraćanju povjerenja među narodima u BiH, posebno između Hrvata i drugih konstitutivnih naroda?
Dijelom smo već odgovorili na to pitanje. No, ponajprije konstruktivnim dijalogom Hrvatske i BiH, ali i poticanjem dijaloga između tri naroda Bosne i Hercegovine. S druge strane poticanjem i angažmanom ključnih međunarodnih aktera da ne zapostavljaju bosanskohercegovačke probleme već pronađu pravedna, dugoročno održiva rješenja… Moje je osnovno načelo: razgovori, rješenja, rezultati. To je filozofija kojom se vodim u svom životu, a primijenit ću je i u predsjedničkome mandatu.
Kako vidite budućnost Daytonskog sporazuma u svjetlu europskih integracija BiH i kako Hrvatska može osigurati da Hrvati ne budu gubitnici u dva procesa centralizacije države na što računaju Bošnjaci i separatizma na kojemu rade Srbi?
Dakle, skrb o Hrvatima u BiH trajna je zadaća hrvatske Vlade i države. Snažno ću se zalagati za punu ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, što u prvom redu podrazumijeva njihovu legitimnu zastupljenost u predsjedništvu BiH. Vidjeli smo da međunarodni predstavnik može nametnuti neka rješenja, ali je daleko bolje da se postigne konsenzus među političkim strankama i akterima u BiH. To bi pokazalo njihovu zrelost i odgovornost prema obvezama koje proističu iz pretpristupnih procesa članstvu u EU. Svima mora biti jasno da je jedna od važnih stavki na tom putu sprječavanje preglasavanja hrvatskog naroda, jer to grubo narušava povjerenje i suradnju među konstitutivnim narodima u BiH, narušava normalno funkcioniranje države i negativno utječe na reformske procese u cjelini. Posebno skrećem pozornost na nastavak rada na jačanju političkog dijaloga Hrvata i Bošnjaka. Ti su odnosi dobrim dijelom narušeni u prošlom mandatu. Neki su pomaci vidljivi, ali nam treba daleko veći iskorak. Taj odnos mora biti bez fige u džepu. Također vjerujemo da ćemo prestati gledati jeftini populizam onih koji nazivaju izdajnicima svakoga onoga tko u ime Bošnjaka želi pokazati imalo konstruktivnosti i odgovornosti prema budućnosti ove zemlje. Trebamo podržavati sve one koji daju rezultate i kojima je istinski stalo do zajedničke budućnosti i Bosne i Hercegovine iz koje se neće iseljavati, već u kojoj će mladi moći bezbrižno graditi svoju budućnost. Pritom treba znati da mladi ne odlaze samo zbog bolje plaće već i zbog te klime besperspektivnosti, podjela, narušenih odnosa… To se može promijeniti ako nam je svima stalo. Zato vjerujem da će se sljedeći izborni ciklus održati prema pravičnijem izbornom sustavu koji jamči jednakopravnost svih konstitutivnih naroda. To je ključan preduvjet za stabilnost zemlje, njezinu funkcionalnost, ali i za dugoročno kvalitetne odnose BiH i Hrvatske. Europske integracije, ako za njih BiH bude spremna i odgovorno provede reforme, puno će toga riješiti i osigurati bolju perspektivu za sve građane ove zemlje. A tada će i etničke podjela imati jednu sasvim drugu perspektivu…
