Boro Marić, instruktor gljivarstva, tvrdi da je ovaj period neuobičajeno dobar za gljive, kao i da u posljednjih desetak godina nije bilo gljiva kao sada, javlja Anadolija.
"Gljiva ima jako puno, komercijalne vrste koje se kod nas skupljaju su vrganj, lisičarka, crna truba, prosenjak i još nekoliko ljekovitih gljiva koje se otkupljuju", kazao je Marić.
Vrganji se na većini otkupnih stanica plaćaju po pet KM za kilogram, a u maloprodaji cijene su i veće.
"Može se zaraditi veliki novac u sezonama, to su uglavnom proljeće, kad kreće smrčak i neke proljetnje vrste gljiva, smrčak je i najskuplji, u ljeto kada naiđu vlažni valovi, kad ima više kiše, a jesen da i ne govorim, od polovice rujna, pa do polovice studenog", izjavio je Boro Marić.
Postoje i procjene da oni koji dobro poznaju gljive godišnje mogu "ubrati" i po 20.000 KM. Marić kaže da nije siguran koliko se prijavljuje prihoda tvrtki koje otkupljuju gljive, ali da se sigurno radi o tonama po jednom beraču. Istaknuo je da cijena vrganja ide i do osam KM, a da je on za dva-tri sata ubrao 20 kilograma, što svakako ide u prilog boljoj zaradi.
"Ako ih ima, može da se zaradi, pogotovo ako se te gljive dobro osuše. Suhe gljive, kad im nije sezona, u zimu, su mnogo skuplje i ljudi koji sakupljaju mogu još veću cijenu da postignu", rekao je on.
Jedan od većih problema u gljivarstvu je neznanje. Ljudi često vrlo površno promatraju svijet gljiva i gljivarstvo. Zarada mami, ali gljive znaju biti jako opasne, upozorava sugovornik Anadolije.
"Ogromna je lepeza, na području samo jedne općine smo našli 2.000 vrsta gljiva i one se prelijevaju iz jedne vrste u drugu. Česta su masovna trovanja, kada ljudi zbog nepažnje naprave sebi pakao od života", kazao je Marić i dodao da se događa i da ovakva trovanja završe smrtnim ishodom.
Kao jedan od najvećih problema u gljivarstvu on vidi nedostatak udruženja i klubova u kojima bi se berači gljiva mogli educirati, jer se iz knjiga ne može sve naučiti.
"Trebalo bi sve i jedna otkupna stanica da vrši obuku sakupljača komercijalnih vrsta gljiva, jer je to dugoročno ulaganje. Dobijaju ljude koji znaju što rade, a sa druge strane, čuvaju staništa, jer prekobrojnim branjem, sasvim sigurno se mogu ugroziti staništa", smatra on.
Naglasio je da nije potrebno brati premlade gljive, jer one za dva dana mogu dostići daleko veću težinu, a i dalje biti u prvoj klasi, koja se najviše plaća. Osim toga, potrebno je i pomoći u rasijavanju spora, pa onima koji u šumi pronađu staru gljivu savjetuje da je podignu na neku od grana kako bi spore ispadale po tlu. Velika je greška što ljudi sve što nije za otkup šutiraju i gaze, da bi znali koje područje su pretražili.
"Gljive nisu tu samo da bismo ih otkupljivali i prodavali, one imaju svoju funkciju, uz bakterije su najvažniji razlagač šumskog otpada i čak i otrovne vrste vrše svoju funkciju i ne treba ih dirati", rekao je on.
Jedno od područja u kojem se ovih dana beru velike količine gljiva je općina Gradiška, a tu su poznata i sela Bistrica i Gašnica. Na otkupnim stanicama čije su lokacije dobro poznate lokalnom stanovništu otkupljivači ne žele razgovarati s novinarima, jer "ne rade za sebe nego za firme".
Na jednom od otkupnih mjesta u Gašnici ekipa AA zatekla je Vladu Kukavicu, koji slovi za velikog poznavatelja gljiva. Objasnio je da mnogo zna o gljivama i ljekovitom bilju, a svoje znanje, koje je sticao od malih nogu, pošto voli i da bere i da konzumira gljive, upotpunio je stručnom literaturom.
Svoj rekord zabilježio je u osamdesetim godinama prošlog vijeka kada je za samo jedan dan ubrao 126 kilograma vrganja. Kaže i da mu je razumljivo što sada mnogo ljudi pokušava da zaradi na ovaj način.
"Tko ne bi otišao da nabere 200 KM, u prosjeku? Prije sedam dana sam zaradio 206 KM, sam, a nemam ni auto", kaže on.
Ova seozna je mnogo bolja nego prethodne, a vrganja, prema njegovim riječima, ima gotovo svugdje.