Kada se prije sedam godina vratio iz Nizozemske, Senad Jusić sa susjedom Radenkom Simićem pokrenuo je zajednički posao uzgoja malina u Potočarima, piše agroklub.ba. Tada se činio kao najunosniji vid poljoprivredne proizvodnje, a danas znaju da su donijeli pravu odluku, piše Večernji list BiH.
Nisu imali iskustva
Zajednički su uložili desetke tisuća maraka. Prvo su na vlastitom i zakupljenom zemljištu površine od tri duluma zasadili maline sorte vilamet i miker, a sada njihove plantaže obuhvaćaju površinu od 15 duluma.
- Dugo smo razmišljali čime bismo se bavili. Željeli smo da naš povratak bude održiv pa smo se odlučili da to bude nešto za što već imamo osigurano tržište. Za sadnice, bazen, sustav natapanja i druge investicije uložili smo oko 90.000 maraka. Bila je tu i skromna pomoć UNDP-a, koji nam je pomogao u svezi s nabavom dijela sustava za navodnjavanje - kaže Jusić za agroklub.ba.
Ova dvojica susjeda ranije nisu imala nikakvog iskustva s proizvodnjom jagodičastog voća. Zato su angažirali struku i danas, tvrde, imaju najbolju integralnu proizvodnju.
- Svaka parcela ima svoj karton u koji se upisuju datum i količina prehrane, okopavanja, orezivanja, kvaliteta i količina roda. Dosad smo dosta naučili pa neke poslove obavljamo sami - pojasnio je Simić.
Kao i ostalim proizvođačima malina u regiji, i Senadu i Radenku najveći je problem osigurati radnu snagu.
- U sezoni stalno imamo angažirana četiri radnika, a za vrijeme berbe njih je dvadesetak, koji za osam sati rada mogu zaraditi više od 100 maraka. Tu je prijevoz, hrana, osvježenje i po potrebi smještaj. Unatoč tomu, problem je radna snaga tijekom berbe - kažu za agroklub.ba.
No Jusić i Simić, unatoč teškoćama, vremenskim uvjetima, svake sezone s parcele od petnaest duluma proizvedu više od 10 tona jagodičastog voća. Ubrane plodove predaju u hladnjaču Opće poljoprivredne zadruge Srebrenica, koja je od njihovih plantaža udaljena kilometar i pol, pa nemaju ni velikih troškova prijevoza, a kupac odmah nakon berbe isplati njihov trud.
U planu širenje kapaciteta
Kažu i kako su im sugrađani govorili da neće uspjeti, da se radi o velikom gospodarskom pothvatu te da nisu sigurni kako će se slagati u poslu. Međutim, oni nisu davali prostora ovakvim nagađanjima te nakon svake berbe bratski podijele troškove i zaradu kojom su zadovoljni i od ovog posla nemaju namjeru odustati nego planiraju proširenje kapaciteta.